Posl. br. POb-29/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu tog suda Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, dana 11. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjenskog punomoćnika tužiteljice, Pera Miljasa, odvjetnika u Dubrovniku, te punomoćnice tuženika, Zorane Živković, na javnom ročištu za objavu dana 22. travnja 2025. godine:

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine pokretnine:

- osobni automobil marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije] zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- osobni automobil marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- brodica imena „ZORKA“ oznake KO-2451.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice NS u dijelu kojim se zahtjeva da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost pokretnina:

- osobnog automobila marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije] zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- osobnog automobila marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- brodice imena „ZORKA“ oznake KO-2451,

iznos od 11.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice NS u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužene-protutužiteljice NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja-protutuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 EUR na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost uloženih novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NS u svojoj tužbi (ranije prije razdvajanja postupka protutužba u predmetu Ps-5/2022) od 14. veljače 2024. godine navodi da je tuženik dostavio u spis podatke o pokretninama stečenim za vrijeme trajanje bračne zajednice, a koje pokretnine se sastoje od:

- osobnog automobila marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije] zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. oznake [registarska oznaka], vrijednosti 6.000,00 EUR,

- osobnog automobila marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka], vrijednosti 5.000,00 EUR

- brodice imena „ZORKA“ oznake KO-2451 vrijednosti 11.000,00 EUR.

Osim gore navedenih pokretnina, navodi se da su parnične stranke za vrijeme trajanje bračne zajednice na zemljištu tužitelja označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgradili bazen vrijednosti 40.000,00 EUR. Slijedom navedenog, tužena je istakla protutužbeni zahtjev, te je predložila da sud usvoji slijedeći tužbeni zahtjev:

"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine pokretnine:

- osobni automobil marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije] zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. oznake [registarska oznaka]

- osobni automobil marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka]

- brodicu imena „ZORKA“ oznake KO-2451,

pa je dužan tuženik nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost gore navedenih pokretnina u iznosu od 11.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužene-protutužiteljice NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja-protutuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 EUR na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost uloženih novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Tuženik SS u svom odgovoru na tužbu (ranije protutužbu) od 29. ožujka 2024. godine (l.s. 10) ne osporava da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranka stečene niže navedene pokretnine: a)Vozilo marke VOLKSWAGEN POLO proizvedeno je 2007. godine, a tužiteljica tvrdi da isto vozilo vrijedi 6.000 EUR-a b) Vozilo marke FIAT UNO godina proizvodnje 2002. odjavljeno je 14. srpnja 2021. godine, a tužiteljica tvrdi da isto vrijedi 5.000 EUR-a c) Brodica imena „ZORKA“ oznake KO-2451 proizvedena je 1986. godine, što znači da je stara 38 godina, a tužiteljica tvrdi da vrijedi 11.000 EUR-a. Vozila i plovilo stranke su koristile i njihova vrijednost je daleko manja od vrijednosti koje je navela tužiteljica, te bi kod procjene vrijednosti trebalo primijeniti amortizaciju. Barka N se ne koristi od 2018. godine, nalazi se na suhom, u dvorištu tuženikove kuće. Barka je korištenjem bila oštećena ( probušena ). Automobil Fiat Uno je odjavljen, leži u polju, star 22 godine. Fiat Uno po tuženikovoj procjeni ne vrijedi ništa. VW Polo je imao totalnu štetu. Barka 6 godina leži na suhom i propada. Sve pokretnine su jako stare i korištene.

Navodi da je točno da je u dvorištu stare kuće sagrađen bazen, izgradnja bazena plaćena je 17.000 EUR-a, a ne 40.000 EUR-a kako tužiteljica tvrdi. Izgradnja bazena plaćena je isključivo novcem koji je tuženik dobio prodajom naslijeđenog zemljišta. Kao dokaz tuženik dostavlja kupoprodajne ugovore zemljišta i promete po svojim računima. Navodi da tužiteljica u svojoj tužbi predlaže saslušanje svjedoka, a da nije jasno na koju okolnost. Da bi tužiteljica imala pravo na bilo kakvu isplatu potrebno je utvrditi sadašnju vrijednost pokretnina, što se nikako ne može utvrditi saslušanjem svjedoka. Tuženik je spreman dati sve što tužiteljici po zakonu pripada, ali joj ne može isplatiti 11.000 EUR-a za pokretnine koje vrijede znatno manje od navedenog, niti joj može dati 20.000 EUR za bazen, jer ga je tuženik kompletno financirao iz vlastite imovine. Nadalje tuženik u svome podnesku od 4. ožujka 2025. godine (l.s. 30) ispravlja već dani odgovor na tužbu, te navodi da je uvidom u svoje osobne bilješke koje je vodio dok se gradio bazen, te uvidom u promet računa obrta Dobri susjed i uvidom u već dostavljene promete osobnih računa, utvrdio da je ulaganje u gradnju bazena iznosilo 11.500 EUR-a. Vezano za pokretnine za koje tužiteljica tužbom traži da se utvrdi da su bračna stečevina, nije jasno temeljem čega tužiteljica traži isplatu. Tuženik smatra da su trenutačne tržišne vrijednosti pokretnina višestruko manje. Ako tužiteljica inzistira na navedenim vrijednostima pokretnina, tuženik predlaže da tužiteljica uzme sebi Fiata Una i brod Zorku, koji se godinama ne koriste, da tuženik zadrži automobil VW Polo, te da tužiteljica tuženiku isplati razliku od 5.000 eura. Tuženik svakako smatra da ne treba isplatiti tužiteljici ništa, budući je, kako je već naveo, bazen građen isključivo njegovim novcem.

3. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli pod posl. br. Ps-5/2022 od 16. veljače 2024. godine je razdvojen postupak po protužbi protutužiteljice NSJ, iz spisa tog suda Ps-5/2022 koji se vodio između istih stranaka radi iseljenja (l.s. 1), po kojoj se protutužbi sada rasparavlja u ovom postupku, te je sada tužiteljica NS, a tuženik SS. Postupak je razdvojen jer se protutužbeni zahtjev odnosio na utvrđenje bračne stečevine na što se primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona, a u takvim sporovima nadležni su suci Obiteljskog odjela Općinskog suda u Dubrovniku (u sjedištu suda).

Na pripremnom ročištu od 11. ožujka 2025. godine (l.s. 51) pun. tužitelja je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Između stranaka je učinjeno nesporno da utuženi osobni automobili postoje.

Između stranaka je nesporno da su u toč. II predmet tužbe novci koji su uloženi u bazen, a sporno je koliki je to iznos i čiji su to novci odnosno da li se radi o bračnoj stečevini ili ne.

4. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao cijeli spis sa svim priloženim ispravama, te je odlučio da se neće izvoditi daljnji dokazi s obzirom da je činjenično stanje dostatno utvrđeno da bi se donijela odluka u toj parnici ( s obzirom na način kako je postavljena tužba i tužbeni zahtjev).

5. Tužbeni zahtjeve tužiteljice je samo djelomično osnovan, a pretežno je neosnovan.

6. Vezano za pokretne stvari na kojima tužiteljica zahtjeva utvrđenja da one čine bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakoga za po ½ dijela – dva automobila i brodica, tuženik se u tom dijelu tužbenog zahtjeva nije protivio, dapače i on u svom odgovoru na tužbu "ne osporava da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranka stečene te pokretnine", pa je očito da one čine bračnu stečevinu parničnih stanaka.

7. Člankom 248 OBZ/03 je bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

7.1 Člankom 249 OBZ/03, je bilo propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

7.2 Člankom 36, st. 1,3,4 i 5 Obiteljskog zakona (NN 103/15 s izmjenama posljednja izmjena 156/23; u daljem tekstu OBZ) je propisano:

"1) Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

3) Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

4) Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može se provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili.

5) Na ispravi koja sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu iz stavka 4. ovoga članka mora potpis bračnog druga koji pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga biti ovjeren kod javnog bilježnika."

7.3 Člankom 38, st. 1 OBZ-a je propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

7.4 Člankom 39, st. 1 OBZ-a je propisno da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

8. Stoga sud smatra da je tuženik priznao kao činjenicu da su utužene pokretne stvari (dva automobila i brodica) bračna stečevina, pa je s obzirom na čl. 36, st. 3 OBZ-a (a tako je i po ranijim obiteljskim propisima) smatrao da su parnične stranke na toj bračnoj stečevini (dva automobila i brodica) suvlasnici svako od njih za polovinu, jer se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji, te je tu činjenicu sud i utvrdio, smatrajući da tužiteljica ima pravni interes na utvrđenje tog pravnog odnosa (čl. 187, st. 1 i 2 ZPP-a).

Stoga je sud u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

9. Međutim, sud smatra da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost pokretnina (dva automobila i brodice) iznos od 11.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama.

Naime, tuženik nije dužan isplatiti nikakav novac tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela od ½ na tim stvarima. Ako tužiteljica želi razvrgnuti suvlasničku zajednicu onda to može učiniti u skladu s odredbama čl. 47 do čl. 56 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljem tekstu ZOV), s tim da se suvlasnici oko razvrgnuća mogu sporazumjeti, ali ako sporazuma nema, onda mogu odlučiti da o tome odluči sud u sudskom postupku. U sudskom postupku pokretne stvari ako su djeljive mogu se dijeliti fizički, a ako to nije moguće civilno – prodajom stvari na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i podjelom dobivenog iznosa prodajom razmjerno suvlasničkim dijelovima (čl. 50, st. 2 i 4 ZOV-a). Ako stranke to zahtijevaju sud može razvrgnuti suvlasništvo na način da neke stvari pripadnu jednom, a neke drugom suvlasniku (čl. 52 ZOV-a).

Stoga nije osnovan zahtjev tužiteljice da tuženik njoj isplati bilo kakav iznos novca na ime nadoknade njenog suvlasničkog dijela (uostalom može postojati i varijanta da tužiteljica isplatiti tuženika, ako se tako dogovore) s obzirom da parnične stranke nisu razvrgnule svoje suvlasništvo na tim pokretnim stvarima, pa je odlučio kao u točki II izreke ove presude i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

10. Sud je smatrao da nije osnovan ni dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da bračnu stečevinu tužene-protutužiteljice NSJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja-protutuženika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 EUR na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost uloženih novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

Naime, novčana sredstva koja su uložena u izgradnju bazena, više ne postoje, jer je jedan oblik imovine prešao u drugi oblik imovine, te sada umjesto novčanih sredstava postoji bazen, pa bi se eventualno ako bi bazen bio samostalna stvar, a ne pripadak neke druge nekretnine, na bazenu moglo utvrđivati zajedničko vlasništvo po osnovu eventualne bračne stečevine i utvrđivati udio u tom zajedničkom vlasništvu – bračnoj stečevini. Kako novaca koji su uloženi u bazen više nema, to niti se može utvrđivati bračna stečevina na imovini koja ne postoji – novcu koji je utrošen, niti za to ima pravnog interesa (čl. 187 ZPP-a).

Također nije osnovan zahtjev tužiteljice da tuženik njoj isplati bilo kakav iznos novca na ime "nadoknade njenog suvlasničkog dijela" na bračnoj stečevini "vrijednosti uloženih novčanih sredstava" u iznosu od 20.000,00 EUR (kojih više nema) koja su uložena na ime financiranja izgradnje bazena, jer taj novac više ne postoji, on nije više bračna stečevina, pa se ne može niti dijeliti i isplaćivati nešto čega nema, a što je pretvoreno u novu stvar – bazen sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Stoga je sud odlučio kao u točki III 1) izreke ove presude i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

11. Tužiteljica istina može postavljati prema tuženiku obveznopravni zahtjev po pravilima stjecanja bez osnova radi ulaganja novca u tuđu stvar, međutim to je drugi pravni osnov od onoga kojeg je tuženica postavila u tužbi (stvarnopravni zahtjev "nadoknada njenog suvlasničkog dijela") i to nije obiteljski postupak radi diobe bračne stečevine već obvezni zahtjev, a tužiteljica je u ovom postupku vezana činjenicama i pravnim osnovom (stvarnopravnim zahtjevom zbog kojeg je postupak i razdvojen i vodi se u obiteljskom postupku) koji je postavila i isticala do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299 ZPP-a). Jedino ukoliko su parnične stranke ulaganjem stvorile zajedničku novu stvar - bazen (a ne tuđu eventualnom dogradnjom na glavnu stvar) može se raditi o diobi bračne stečevine, međutim tužiteljica to u tužbi ne tvrdi, niti se može smatrati da postavlja obvezno pravni zahtjev ("nadoknada njenog suvlasničkog dijela na bračnoj stečevini vrijednosti uloženih novčanih sredstava").

12. Budući tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice jer je tužiteljica odbijena sa svim svojim zahtjevima za isplatu, a uspjela je samo u jednom dijelu deklaratornog tužbenog zahtjeva, to je sud smatrao da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka temeljem čl. 154, st. 5 ZPP-a, te mu je priznao troškove odvjetničke nagrade s obzirom na vrijednost predmeta spora od 31.000,00 eura(čl. 37 ZPP-a) za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura ( 250 bod x 2 eura + 25% PDV-a, tbr. 8, točka 1 važeće odvjetničke tarife NN 138/2023; u daljem tekstu OT), za zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2025. godine u iznosu od 625,00 eura ( 250 bod x 2 eura + 25% PDV-a, tbr. 9 točka 1OT), dakle ukupno iznos od 1.250,00 eura, te je taj iznos naložio tužiteljici da isplati tuženiku u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328, st 2 ZPP-a). Stoga je odlučio kao u točki IV izreke ove presude, te je dosudio parnični trošak tuženiku, dok je u točki III 2) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala parnični trošak.

Dubrovniku, 22. travnja 2025. godine

Sudac:

Zoran Nikolić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od primitka prijepisa presude Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- pun. tužiteljice, odvj. D. Urban Laus, Korčula,

- pun. tuženika, odvj. Z. Živković, Zagreb