- 1 -              Revd 3253/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3253/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Željka Pajalića, Dragana Katića i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u R., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnica S. S., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1334/2022-2 od 14. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1359/2019-26 od 4. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1334/2022-2 od 14. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1359/2019-26 od 4. listopada 2022.

 

2. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?

 

2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?

 

3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka, odnosno u razrješenju međusobnih odnosa nakon što je ugovorni odnos prestao, pružajući tužitelju zaštitu kojom izravno intervenira u samu narav takvog ugovornog odnosa, zadirući pritom u kreiranje poslovne politike i odlike kreditnih proizvoda koje tuženik kao kreditna institucija nudi na tržištu, nalažući isplatu po osnovi „preplaćenih“ kamata kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i kao da je ugovoren fiksni tečaj kroz cijelo razdoblje otplate, dakle, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?

S tim u vezi, može li se, u tumačenju i primjeni utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na individualni ugovorni odnos u pogledu kojeg tužitelj zahtijeva pravnu zaštitu, dozvoliti sudu da intervenira na način koji ne ide ka utvrđenju postojanja eventualne odgovornosti za štetu i, posljedično, visine same štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, već ka arbitrarnoj jednostranoj izmjeni bitnih uvjeta ugovora iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev, a koje postupanje izravno zadire u poslovanje financijske institucije glede kreiranja pojedine kategorije kreditnih proizvoda, kao i u samovoljno i nedopuštenu „korekciju“ tržišnih uvjeta u pogledu kreiranja tečaja valute uz koju je vezana glavnica kredita, što u konačnici dovodi do toga da se potrošača neosnovano stavlja u povoljniji položaj nego što je to mogao biti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (jer mu se „nadoknađuje šteta“ čija je visina utvrđena primjenom arbitrarnih i nepostojećih uvjeta kreditiranja i tržišnih uvjeta koji određuju tečaj valute i to od strane suda koji je za takvu intervenciju u ugovorni odnos stranaka bez njihove obostrane privole apsolutno nenadležan)?“.

 

3. Predlagatelj navodi da je riječ pravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te se poziva na odluke Europskog suda, revizijskog suda i odluke viših sudova.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Prijedlog nije osnovan.

 

6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prvo postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pitanju koje nižestupanjski sudovi nisu razmatrali budući je tuženik uz žalbu dostavio novi dokaz - Dodatak ugovoru o kreditu kojim je ugovor konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15). Sud drugog stupnja je žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno otklonio kao nedopuštene pozivom na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP-a (kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi), jer spornu odlučnu činjenicu (da je predmetni ugovor konvertiran) tuženik u dotadašnjem tijeku postupka nije dokazao niti pokušao dokazati.

 

8. Postupajući, nadalje, sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da ostala postavljena pravna pitanja (a u kojima se polazi i od niza pogrešnih pretpostavki i utvrđenja na kojima nižestupanjski sudovi nisu utemeljili svoju odluku) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

 

9. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. studenoga 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.