Poslovni broj: Usž-4497/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GF, [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB 61817894937 , radi utroška upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 1640/2023-6 od 21. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1640/2023-6 od 21. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika , KLASA:UP/II-551-06/23-014/515 , URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 13. ožujka 2023. i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
2. Protiv osporene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj ističe da je sud počinio bitnu povredu odredba postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 164. Zakona o parničnom postupku i apsolutno bitnu povredu odredaba članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku jer si je uzeo za pravo preispitivati osporavani upravni akt u dijelu koji tužiteljica nije osporavala tužbom. Naime, tužiteljica je tužbom osporavala samo troškove postupka u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Smatra da su meritorni zaključci prvostupanjskog suda o „okončanju“ upravnog postupka i tumačenju odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), suprotni ustaljenoj sudskoj praksi i da je troškove postupka trebalo odrediti kao da se radi o procjenjivom predmetu upravnog postupka. Osim toga, navodi da joj spis upravnog predmeta nije dostavljen, odnosno da joj je odgovor na tužbu dostavljen tek uz otpravak pobijane presude, radi čega je onemogućena u izjašnjavanju o činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijana presuda. Slijedom navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno postupanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 13. ožujka 2023., usvojen prigovor tužiteljice, poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/275, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 8. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke) te naloženo prvostupanjskom tijelu naknaditi tužiteljici trošak u iznosu 155,54 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužiteljica odbijena (točka II. izreke).
6. Tužiteljica je pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost točke II. izreke rješenja tuženika od 13. ožujka 2023. u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
7. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbi članka 161. ZUP-a protivna ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj Sud zauzeo pravno shvaćanje da uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato da li će za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda, posl.br.: Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž- 2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
8. Što se tiče žalbenih prigovora da se ovdje radi o procjenjivom predmetu upravnog postupka, ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da je predmet ovog postupka neprocjenjiv. Ovo iz razloga što, u konkretnom slučaju, nije moguće određeno i nedvojbeno utvrditi visinu predmeta postupka, odnosno ukupni iznos novčane pomoći koja će tužiteljici biti isplaćena, pravno shvaćanje koje je u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima u vezi odluke o troškovima postupka, ovaj Sud u zauzeo i presudi posl.br.: Usž-3555/2024-2 od 1. travnja 2025. godine.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno potvrdio odbijajući dio točke II. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka
10. Što se tiče žalbenih prigovora da tužiteljici nije omogućeno da se očituje na zaprimljeni spis tuženika, prvenstveno valja reći da se spis predmeta, odnosno akti iz spisa predmeta ne dostavljaju strankama, već stranke tijekom upravnog spora imaju mogućnost kod prvostupanjskog suda zatražiti razgledavanje spisa predmeta sukladno odredbi članka 113. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). U konkretnom slučaju, spis predmeta sastoji se od podnesaka, prigovora koji je sama tužiteljica dostavila tuženiku, kao i odlukama javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužiteljica podnijela prigovor, odnosno tužbu, pa je stoga razumno očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužiteljici poznat.
10. 1. Točno je da je odgovor na tužbu tužiteljici dostavljen tek uz otpravak pobijane presude, ali takvo postupanje suda, u konkretnom slučaju, nije imalo utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U vezi žalbenih prigovora tužiteljice da joj nije bilo omogućeno izjasniti se na odgovor na tužbu, valja ukazati da korištenje procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno jer je tužiteljica, tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, čime je u konkretnom slučaju udovoljeno zahtjevima načela pravičnog postupka.
11. Zaključno, tužiteljica se neosnovano poziva na Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 122/19., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 23/08. - ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), jer se postupak pred upravnim sudovima vodi prema pravilima ovdje mjerodavnog ZUS-a, a žalbeni razlozi u upravnom sporu propisani su u odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
