Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1113/2019-39

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50 koju zastupa NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predsjednik uprave, a ovog punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Medulićeva 31, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 26. veljače 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom, a na ročištu objave odluke dana 22. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9010669078 od 17.8.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 109.231,50 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem se kredit u iznosu 109.231,50 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010669078 od 17.8.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, odnosno u dijelu u kojem je obavijest o tome sastavni dio ugovora.

3. Nalaže se tuženoj da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 23.142,12 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 2,73 EUR 31.08.07.

- na iznos od 0,58 EUR 30.11.07.

- na iznos od 4,87 EUR 31.01.08.

- na iznos od 35,79 EUR 29.02.08.

- na iznos od 43,82 EUR 31.03.08.

- na iznos od 30,58 EUR 30.04.08.

- na iznos od 27,67 EUR 31.05.08.

- na iznos od 31,99 EUR 30.06.08.

- na iznos od 23,41 EUR 31.07.08.

- na iznos od 23,89 EUR 31.08.08.

- na iznos od 28,96 EUR 30.09.08.

- na iznos od 71,37 EUR 31.10.08.

- na iznos od 42,77 EUR 30.11.08.

- na iznos od 73,30 EUR 31.12.08.

- na iznos od 77,97 EUR 31.01.09.

- na iznos od 80,01 EUR 28.02.09.

- na iznos od 73,58 EUR 31.03.09.

- na iznos od 74,60 EUR 30.04.09.

- na iznos od 66,22 EUR 31.05.09.

- na iznos od 59,07 EUR 30.06.09.

- na iznos od 60,67 EUR 31.07.09.

- na iznos od 64,79 EUR 31.08.09.

- na iznos od 64,33 EUR 30.09.09.

- na iznos od 60,40 EUR 31.10.09.

- na iznos od 67,76 EUR 30.11.09.

- na iznos od 73,13 EUR 31.12.09.

- na iznos od 81,76 EUR 31.01.10.

- na iznos od 79,51 EUR 28.02.10.

- na iznos od 90,65 EUR 31.03.10.

- na iznos od 88,22 EUR 30.04.10.

- na iznos od 93,30 EUR 31.05.10.

- na iznos od 127,04 EUR 30.06.10.

- na iznos od 119,83 EUR 31.07.10.

- na iznos od 139,28 EUR 31.08.10.

- na iznos od 133,03 EUR 30.09.10.

- na iznos od 119,79 EUR 31.10.10.

- na iznos od 132,69 EUR 30.11.10.

- na iznos od 163,87 EUR 31.12.10.

- na iznos od 142,38 EUR 30.01.11.

- na iznos od 150,18 EUR 28.02.11.

- na iznos od 139,70 EUR 31.03.11.

- na iznos od 141,28 EUR 30.04.11.

- na iznos od 173,45 EUR 31.05.11.

- na iznos od 176,21 EUR 30.06.11.

- na iznos od 217,60 EUR 31.07.11.

- na iznos od 190,63 EUR 31.08.11.

- na iznos od 171,82 EUR 30.09.11.

- na iznos od 169,47 EUR 31.10.11.

- na iznos od 167,80 EUR 30.11.11.

- na iznos od 176,07 EUR 31.12.11.

- na iznos od 184,76 EUR 31.01.12.

- na iznos od 185,42 EUR 29.02.12.

- na iznos od 179,59 EUR 31.03.12.

- na iznos od 182,47 EUR 30.04.12.

- na iznos od 185,20 EUR 31.05.12.

- na iznos od 180,87 EUR 30.06.12.

- na iznos od 182,33 EUR 31.07.12.

- na iznos od 179,89 EUR 31.08.12.

- na iznos od 173,70 EUR 30.09.12.

- na iznos od 180,24 EUR 31.10.12.

- na iznos od 183,84 EUR 30.11.12.

- na iznos od 182,59 EUR 31.12.12.

- na iznos od 168,58 EUR 31.01.13.

- na iznos od 180,51 EUR 28.02.13.

- na iznos od 181,09 EUR 31.03.13.

- na iznos od 176,07 EUR 30.04.13.

- na iznos od 162,72 EUR 31.05.13.

- na iznos od 15.442,43 EUR 27.06.13.

4. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.412,50 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja (22.4.2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se prigovor prijeboja tužene koji glasi:

" Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od:

355,89 Eur preplata za isplate kada je tečaj bio niži ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose koji su kako je to određeno i u vještačenju iskazani u kunama te se moli prilikom izračuna primijeniti fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kn=1 Eur i to:

- 1,20 Eur od 30. 9.2005 do namirenja

- 1,33 Eur od 31.10.2005 do namirenja

- 0,63 Eur od 30.11.2005 do namirenja

- 3,84 Eur od 31.12.2005 do namirenja

- 5,24 Eur od 31. 1.2006 do namirenja

- 9,69 Eur od 28. 2.2006 do namirenja

- 12,06 Eur od 31 .3.2006 do namirenja

- 13,45 Eur od 30. 4.2006 do namirenja

- 11,09 Eur od 31. 5.2006 do namirenja

- 12,24 Eur od 30. 6.2006 do namirenja

- 16,05 Eur od 31.7.2006 do namirenja

- 12,69 Eur od 31.8.2006 do namirenja

- 12,19 Eur od 30.9.2006 do namirenja

- 13,92 Eur od 31.10.2006 do namirenja

- 14,14 Eur od 30.11.2006 do namirenja

- 18,91 Eur od 31.12.2006 do namirenja

- 21,90 Eur od 31.1.2007 do namirenja

- 22,11 Eur od 28.2.2007 do namirenja

- 20,91 Eur od 31.3.2007 do namirenja

- 26,01 Eur od 30.4.2007 do namirenja

- 30,40 Eur od 31.5.2007 do namirenja

- 31,65 Eur od 30.6.2007 do namirenja

- 31,61 Eur od 31.7.2007 do namirenja

- 4,79 Eur od 30.9.2007 do namirenja

- 5,32 Eur od 31.10.2007 do namirenja

- 2,51 Eur od 31.12.2007 do namirenja

sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.12.2015. do namirenja po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), dok je od 28.12.2023 stopa zateznih kamata u ostalim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ta referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja koji je tužitelju priznat i za koji iznos je umanjen njegov dug temeljem Dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu, a koja tražbina se stavlja u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu."

Obrazloženje

1.Tužitelj KA je u tužbi i na ročištima naveo da je dana 17. kolovoza 2005. godine s tuženom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9010669078 temeljem kojeg mu je tužena stavila na raspolaganje kredit iskazan kao 109.231,50 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tužene.

2. Tužena je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u članku 1. Ugovora ugovorila valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, te je otplatio kredit, u članku , članku 7. Ugovora vezao uz tu valutu, te je u članku 4. navedenu visinu kamatne stope u iznosu od 4.25% godišnje ugovorivši kako je promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke (odlukom o kreditiranju građana) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

3. Postupajući da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tužena nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tužena je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljenom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađen u Zakon o zaštiti potrošača, prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

4. Zbog takvog protupravnog ponašanja tužene protiv iste je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužene i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dana 13. lipnja 2014. godine odlučujući o žalbi tužene presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 u točki II potvrdio citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu kojom se utvrđuje da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. (kao tužena ad.2. u tom postupku) u razdoblju od 10.9 2003. Do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna odnosno isti je sud svojom presudom poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 kojom se utvrđuje da je tužena Privredna banka Zagreb d.d (kao tužena ad.2. u tom postupku) u razdoblju od 1.11 2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2013) i to člancima 81., 82. i 90.,a od dana 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

5. Na temelju dokumentacije iz predmetnog kredita izrađen je izračun u smislu utvrđenja razlike glede neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih rata kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tužena neosnovano stekla na opisani način do konačne otplate kredita iznosi 174.364,87 kuna ili 23.142,13 eura.

6. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 23. prosinca 2024. godine (list 192 do 198 spisa) uz obvezu tužene na nadoknadu parničnog troška.

7. Tužena Privredna banka Zagreb d.d. se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predložila da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

8. U odgovoru na tužbu je istakla prigovor aktivne legitimacije (tužitelj nije potrošač što je dužan u svakom pojedinačnom slučaju i dokazati), zastare i prijeboja.

9. U odnosu na recentnu sudsku praksu tuženi smatra nužnim istači da je Ugovor o kreditu sklopljen 17.08.2005, a što je prije stupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije dana 1. srpnja 2013. godine. U odlukama K, presuda od dana 10.1.2006, C-302/04; N, rješenje od 3.7.2014., C-92/14; BRD Groupe Societe Generale, presuda od 9.7.2020. u spojenim predmetima C-698/19 i 699/18, Europske unije je navedeno kako je sud nadležan tumačiti pravo Unije u pogledu njegove primjene u državi članici isključivo od dana njezina pristupanja Uniji. Pritom je u odluci N naglašeno da je u članku 10. stavku 1. podstavak 2 Direktive 93/13 određeno vremensko važenje te Direktive (koja se u Hrvatskoj primjenjuje na potrošačke ugovore sklopljene nakon 1.7.2013.) , a kako je Ugovor o kreditu u ovom postupku sklopljen dana 17. kolovoza 2005. godine, pri čemu razdoblje tijekom kojeg ugovor proizvodi učinke nije relevantno, postavlja se pitanje primjene navedene Direktive na ovaj ugovorni odnos i ugovorne odnose nastale prije dana 1. srpnja 2013. godine.

10. Odlučujući o prethodnoj odluci koju je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu u predmetu C-567/2020 prilikom davanja mišljenja nezavisne odvjetnice odvjetnica Juliane Kokott je dana 3.2.2022 ponovila navedeno i jasno odredila u prethodnom mišljenju da „Prema članku 10. stavku 1.podstavku 2. Direktive 93/13, ona se primjenjuje samo na ugovore sklopljene nakon 31.12.1994, dana isteka roka za njezino prenošenje. Sud iz toga zaključuje da je za primjenu Direktive 93/13 ratione temporis na potrošački ugovor jedino bitan datum njegova zaključenja dok razdoblje tijekom kojeg on proizvodi učinke nije relevantno“.

11. Tako i rješenje od **.**.2014., N (C-92/14, EU:C:2014:2051, t.28 – koji navodi: „ 27 Međutim, s jedne strane, Sud je nadležan tumačiti pravo Unije u pogledu njegove primjene u državi članici isključivo od dana njezinog pristupanja Uniji (rješenje Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:264, točka 24. i navedena sudska praksa).

12. S druge strane, budući da iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. Direktive 93/13 proizlazi da se ona primjenjuje samo na ugovore sklopljene nakon dana 31. prosinca 1994., datuma proteka roka za njezino prenošenje, valja uzeti u obzir datum sklapanja ugovora koji je predmet glavnog postupka kako bi se utvrdilo primjenjuje li se navedena direktiva na taj ugovor, pri čemu razdoblje tijekom kojeg potonja proizvodi učinke nije relevantno. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je ugovor o kreditu koji je predmet glavnog postupka sklopljen dana 5. listopada 2006., a osiguran hipotekom od 11. listopada 2006., valja utvrditi da se Direktiva 93/13 ne primjenjuje u glavnom postupku.

13. Tako i presuda od 9.7.2020, Raiffeisen Bank i BRD Groupe Societe Generale (C-698/18 i C-699/18, Eu:C:2020:537, točka 42 – "42 S druge strane, budući da iz članka 10. stavka 1. drugog podstavka Direktive 93/13 proizlazi da se ona primjenjuje samo na ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., dana kad je istekao rok za njezino prenošenje, valja uzeti u obzir datum sklapanja ugovorâ iz glavnog postupka kako bi se utvrdilo primjenjuje li se navedena direktiva na te ugovore, pri čemu razdoblje tijekom kojeg oni proizvode učinke nije relevantno (rješenje od **.**.2014., N, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 28.)“ Nadalje se u mišljenju ističe da u odnosu na države članice koje su u Uniju pristupile tek nakon 31.12.1994 godine i za koje je Direktiva 93/13 postala obvezujuća tek nakon pristupanja, ona se primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice.

14. Direktiva 93/13 se stoga ne primjenjuje na izvorni ugovor o kreditu iz 2007 godine.

15. Tako i rješenje od 8.11.2012, SKP (C-433/11, EU:C:2012:702, t.33 do 35) i od **.**.2014. N (C-92/14, EU:C:2014:2051, t.28) kao i presuda od 9.7.2020 Raiffeisen Bank i BRD Groupe Societe Generale (C-698/18 i C-699/18, Eu:C:2020:537, t.43 do 44 -„ 43 U konkretnom slučaju Rumunjska je pristupila Uniji 1. siječnja 2007., dok je ugovor o kreditu iz glavnog postupka u predmetu C-698/18 sklopljen 26. lipnja 2008., a ugovor o kreditu iz glavnog postupka u predmetu C- 699/18 sklopljen je 28. svibnja 2003. 44 Prema tome, Direktiva 93/13 primjenjuje se ratione temporis na spor iz glavnog postupka u predmetu C-698/18. Naprotiv, ne primjenjuje se ratione temporis na spor iz glavnog postupka u predmetu C-699/18.“

16. Istovjetni stav nalazi se u presudi C-567/20 Europskog suda.

17. Čak i nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji za tu državu članicu nije s gledišta prava Unije postojala obveza poduzimanja mjera u odnosu na potrošačke ugovore zaključene prije pristupanja Uniji, kako eventualne nepoštene odredbe iz tih ugovora ne bi bile obvezujuće za potrošača. Hrvatska nije u vezi s takvim ugovorima morala ni predvidjeti primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba od strane prodavatelja robe i primatelja usluge.

18. Takve obveze niti eventualno ograničenje mogućnosti povrata ne mogu spadati u područje Direktive 93/13, a tako je potpuno pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer se ne može Direktiva 93/13 primjenjivati na ugovor sklopljen 17.08.2005, a tako niti na mogućnost povrata iz i temeljem istog.

19. Ugovor je u trenutku potpisa bio valjan i nije bio protivan tada važećim materijalnim propisima, te u tom svjetlu treba ocjenjivati kako ništetnost, a tako i nalog za isplatu.

20. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom izračuna preplaćenih iznosa u kreditu Privredne banke Zgareb br. 9010669078 iz 4/2019. Obavljenog od strane društva Digidaga j.d.o.o. za usluge Zagreb, Ugovora o kreditu sklopljenog između Privredne banke Zagred d.d. i KA od 17.8.2005., otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope Privredne banke d.d. Zagreb od 31.8.2005., plana otplate kredita tužitelja Privredne banke d.d. Zagreb, pismenog nalaza i mišljenja vještaka RA stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 27.11.2024., saslušanjem vještaka RA i tužitelja, dok je tuženik odsutao od izvođenja dokaza za saslušanjem bankara.

21. Tužbeni zahtjev je osnovan.

22. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti sklopljenog ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine uknjižbom hipoteke na nekretnini solemniziran po javnom bilježniku Igoru Lučevu OU-457/06 i Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) od 10.02.2016. godine, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Prije svega ocjenjujući prigovor tužene glede zastare potraživanja, ovaj sud je isti cijenio neosnovanim.

24. Naime, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od pet (5) godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.

25. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO-a), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Podnošenjem tužbe u za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine zastara je prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova i da je pravomoćnošću odluke u tom postupku dana 13. lipnja 2014. godine (odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi), petogodišnji (5.) zastarni rok (članak 225. ZOO-a) ponovno počeo teći, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine zastara počela teći glede tražbine s osnova ugovorene valute.

27. Kako je dakle tužba podnesena dana 13. svibnja 2019. godine, to imajući u vidu izloženo utvrđenje, očigledno je da je tužba podnesena u roku.

28. Nadalje, a glede prigovora aktivne legitimacije valja istaći da je tužitelj potrošač, a što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, koji ugovor je standardni, tipizirani ugovor o kreditu, koji je kao takav tužena redovito sklapala sa fizičkim osobama, potrošačima.

29. Suprotnom tome, ugovori o kreditu sklopljeni sa poslovnim subjektima sadrže podatke gospodarskog subjekta, odnosno trgovačkog društva ili obrta kao što su tvrtka, sjedište, matični broj, zakonski zastupnik, potpis ovlaštene osobe uz štambilj poslovnog subjekta te je u tim ugovorima i jasno navedena njegova poslovna namjena. U konkretnom, navedenih u ugovoru naznaka nema, obzirom da se radilo o stambenom kreditu potrošača.

30. Pri tome, valja istaknuti i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-18/2018-2 od 20. svibnja 2020. godine u kojem je decidirano navedeno da korisnik kredita, što znači u konkretnom tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju navodeći da također treba uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica za CHF kao i ugovorna odredba kojim je određena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka, te je ta odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.C Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a) obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti.

31. Tim više, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od dana 19. ožujka 2019. godine također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedene odredbe članka 502.C ZPP. a isto tako i odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, dakle, tuženoj.

32. Kako tužena nije dokazala da tužitelj nije potrošač, obzirom da na tu okolnost nije dostavila dokaze, to je njen prigovor glede aktivne legitimacije neosnovan.

33. Međutim, u svezi predmeta spora u postupku je utvrđeno:

- da su Privredna banka Zagreb d.d. (tužena kao kreditor) i KA (tužitelj kao korisnik kredita) sklopili dana 17. kolovoza 2005. godine ugovor o kreditu broj 9010669078. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da se tuženik obvezuje korisniku kredita (tužitelju) staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 109.231,50 CHF po srednjem tečaju listu banke na dan korištenja kredita za kupnju stambenog objekta uz kamatu od 4,25 % koju kamatnu stopu banka može promijeniti sukladno Odluci o Banke o kreditiranju građana (članak 4.1. ugovora) uz rok korištenja kredita do 8. veljače 2006. godine

- da je rok otplate kredita je 240 mjeseci ili 20 godina, a radi osiguranja plaćanja tražbina tužitelj kao korisnik kredita uručuje tuženiku dvije bjanko mjenice od korisnika kredita i solidarnog dužnika (SA) koji ovlašćuju banku da uručene mjenice može u svako doba ispuniti, po svojoj volji domicilirati i učiniti dospjelima na iznos neplaćenih tražbina po ugovoru i tražiti naplatu putem nadležnog suda (članak 8. Ugovora) – (utvrđeno pregledom predmetnog Ugovora o kreditu broj 9010669078 – list 9 do 13 spisa)

- da je mjesečni anuitete prema Otplatnom planu priloženom ugovoru iznos od 676,40 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke (tuženika) na dan plaćanja – (utvrđeno pregledom otplatnog plana – list 14 do 35 spisa)

- da je tužitelj dana 27. lipnja 2013. godine prijevremen otplaćen, te da se u razdoblju od 31. kolovoza 2005. do 27. lipnja 2013. godine kamatna stopa mijenjala u više navrata u odnosu na početnu kamatnu stopu od 4,25% godišnje i to 31.7.2007. godine je bila 4,20%, 31.8.2007. godine je iznosila 5.20%, 29.2.2008. godine je iznosila 5,95%, 30.11.2010. godine je iznosila 5,60%, 31.5.2011. godine je iznosila 5,35%, 31.7,2011. godine je iznosila 5,50% a 31.8.2011. godine 5,25% - (utvrđeno pregledom pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije RA od 27.11.2024. – list 169 spisa)

- da je razlika stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu u kunama i EUR (tečaj za konverziju 7,53450) s uključenim negativnim razlikama od ukupno od 171.682,94 kuna odnosno 22.786,24 eura ili pojedinačno po mjesecima kao u koloni 18 odnosno 20. Tabele u prilogu

- da je razlika stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu u kunama i EUR (tečaj za konverziju 7,53450) bez uključenih negativnih razlika od ukupno od 174.364,39 kuna odnosno 23.142,13 eura ili pojedinačno po mjesecima kao u koloni 19 odnosno 21. Tabele u prilogu - (utvrđeno pregledom pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije RA od 27.11.2024. – list 182 spisa).

34. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je cijenio da je ništetna odredba članka 1., 4., 5. 6. i 7. predmetnog ugovora o kreditu od dana 17. kolovoza 2005. godine, te da je tužena obvezna na isplatu preplaćenog iznosa kredita u iznosu od 23.142,12 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos preplate.

35. Prema odredbi članka članak 322. stavka 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

36. U tom pravcu za napomenuti je da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine koja je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine (a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.) u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tužena (banka) u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 1. srpnja 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

37. Navedeno izraženo stajalište potvrđeno je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od dana 9. travnja 2015. godine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci naveo da ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapali korisnici kredita kao potrošači i banke kao trgovci, a koji su se odnosili na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu, su bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila isključivo razumljiva osobama koje imaju ekonomsku izobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, pa je takva odredba nepoštena temeljem odredbe članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine ("Narodne novine" broj 93/03), te odredba članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine ("Narodne novine" broj 79/07).

38. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od dana 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od dana 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člankom 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

39. Stoga, polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“, broj 41/14. – dalje: ZZP/14), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, ovaj sud je ocijenio da su odredbe članka 1., 4., 5., 6. i 7. predmetnog ugovora o kreditu o promjeni stope redovne kamate odlukom tužene kao kreditora i odredba kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštene, a onda i ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, odnosno u smislu članka 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07).

40. Predmetnoj parnici prethodila je parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu sa odredbama članka 131. do članka 141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. toga zakona (odnosno članka 120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 41/14., 110/15. – dalje: ZZP/14), kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem odredbe članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u odredbi članka 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

41. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj je u skladu sa odredbom članka 502. C ZPP-a bio ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj sud u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članak 118. ZZP/14), vezan pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

42. Prema tome, predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate, u dijelu u kojem je određena njena promjena jednostranom odlukom tužene kao kreditora i vezanost glavnice za tečaj CHF su nepoštene odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i stavak 2. i članak 82. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora, jer se radilo o nerazumljivoj odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika i promjene tečaja CHF, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženoj i jer se o toj odredbi nije pregovaralo, što znači da je ista ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

43. Banka, odnosno tužena je postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj.

44. Cijeneći izjavu tužitelja (kao vjerodostojnu radi čega je i prihvatio – list 222 spisa) nedvojbeno je da je on dobio na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor o kojem nije mogao pregovarati, te da mu kod sklapanja ugovora nije ništa pojašnjavano u vezi promjenljive kamatne stope i valutne klauzule, kao i da nije bilo govora o eventualnim rizicima sklapanja ugovora o kreditu vezanog uz tečaj CHF, dok tužena tijekom postupka nije predložio saslušanje svjedoka osobnog bankara, koji je s tužiteljem sklapao predmetni Ugovor o kreditu iako je teret dokaza na njoj, tako da je ovaj sud na temelju stranačke izjave tužitelja, te rezultata dokaznog postupka, kao i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tužena sudjelovala kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a ocijenio da su ništetne navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.

45. Pri tome valja istaknuti da je tužena u podnesku od dana 28. prosinca 2024. godine navela “ukoliko na ročište ne pristupe bankari tada tuženik radi ekonomičnosti postupka odustaje od njihova saslušanja“ - (list 189 spisa) uz napomenu da tužena uopće nije do zaključenja prethodnog postupka predložila osobnog bankara na način da je dostavila njegovo osobno ime i prezime, a koji je sa tužiteljem sklapao predmetni ugovor o kreditu.

46. Za istaknuti je da i se aspekta obveznog prava radi o ugovaranju nerazmjerne koristi za tuženu, što je u skladu s presudom Ustavnog suda U-III- 380/01 od dana 5. svibnja 2004. ("Narodne novine" broj 65/04, 75/04) također temelj za utvrđenje ništetnosti.

47. Visinu preplaćenog iznosa i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja RA, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, koji nalaz po ocjeni ovog suda tužena nije uspjela osporiti svojim prigovorima te je nalaz financijskog vještaka dat stručno, argumentirano i detaljno obrazložen, te da stranke nisu imale prigovora nakon što je vještak saslušan na ročištu dana 26. veljače 2025. godine (list 221 i 222 spisa).

48. Kako je u kolektivnom postupku utvrđeno da su ugovorne odredbe o kamati i valuti ništetne zbog nesavjesnosti i nepoštenja tužene, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana stjecanja tužene, a ne od dana pravomoćnosti presude.

49. Kraj takva stanja stvari i naprijed navedenih razloga, svi navodi tužene izneseni u odgovoru na tužbu, tijekom postupka i u podnescima od dana 31. ožujka 2020., 28. rujna 2020., 30. travnja 2021., 24. svibnja 2021., 28. ožujka 2023. i 9. siječnja 2025. godine kao i prigovor prijeboja ukazuju se neosnovanim.

50. Odredbe članka 195. do 202. ZOO-a uređuju institut građanskopravnog prijeboja. Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako su obje istorodne i dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ostvare pretpostavke za prijeboj, nego tek izjavom o prijeboju kojom jedna strana izjavljuje drugoj da obavlja prijeboj uzajamnih, istorodnih i dospjelih tražbina ili stranke to čine suglasnošću volja (potpisom zajedničke Izjave o prijeboju). Ako je Izjavu o prijeboju dala jedna strana do prijeboja dolazi nakon što druga strana primi Izjavu o prijeboju, a pravni učinci prijeboja nastaju onoga trenutka kad su ispunjene pretpostavke za prijeboj odnosno kada su iste međusobno suprostavljene/konfontirane.

51. Valja istaknuti je da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to kreditor, pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari.

58. Tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za isplatu nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju.

59. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

60. Po ocjeni ovoga suda tužitelj sve do provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja nije mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev.

61. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

62. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku 1. i 155. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi koje je imao za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 174.364,87 kuna / 23.142,12 eura) – 250 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 30.8.2021. po kvalificiranom punomoćniku

- 250 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- četiri (4) zastupanja kvalificiranog punomoćnika na ročištima (4.4.2023., 28.1.2025., 26.2.2025. i 26.2.2025.) – 1.000 bodova (4 x 250 boda) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife

- pristup kvalificiranog punomoćnika na ročište 30.12.2024. – 25 boda sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife

ukupno 1525 bodova ili 3.050,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) (762,50 eura), trošak vještačenja (600 eura) predstavlja parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 4.412,50 eura.

63. Tužitelju nije priznat trošak s osnova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 277,79 eura jer u spisu ne prileži dokaz o izvršenoj uplati.

Šibenik, 22. travnja 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku Srđanu Kaleboti

- punomoćnici tužene, odvjetnici Maji Čuljak