Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-581/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dori Rešetar, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Pr- 350/2019-41 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Pr-350/2019-41 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog ozljede na radu i to: naknadu imovinske štete zbog manje isplaćenih iznosa naknade plaće, u ukupnom iznosu od 141,17 eura / 1.063,61 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to od 10. listopada 2016. , za učešće u troškovima zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu od 17,37 eura / 130,85 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to od 10. listopada 2016., za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 23,23 eura / 175,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 26. rujna 2019. te na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.464,26 eura / 48.705,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (točka I. izreke). U točki II. izreke odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 19.416,69 eura. U točki III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.209,28 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tuženici dosudi parnični trošak, odnosno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe te predložio istu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio na radu dana 28. rujna 2016. kao zatvorenik u Kaznionici i zatvoru u Požegi. Tužitelj tvrdi da se prilikom izvršenja naloženog rada, stranica traktorske prikolice (težine oko 150 kg) odvojila od prikolice i počela padati, a kako bi spriječio pad na njega, da ju je prihvatio rukama i pridržavao, uslijed čega je osjetio jaku bol u slabinskom dijelu kralježnice, pao na stražnjicu te zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporno je postojanje odgovornosti tuženice jer ista tvrdi da je Kaznionica u Požegi poduzela sve mjere zaštite na radu i da je tužitelj mogao izbjeći ozljedu na način da se izmaknuo i izbjegao nastanak ozljede.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su prema nalazu i mišljenju vještakinje dr. sc. Elizabete Matuzalem Marinović, dr. med., spec. sudske medicine, tužitelju na CT-u slabinske kralježnice opisane početne degenerativne promjene u vidu manjih ispupčenja hrskavičnih diskova između kralježaka na više nivoa, čijem nastanku je pogodovao specifičan sagnuti položaj leđa kroz duži period (kao što je posao keramičara), a koje degenerativne promjene kralježnice pogoduju njezinom ozljeđivanju;

- da je prema nalazu vještakinje, prilikom ozljeđivanja i kasnije tijekom liječenja tužitelj osjećao bolove koji su bili jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta trideset dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera tijekom tri mjeseca; bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u pojačane napore, a tužitelj će ih imati trajno; nadalje, da je strah jakog intenziteta (primarni strah) trajao koliko i samo ozljeđivanje neposredno nakon ozljeđivanja, kao i nakon operativnog zahvata;

- da tuženica nije ničim dokazala osnovanost svojih prigovora da je tužitelj i ranije imao ozljede kralježnice koje su mogle djelomično utjecati na trajanje i intenzitet bolova i straha,

- da je vještačenjem utvrđeno kako je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 15% zbog smanjenja opsega pokretljivosti kralježnice;

- da je vještakinja prilikom procjene umanjenja životne aktivnosti uzela u obzir i ranije zdravstveno stanje tužitelja te navela da je ozljedi pogodovalo degenerativno oštećenje tužitelja koje je postojalo u vidu početnih degenerativnih promjena u vidu manjih ispupčenja hrskavičnih diskova između kralježaka na više nivoa,

- da je vještakinja tešku tjelesnu ozljedu opisala u vidu traumatskog klizanja i pomaka V. slabinskog kralješka u odnosu na I. križni kralježak za 7mm sa pritiskom na korijene živaca koji izlaze iz spinalnog kanala,

- da je nakon provedenog vještačenja tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete te zatražio za ovaj vid štete iznos od 6.464,26 eura, čemu se tuženica usprotivila,

- da je tužitelj bio nesposoban za rad zbog pretrpljene ozljede na radu,

- da svjedok GO predložen od strane tuženice na okolnost nastanka štetnog događaja, nema nikakvih saznanja o događaju,

- da tuženica nije dokazala tvrdnje o postojanju odgovornosti ili doprinosu tužitelja za nastanak ozljede,

- da visina troškova zdravstvene zaštite proizlazi iz računa priloženih spisu,

- da je prema nalazu i mišljenju vještakinje tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna postoperativno kroz sedam dana u trajanju od sat vremena dnevno u kućnim uvjetima.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju u iznosu od 6.646,26 eura sukladno članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Ujedno sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelj zbog ozljede na radu ima pravo na naknadu 100% plaće kako to uređuje Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o radu kao viši pravni propisi, a ne na 70% plaće kako je to propisano Pravilnikom o radu i strukovnoj izobrazbi zatvorenika. Naknadu na ime troškova zdravstvene zaštite temelji na računima koji prilože spisu, dok na ime tuđe njege i pomoći dosuđuje tužitelju iznos od 23,23 eura, kao primjeren s obzirom da je bila potrebna tužitelju u trajanju od 7 sati po cijeni sata od 3,32 eura/25,00 kuna. S obzirom da se tuženica usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja odbija tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.416,69 eura.

11. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazu i mišljenju vještakinje), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Pravilno je u postupku utvrđeno da je tužitelj dana 28. rujna 2016., raspoređen kao zatvorenik na rad u Kaznionici i zatvoru u Požegi na poslove radnika na prešama, postupivši u okviru svojih obveza radnoga mjesta, prilikom odvajanja stranice traktorske prikolice istu prihvatio rukama, pri čemu je zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Prema članku 111. stavku 1. Zakona o radu, ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) propisana je odgovornost poslodavca. Prema toj odredbi ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stoga tužitelju koji je pretrpio ozljedu na radu pripada pravo na naknadu štete jer je jasno utvrđena uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastanka štetne posljedice.

13. Žalbeni navodi tuženice da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja na način da se nije na vrijeme refleksno maknuo te da se sud prvog stupnja nije osvrnuo na prigovore tuženice da je tužitelj prije nastanka spornog događaja imao probleme sa kralježnicom, su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženica u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticala tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koje prihvaća i ovaj sud. I prema stavu ovoga suda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju nisu dokazane okolnosti zbog postojanja kojih bi se tuženica u cijelosti ili djelomično oslobodila odgovornosti za štetu tužitelju.

14. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o visini naknade štete s obzirom na štetne posljedice koje je tužitelj pretrpio te je dosudio tužitelju zatražene iznose na ime imovinske i neimovinske štete pri čemu je jasno naveo kako je je vještakinja prilikom procjene težine ozljede i njenih posljedica uzela u obzir i ranije zdravstveno stanje tužitelja.

15. Daljnji navodi žalbe kojima se osporava mišljenje vještakinje o uzroku i načinu ozljeđivanja tužitelja, koje je i prema stavu ovog drugostupanjskog suda stručno i obrazloženo, nisu osnovani. Pri tome je za navesti kako nalaz i mišljenje vještakinje nije proturječan ispravama koje se nalaze u spisu i iznijet je sukladno pravilima struke, po uvidu u kompletnu medicinsku dokumentaciju tužitelja i pregleda tužitelja. Vještakinja je u očitovanju otklonila primjedbe tuženice, a tuženica je i na ročištu od 17. rujna 2024. izjavila kako nema potrebe za saslušanjem vještakinje na glavnoj raspravi pa sud prvog stupnja u konkretnim okolnostima nije povrijedio odredbu članka 260. ZPP-a kako smatra tuženica.

16. Osim toga, tuženica u žalbi iznosi svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka te se osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge za svoju ocjenu dokaza i za zaključak, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa suprotno stavu žaliteljice pobijana presuda nije arbitrarna niti proizvoljna.

17. Dosuđena naknada s naslova povrede prava osobnosti, uzevši u obzir težinu povrede, okolnost zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja kako je opisano u mišljenju vještakinje i sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, pravilno je odmjerena te sukladna orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu neimovinske štete i sudskoj praksi. Dodatno se ukazuje da orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. U konkretnom slučaju tužitelj je u vrijeme nezgode imao 33 godine, a doživio je ozljede koje će osjećati trajno.

18. Neosnovano tuženica smatra kako tužitelju pripada naknada plaće u visini 70% naknade za rad ostvarene u prethodnom mjesecu pozivajući se na Pravilnik o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu radnih mjesta zatvorenika te naknadi za rad i nagradi. Ovo stoga što tužitelju kao zatvoreniku koji je ozlijeđen na radu u kaznionici pripada naknada plaće u 100% iznosu, jer se radi o ozljedi na radu, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, u smislu tada važećeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - službeni pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., 98/19.) zatvorenici koji sudjeluju u organiziranom radu u kaznenom tijelu imaju pravo na zaštitu i naknade u slučaju ozljede, uključujući i naknadu plaće u punom iznosu ako se utvrdi da je riječ o ozljedi na radu. Stoga tužitelju u smislu odredbe članka 95. ZR pripada razlika između uplaćene naknade i pripadajuće prema obračunskim listama u zatraženom iznosu.

19. Odluka o dosuđenim kamatama sukladna je odredbi članka 29., 1103. i 1086. ZOO-a, a žalbenim navodima nije osporavana.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23). Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koji troškovi strankama pripadaju jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a) te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi. Pravilno je sud prvog stupnja odmjerio trošak sastava podnesaka kao i zastupanja stranaka na ročištima uzimajući u obzir je li se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, dok nije priznao tuženici troškove zastupanja na ročištu od 7. travnja 2020. jer je isto unaprijed odgođeno.

21. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

22. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.

U Splitu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić