Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-100/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LP, zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-630/2015 od 23. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025., u nazočnosti optuženikova branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog LP, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I žalba ODO-a je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi LP je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22 – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je ovaj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti broj „Narodnih novina“ 57/11) na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, te ga je na temelju čl. 99. st. 2. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da mu se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. ZKP-22 optuženi LP obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 696,00 eura odnosno 5.244,01 kn, od čega iznos od 238,90 eura odnosno 1.800,00 kn predstavlja trošak izrade pisanog sudskomedicinskog nalaza i mišljenja, iznos od 238,90 eura odnosno 1.800,00 kn trošak izrade pisanog psihijatrijskog nalaza i mišljenja, iznos od 118,12 eura odnosno 889,97 kn trošak pristupa na raspravu i davanja usmenog nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu, dok iznos od 100,00 eura odnosno 753,45 kn predstavlja „sudski prosjek“.

2. Ponajprije valja konstatirati da je izreka pobijane presude napisana protivno Sudskom poslovniku, budući da se sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

3. Protiv te presude su optuženi LP putem branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe.

3.1. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati „na ponovno raspravljanje i odlučivanje i to nekom drugom sucu pojedincu“, odnosno da se preinači na način da se optuženik „u potpunosti oslobodi kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo“.

3.2. ODO se žali zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), i predlaže da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te optuženiku „izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kako je to i predloženo u završnom govoru predstavnika optužbe“.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-104/2024 od 14. veljače 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-24 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženikova branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-24 provedena u odsutnosti optuženika i nadležnog državnog odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju. Na sjednici vijeća je optuženikov branitelj u bitnome izložio uloženu žalbu.

7. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba ODO-a bespredmetna.

8. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 jer da je pobijana presuda neobrazložena i pristrana, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je njena izreka u velikoj mjeri nerazumljiva te u kontradikciji s obrazloženjem.

9. Suprotno naprijed u bitnome izloženom žalbenom stajalištu ovaj sud drugog stupnja nalazi da je izreka osporene presude jasna i razumljiva i da nije u proturječju s obrazloženjem te da sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega je i podobna za meritorno ispitivanje u žalbenom postupku. U tom smislu ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a to što je prezentirana argumentacija suda prvog stupnja o utvrđenim pravno relevantnim činjenicama po ocjeni žalitelja neuvjerljiva, pogrešna i stoga neprihvatljiva, ne može se podvesti pod ovu žalbenu osnovu, jer prigovori takve vrste spadaju u domenu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U pravu je optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u ovom času ne može usvojiti ispravnim utvrđenje suda prvog stupnja da optuženik kritične zgode nije postupao u nužnoj obrani. U točki 8.4. obrazloženja osporene presude sud prvog stupnja konstatira: “(…) uvjerenje suda je kako obrana u ovom dijelu nije osnovana i da je usmjerena kako bi se izbjegla kaznena odgovornost. Naime, s obzirom na napad kosirom, potrebno je reći da opasnost koju je kosir predstavljao za okrivljenika nestala je u trenutku kada je oštećenik izgubio neposredni posjed nad njim. Nakon prvog udarca kosirom od strane oštećenika, okrivljenik se uspio obraniti i izbaciti oštećeniku kosir iz ruke što uostalom pokazuje i rana razderotina na okrivljenikovoj ruci. Nakon što oštećenik više nije imao kosir u ruci, prestala je i stvarna opasnost za okrivljenika, međutim on razdražen ovakvim iznenadnim napadom zadaje nekoliko udaraca oštećeniku pa ga nastavlja udarati i nakon što se oštećenik našao na zemlji. S jednim od udaraca okrivljenika u predjelu glave nastala je i ozljeda oka oštećenika koju je vještak označio teškom (...)“. Valja primijetiti da ova činjenična utvrđenja nisu potkrijepljena odgovarajućim dokazima, pa stoga nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja ista izveo. To poglavito u kontekstu opisa predmetnog događaja koji je iznijela svjedokinja – očevidac GP, a prema čijem svjedočenju je optuženik zadavao udarce oštećeniku isključivo kad je potonji držao kosir u rukama i da je oštećeniku ispao kosir u trenutku kada su svo troje (optuženik, oštećenik i svjedokinja) pali na zemlju, te prihvaćenog stručnog mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. Antonija Alujevića iz kojeg proizlazi da je oštećenik dva udarca u glavu, pri čemu je i nastala opisana kvalificirana teška tjelesna ozljeda, zadobio dok je stajao na nogama. Prema tome očito je da je u izloženom smislu prvostupanjski sud zanemario ova dva dokaza koja opovrgavaju njegove zaključke iz točke 8.4. obrazloženja pobijane presude, slijedom čega su oni za sada neprihvatljivi. Slijedom iznijetog ovaj je sud drugog stupnja prihvatio žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju čl. 483. st. 1. ZKP- 24 donio odluku kao pod točkom I izreke ovog rješenja, dok je posljedično tome žalba ODO-a zbog odluke o uvjetnoj osudi u ovom času bespredmetna (točka II dispozitiva).

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će izvesti sve do sada provedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba, u cilju potpunog i nedvosmislenog razjašnjenja pitanja je li u konkretnom slučaju optuženik postupao u nužnoj obrani ili nije, odnosno radi li se ovdje eventualno o prekoračenju nužne obrane. Da bi s izvjesnošću razjasnio ova sporna pitanja sud prvog stupnja će na temelju izvedenih dokaza i njihove sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize precizno utvrditi cjelokupnu dinamiku predmetnog događaja, posebice je li optuženik udario oštećenika zatvorenom šakom u glavu u času istodobnog ili izravno predstojećeg napada oštećenika s kosirom na optuženika, tj. utvrdit će točan trenutak kada je oštećenikov napad prestao, kao i moment kada je oštećeniku kosir ispao iz ruke, a također će utvrditi je li optuženikova konkretna reakcija bila nužna za odbijanje napada ili pak je riječ o prekoračenju granica nužne obrane. Isto tako će razmotriti je li u slučaju prekoračenja nužne obrane optuženik tu granicu prešao zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom. U cilju odgovora na ta pitanja sud prvog stupnja će zatražiti i stručna mišljenja odgovarajućih vještaka. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja će zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u skladu s odredbom čl. 459. st. 5. ZKP-24.

U Varaždinu 22. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic