Poslovni broj: Gž-1213/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1213/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanče predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. G., OIB ..., R., (i kao nasljednice pok. R. M.), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika-protutužitelja I. D. B., OIB ..., L., II. F. M., OIB ..., L., III. E. S., OIB ..., L., IV. F. J., OIB ..., L., V. F. J., OIB ..., L., VI. N. L., OIB ..., L., (IV., V. i VI. tuženici kao nasljednici pok. G. J.), VII. Đ. J., OIB ..., L., VIII. A. B., OIB ..., R., IX. D. Z., OIB ..., L., (kao nasljednika pok. M. Z.), X. N. P., OIB ..., I.-G., sve tuženike, izuzev VIII. tuženice A. B., zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u L., radi utvrđenja valjanosti oporuke i prave volje oporučiteljice, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice D. G. protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-706/2022-22 od 23. siječnja 2023., u sjednici održanoj 14. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice D. G. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-706/2022-22 od 23. siječnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev I.-VII. i IX.-X. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan. 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice D. G. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) za utvrđenje da je pravno valjana oporuka ostaviteljice A. L., iz L., rođene .... umrle ..., sastavljena 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82, i za utvrđenje da je prava volja ostaviteljice A. L., iz L., rođene ... umrle .... kod sastava sudske oporuke sastavljene 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82. bila da u slučaju smrti oporučne nasljednice M. M. imovinu ostaviteljice naslijede u cijelosti djeca M. M., D. G., OIB ... iz B. i R. M., OIB ..., iz L., te da su tuženici dužni u ostavinskom postupku iza pok. M. L., pod posl. broj O.1732/2019. priznati da su temeljem oporuke ostaviteljice tužitelji D. G., OIB ... iz B. i R. M., OIB ..., iz L., nasljednici ostaviteljice u cijelosti, svaki u 1/2 dijela (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanim u istoj presudi odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka II. izreke), dok je naloženo tužiteljici da tuženicima I. D. B., II. F. M., III. E. S., IV. F. J., V. F. J., VI. N. L., VII. Đ. J., IX. D. Z. i X. N. P. (u daljnjem tekstu: tuženici), naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 384,90 eura / 2.900,00 kuna sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili sve žalbene navode tužiteljice, predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda. Tuženici su zatražili trošak žalbenog postupka.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je pravno valjana oporuka sada pok. A. L., iz L., rođene ... umrle ... sastavljena 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82,  kao i zahtjev za utvrđenje da je prava volja ostaviteljice A. L. bila da u slučaju smrti oporučne nasljednice M. M. imovinu ostaviteljice naslijede u cijelosti djeca M. M., D. G. i R. M., i zahtjev da su tuženici dužni u ostavinskom postupku iza pok. M. L. priznati da su temeljem oporuke ostaviteljice tužitelji D. G. i R. M. nasljednici ostaviteljice u cijelosti, svaki za 1/2 dijela.

 

5. Prije svega za navesti je da svi tuženici (osim VIII. tuženice A. B., koja je priznala tužbeni zahtjev) istaknuli u odgovoru na tužbu protutužbeni zahtjev na utvrđenje nepostojanja prava na nasljedstvo na strani tužiteljice iza smrti ostaviteljice A. L., o kojem prvostupanjski sud nije odlučivao jer je postavljen "podredno", a koji zahtjev nije predmet ovog žalbenog postupka.

 

6. Između stranaka nije sporno da je predmetna oporuka sada pok. A. L., iz Labina, rođene ... umrle ..., sastavljena 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82.

 

7. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71., 47/78., 71/91., 37/94. i 56/00. - u daljnjem tekstu: ZN), na temelju odredbe članka 253. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN/03.).

 

8. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da je ostaviteljica A. L. preminula je ... i da je iza sebe ostavila oporuku,

- da je ta oporuka sastavljena kod Općinskog suda u Labinu pod poslovnim brojem R1-191/82 od 2. studenog 1982. pred sucem i svjedocima identiteta ostaviteljice i oporuke (N. G. i L. F.),

- da je ostaviteljica A. L. oporukom kao svoju univerzalnu nasljednicu odredila M. M. (rođ. L. pok. A.), kćerku svog supruga A. L.,

- da je prije sastavljanja oporuke sudac ostaviteljici „objasnio propise koji je ograničavaju u raspolaganju sa njezinom imovinom za slučaj smrti“,

- da je oporučna nasljednica M. M. preminula ..., dakle, prije ostaviteljice A. L., koja je preminula ...,

- da je ostavinski postupak iza pok. A. L., koji se vodi pod poslovnim brojem O-1732/2019, započeo kod javnog bilježnika, a vraćen je sudu s obrazloženjem da zakonski nasljednici ostaviteljice (D. B., F. M., E. S., G. J. i Đ. J.) nisu priznali oporuku kao istinitu i valjanu,

- da je u tom ostavinskom postupku 28. listopada 2020. donijeto rješenje kojim je prekinut ostavinski postupak, a D. G. i R. M. upućeni su pokrenuti parnicu protiv D. B., F. M., E. S., G. J., Đ. J., A. B., M. Z. i N. P., radi utvrđenja valjanosti oporuke ostaviteljice i utvrđenja nasljednog prava u ostavini iza ostaviteljice,

- da na rješenje o prekidu sudionici ostavinskog postupka nisu uložili žalbu,

- da u oporuci nije sadržana odredba o tome kome će pripasti imovina ostaviteljice A. L. za slučaj da oporučna nasljednica M. M. umre prije ostaviteljice.

 

9. S obzirom na utvrđenje da je oporučna nasljednica M. M. preminula je prije ostaviteljice A. L. i da ostaviteljica oporukom nije odredila osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određena nasljednica umre prije nje, kako to predviđa odredba članka 85. ZN-a, odnosno odredba članka  44. ZN/03., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da kod oporučnog nasljeđivanja ne vrijedi načelo prava predstavljanja (kao u slučaju zakonskog nasljeđivanja), zbog čega ostavina oporučnog nasljednika koji umre prije ostavitelja pripada zakonskim nasljednicima ostavitelja, a ne zakonskim nasljednicima oporučnog nasljednika.

 

9.1. Kako je dakle, prvostupanjski sud iz sadržaja predmetne sudske oporuke sastavljene 2. studenog 1982. pod poslovnim brojem R1-191/82, nedvojbeno utvrdio da nije postojala namjera oporučiteljice A. L. da za slučaj smrti oporučne nasljednice M. M. ostavinska imovina pripadne nasljednicima oporučne nasljednice, u ovom slučaju sada tužiteljice, to je pravilno taj sud naveo da prema odredbi članka 90. ZN-a, odnosno odredbe članka 50 ZN/03., odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja.

 

9.2. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da u ovom slučaju ne postoji potreba za tumačenjem predmetne oporuke pa time ni utvrđivati pravu volju oporučiteljice A. L., kako to pogrešno u žalbi tvrdi tužiteljice, jer iz sadržaja navedene oporuke proizlazi da oporučiteljica A. L. nije odredila oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da M. M., koja je oporukom određena kao nasljednik, umre prije nje, pa se tumačenje sporne oporuke i namjera oporučiteljice ne može dokazivati ni iskazima svjedoka.

 

9.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se bitni sadržaj oporuke tumačenjem ne može dopunjavati, pa tako ni eventualnim iskazima predloženih svjedoka i stranaka, kada nema sumnje o tome koja je bila prava volja oporučiteljice. Pritom je taj sud posebno naveo da je ona svoju volju iskazala pred sucem, odnosno u formi sudske oporuke, a tim da je oblikom oporuke u najvećoj mjeri osigurano izražavanje prave volje oporučitelja, jer je kod sastavljanja sudske oporuke važno da sudac ne samo pazi na okolnosti koje bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke u smislu članka 162. stavka 3. ZN-a, nego nastoji da u oporuci dođe do izražaja stvarna volja oporučitelja, objašnjavajući mu pri tom propise koji ga ograničavaju u raspolaganju oporukom prema stavku 4. istoga članka.

 

9.4. U konkretnom slučaju kada oporučiteljica A. L. svojom oporukom nije odredila zamjenika oporučnom nasljedniku, to se zamjenik ne može odrediti tumačenjem oporuke na temelju iskaza svjedoka oporuke i tužiteljice, kako to smatra tužiteljica. Ovo iz razloga što je predmetna oporuka razumljiva i jasna, a što proizlazi iz sadržaja iste, s time što se posebno navodi da tumačenje oporuke služi tome da bi se utvrdio pravi sadržaj oporučiteljeve oporuke, a nikako da bi je se nadogradilo u nekom smjeru u kojem ona ne postoji.

 

9.5. Ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, koji su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što pravilno zaključio i to da su svi tuženici jedinstveni suparničari.

 

10. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a koju ni tužiteljica posebnim razlozima ne pobija.

 

11. Odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da trošak sastava odgovora na žalbu kojeg su imali tuženici nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je isti odbijen kao neosnovan.

 

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 14. studenog 2023.