REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1595/2020-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ES, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika ZS, zaposlenika tuženika, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska iz Zagreba isplatiti tužitelju AS iznos od 198,35 eura (slovima: stodevedeset osam eura i trideset pet centi) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate, te zatezne kamate na iznos od 1.200,00 eura koje teku od 13. srpnja 2019. do 22. siječnja 2025. obračunato do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 149,20 eura (od zatraženih 347,55 eura do dosuđenih 198,35 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate.

III. Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 2.800,54 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 145,46 eura od 15. srpnja 2019., na iznos od 1.455,88 eura od 15. kolovoza 2019. i na iznos od 1.455,88 eura od 15. rujna 2019. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska iz Zagreba naknaditi tužitelju AS trošak parničnog postupka u iznosu od 1.884,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 2. svibnja 2019. u Zagrebu, Jarunska ulica- Horvaćanski zavoj, stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran OS iz [adresa], koji je vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] izazvao nezgodu na način da je naletio na vozilo u kojem se nalazio tužitelj. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC "Zagreb" u Zagrebu. Tužitelj je zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju u razdoblju od 2.05.2019. – 31.08.201., a za koje je vrijeme trpio izgubljenu zaradu po osnovi ugovora o zakupu vozila. Tužitelj potražuje sljedeću naknade štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 22.000,00 kn (2.919,90 eura) i to za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 7.000,00 kn (929,06 eura), za pretrpljeni strah potražuje iznos od 6.000,00 kn (796,34 eura), za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti potražuje iznos od 8.000,00 kn (1.061,78 eura), za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.000,00 kn (132,72 eura), na ime bruto izgubljene zarade za svibanj 2019. potražuje iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura), na ime bruto izgubljene zarade za lipanj 2019. potražuje iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura), na ime bruto izgubljene zarade za srpanj 2019. potražuje iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura) i na ime bruto izgubljene zarade za kolovoz 2019. potražuje iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura) sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade od 15. dana u idućem mjesec. Ukupno, dakle, tužitelj potražuje iznos od 65.853,32 kn (8.741,03 eura). Tužitelj se u mirnom postupku 12. srpnja 2019. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime nespornog dijela naknade štete isplatio iznos od 28.620,71 kn (3.798,62 eura) od čega na ime naknade za imovinsku i neimovinsku štetu iznos od 7.790,00 kn (1.033,91 eura), a na ime izgubljene zarade po osnovi ugovora o zakupu vozila za mjesec svibanj i dijela za mjesec lipanj 2019. iznos od 20.830,71 kn (2.764,71 eura). Slijedom navedenog, tužitelj tužbom potražuje ukupan iznos od 37.232,67 kn (4.941,62 eura) i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od 14.210,00 kn (1.885,99 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate te zbog izgubljene zarade iznos od 23.022,67 kn (3.055,63 eura). Tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 13.07.2019. pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos izgubljene zarade, a koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade od 15. dana u idućem mjesecu pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivnu legitimaciju kao i činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470378064. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnova povreda prava osobnosti. U odnosu na zahtjev za naknadom izgubljene zarade, tuženik ističe da tužitelju pripada isključivo neto zarada. Ističe da je tužiteljevo vozilo bilo popravljeno i predano tužitelju 28.06.2019. te da je tužitelj mogao dati zakupniku na daljnje korištenje čime ne bi pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade za srpanj i kolovoz 2019. Tuženik smatra da je izvršenim isplatama u cijelosti namirio štetu tužitelju.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, a uzimajući u obzir iznose koje je tuženik nesporno uplatio u mirnom postupku, tužitelj je podneskom od 19. kolovoza 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 10.050,00 kn (1.333,86 eura), za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.610,00 kn (213,68 eura), na ime bruto izgubljene zarade za lipanj 2019. iznos od 1.095,95 kn (145,46 eura), na ime bruto izgubljene zarade za srpanj 2019. iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura) i na ime bruto izgubljene zarade za kolovoz 2019. iznos od 10.963,33 kn (1.455,08 eura), odnosno, ukupno 34.682,61 kn (4.603,17 eura), sa zateznim kamatama kako je to zatražio u tužbi.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja i saslušanih svjedoka, tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2024. djelomično povukao tužbu u odnosu na naknadu za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.600,54 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 145,46 eura od 15. srpnja 2019., na iznos od 1.455,88 eura od 15. kolovoza 2019. i na iznos od 1.455,88 eura od 15. rujna 2019. do isplate, tako da uređenim tužbenim zahtjevom potražuje samo naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznos od 1.333,86 eura i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 213,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate.

5. Nadalje, podneskom od 13. veljače 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev s obzirom da je tuženik djelomično ispunio svoju obvezu uplatom daljnjeg iznosa od 1.200,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelj s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 347,55 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate te zatezne kamate koje teku na isplaćeni iznos od 1.200,00 eura od 13. srpnja 2019. do 22. siječnja 2025., sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Navedenim djelomičnim povlačenjima tužbe tuženik se nije usprotivio u smislu odredbe čl. 193. st. 2. (Narodne novine, broj: SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) slijedom čega se ima smatrati da je na isto pristao.

7. S obzirom da je tijekom postupka došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, za ukupno 2.800,54 eura (1.600,54 eura s osnova izgubljene zarade + 1.200,00 eura s osnova povrede prava osobnosti), a da se tuženik u roku od 15 dana od zaprimanja podnesaka kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev nije očitovao o istima, smatra se da je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a pristao na povlačenje, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

8. Ovdje valja navesti da nije osnovan tuženikov zahtjev istaknut na posljednjem ročištu za glavnu raspravu da sud prilikom ocjenjivanja uspjeha stranaka u sporu uzme u obzir da je tužitelj povukao zahtjev za naknadom izgubljene zarade. Naime, tuženik se mogao protiviti djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju bi sud odlučivao o tužbi prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu,a u kojem slučaju bi i omjer uspjeha u sporu bio drugačiji. Podredno, tuženik je mogao svoj zahtjev za naknadom troškova postaviti u roku od 15 dana od zaprimanja podneska tužitelja kojim djelomično povlači tužbu (čl. 193. st. 3. ZPP-a), a što nije učinio, stoga je tuženik sa svojim zahtjevom prekludiran.

9. Tijekom postupka sud je pročitao službenu bilješku II. Postaje prometne policije Zagreb od 2.05.2019. (list 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-13 spisa), odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (list 24 spisa), račun 58/001/8 (list 30- 31 spisa), dopis odvjetnika Davora Pavičića od 16.10.2019. (list 32 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića (list 81-82 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića (list 98-99 spisa), saslušana je tužitelj (list 116 spisa).

10. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju u spisu koja dokazuje činjenice koje su u tijeku postupka među strankama prestale biti sporne i to: izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 14-18 spisa), ugovor o zakupu osobnog vozila koje će se koristi za osposobljavanje kandidata za vozače motornog vozila "B" kategorije u Autoškoli Siget d.o.o.(list 19-20 spisa), bruto prihod tužitelja od 1. veljače do 30. travnja 2019.(list 21-22 spisa), presliku prometne dozvole (list 23 spisa), lista prihoda (list 33-41 spisa), prijava o ozljedi na radu (list 42-45 spisa), obračun od 1.01.2019. do 31.01.2019. (list 60-69 spisa), iskaz svjedokinje RS (list 115-116 spisa), izvod transakcija po žiro računu na ime zakupa vozila (list 123-128 spisa), dopis autoškole Siget d.o.o. (list 157 spisa), broj ostvarenih nastavnih sati i ispita iz predmeta Upravljanje vozilom u 2017. godini (list 158 spisa), broj ostvarenih nastavnih sati i ispita iz predmeta Upravljanje vozilom u 2018. godini (list 159 spisa), kartica dobavljača (list 160-162 spisa). Također, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 135-141 spisa) jer je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbeni zahtjev u dijelu izgubljene zarade, a zbog čijeg utvrđenja je provedeno financijsko vještačenje.

11. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

12. Predmet postupka je potraživanje novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed štetnog događaja koji se dogodio 2. svibnja 2019., u ukupnom iznosu od 347,55 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate kao i zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.200,00 eura koje teku od 13. srpnja 2019. do 22. siječnja 2025.

13. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nije sporno niti da je tuženik dobrovoljno s osnova predmetnog štetnog događaja, prije podnošenja tužbe, uplatio tužitelju iznos od 3.798,62 eura i to na ime naknade za imovinsku i neimovinsku štetu iznos od 1.033,91 eura, a na ime izgubljene zarade po osnovi ugovora o zakupu vozila za mjesec svibanj i mjesec lipanj 2019. iznos od 2.764,71 eura. Također nije sporno da je tuženik u tijeku postupka uplatio daljnji iznos od 1.200,00 eura s osnova imovinske i neimovinske štete te da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

14. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu.

15. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću.

16. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović naveo je da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle odgoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena je adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji i bolnosti u području vratne kralježnice. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje završeno 24. travnja 2019. Zdravstveni karton 7.09.2011. do 13.09.2021. bez osobitosti za štetni događaj, osim da je isti verificiran u kartonu. Bolovanje je opravdano. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 3%. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana. Strah: po psihijatru. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 h dnevno kroz 35 dana. Naružene ne postoji.

17. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić, specijalist psihijatar, u svom nalazu i mišljenju naveo je da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jako oscilirajući strah do sveukupno 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 4 tjedna. Tuđa pomoć, pružena od strane ukućana s psihijatrijskog stanovišta nije mu bila potrebna. Status psihičkih funkcija stabiliziran je krajem kolovoza 2019. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

18. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. Gordana Makarića te i sud nalazi da su vještaci odgovorili na sva pitanja, a nalaze i mišljenja izradili su stručno, objektivno i nepristrano.

19. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio u radnom odnosu kada se dogodila predmetna prometna nesreća, sa njim je u vozilu bio učenik, stali su ispred obilježenog pješačkog prijelaza na Jarunskoj ulici i čekali da prođe pješak, kada je vozilo iza njih naletjelo na njihovo vozilo. Od siline udara vozilo u kojem se tužitelj nalazio, odletjelo je 10-ak metara naprijed. Bio je dezorijentiran, došla je policija, sačinjen je zapisnik, sam je otišao na hitnu taksijem. Dobio je Schanzov ovratnik i rečeno mu je da miruje kod kuće. Taksijem se vratio kući. Osjećao je 10-ak dana trnce u desnoj ruci, nije mogao okretati vratom, imao je mučnine i povraćao. Bio je na bolovanju sve do 9. mj. u tom periodu išao je na fizikalnu terapiju koja je trajala sigurno mjesec dana. Pokušao se vratiti na posao u autoškolu, ali uvidio je da se osjeća nesigurno te je dao otkaz. Tužitelj je naveo da je unazad dvije godine zaposlen kao vozač taksija jer se osjeća puno sigurnije dok on vozi nego polaznici autoškole.

20. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, ocijenio ga je istinitim, vjerodostojnim i životno logičnim.

21. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja, činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja imao 52 godine, da će cijeli život osjećati posljedice zadobivene ozljede, a da će se samog štetnog događaja i posljedica još dugo sjećati. Također, sud je cijenio činjenicu da je tužitelj prije štetnog događaja radio kao instruktor u autoškoli, da je zbog štetnog događaja dao otkaz i zaposlio se kao taksist jer se više nije osjećao sigurno kada netko drugi upravlja automobilom. Također, sud je cijenio i činjenicu da tužitelj nije razvio strah od vožnje već da i nadalje obavlja posao u kojem se nalazi u prometu jer se zaposlio kao taksist. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.200,00 eura kao pravične novčane naknade.

23. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 70 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio 3,32 eura, odnosno ukupan iznos naknade od 232,26 eura (matematički bi tužitelju pripadalo 232,40 eura, međutim, tužitelj je zatražio manji iznos stoga je sud vezan granicama tužbenog zahtjeva) koji se svakako ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 232,26 eura u cijelosti.

24. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 2.200,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 232,26 eura što sveukupno iznosi 2.432,26 eura.

25. Međutim, kako je u tijeku postupka među strankama nesporno da je tuženik dobrovoljno, prije podnošenja tužbe, uplatio iznos od 1.033,91 eura na ime nespornog dijela imovinske i neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i daljnji iznos od 1.200,00 eura u tijeku ovog postupka, valjalo je od 2.432,26 eura oduzeti navedene iznose, a na koji način sud utvrđuje da tužitelju pripada razlika od 198,35 eura.

26. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu koja teče od 13. srpnja 2019. kao dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka liječenje tužitelja završeno 24. travnja 2019., dakle, prije podnošenja oštetnog zahtjeva, sud je zahtjev tužitelja našao osnovanim, sve u smislu čl. 1103. ZOO-a. Naime, iz dopisa tužitelja s lista 24. spisa sud je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 12. srpnja 2019., pa imajući na umu da je u to vrijeme liječenje tužitelja završeno, tuženik je imao na raspolaganju svu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je mogao utvrditi razmjere štete i ispuniti svoju obvezu.

27. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 13. srpnja 2019. s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

28. Slijedom navedenog, sud je našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 198,35 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 149,20 eura (od zatraženih 347,55 EUR do dosuđenih 198,35 eura) tužbeni zahtjev odbijen, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

29. Tužitelj je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zatražio zatezne kamate i na nesporno isplaćeni iznos od 1.200,00 eura od 13. srpnja 2019. do dana plaćanja, odnosno 22. siječnja 2025. Tuženik tijekom postupka nije osporio navedenu uplatu, stoga je sud utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 1.200,00 eura od 13. srpnja 2019. kao dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva pa sve do uplate, odnosno 22. siječnja 2025., a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

30. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnji. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 57,07%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 157,07%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 78,53%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 42,93%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 42,93%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 21,47% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 78,53% oduzeti postotak tuženika tj. 21,47%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 57,06%.

32. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32. OT), za sastav podnesaka od 5. listopada 2020., 19. kolovoza 2022. i 11. svibnja 2023. 3 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 16. srpnja 2021., 25. listopada 2021. i 21. ožujka 2024. 3 x 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za sastav podneska od 13. veljače 2025. 12,50 bodova (Tbr. 8/4 OT). Tužitelju je nadalje priznat trošak zastupanja na četiri ročišta održana 6. svibnja 2021., 6. prosinca 2022., 9. ožujka 2023. i 6. ožujka 2025. 3 x 100 bodova i 1 x 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 937,50 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25,00% (Tbr.46 OT) iznosi 2.343,75 eura. Priznat je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,93 eura i na presudu u iznosu od 13,27 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 2.604,03 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 57,06% u iznosu od 1.485,86 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke (po vještaku kirurgu i psihijatru) u iznosu od 398,16 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

33. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.884,02 eura, kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.

34. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 4. lipnja 2021. i 15. veljače 2022. kojima traži produljenje roka za uplatu predujma za vještačenje, pristup ročištu od 5. srpnja 2021. jer navedenog dana ročište nije određeno niti je trebalo biti održano, sastav podneska od 17. ožujka 2022., 29. rujna 2023., 9. studenoga 2023., 6. prosinca 2023., 25. srpnja 2024. i 5. prosinca 2024. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nadalje, sud nije našao osnovanim trošak podnesaka od 16. srpnja 2021., 25. listopada 2021., 21. ožujka 2024. i 13. veljače 2025. preko dosuđenog iznosa jer se isti ne smatraju obrazloženim u smislu Tbr 8/1 OT. Također, sud je utvrdio da sudska pristojba na presudu ne iznosi zatraženih 95,86 eura imajući na umu vrijednost predmeta spora u trenutku donošenja sudske odluke.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu (13,27 eura)

2. tuženiku po punomoćniku