Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-964/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak u Zagrebu, protiv tuženika Weiner osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska 24, Zagreb, koje zastupa generalni punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3340/2020-42 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CL kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3340/2020-42 od 4. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3340/2020-42 od 4. srpnja 2024. pod stavkom I. i III. izreke i za navedeno sudi:

a) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Weiner osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 2.980,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 12. studenog 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

b) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Weiner osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 naknaditi tužitelju LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 Eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, 22. travnja 2025. do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 388,82 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Nalaže se tuženiku Weiner osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 naknaditi tužitelju LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja preko iznosa dosuđenog u točci I., odnosno za iznos od 3.573,05 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Weiner osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 naknaditi tužitelju LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II. i III. izreke, u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove postupka kao i troškove žalbenog postupka.

3. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja žalbu prihvati i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, podredno da ukine presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, presudu u pobijanom dijelu preinači te prihvati tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi trošak postupka.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora u ovom postupku je naknada imovinske štete koju je pretrpio tužitelj u štetnom događaju koji se dogodio dana 8. studenog 2019. na dionici autoceste A1 Zagreb-Karlovac-Bosiljevo-Split-Ploče Opuzen-Granica Republike BiH-Dubrovnik upravljao osobnim vozilom Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka], kada je na 59 km + 100 m dionice kod općine Netretić, naletio na metalni predmet koji se nalazio na prometnoj traci.

7. Pobijana presuda se može ispitati te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja ne navodi razloge zbog kojih smatra da je tužitelja valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva.

9. Naime, podneskom od 18. svibnja 2024. (list 194 spisa) tužitelj je snizio svoj tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 2.980,36 Eur. Podneskom od 24. svibnja 2024. (list 196-197 spisa) tuženik je naveo da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra povlačenjem tužbe te se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva. Kako se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom čl. 193. ZPP meritorno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP, za koje je ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (kao što je to slučaj u ovom predmetu) potreban pristanak tuženika. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je pravilno sud prvog stupnja odbio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

11. Suprotno žalbenim navodima stranaka sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

12. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je dana 8. studenog 2019. na dionici autoceste A1 Zagreb-Karlovac-Bosiljevo- Split-Ploče Opuzen-Granica Republike BiH-Dubrovnik tužitelj upravljao osobnim vozilom Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka], kada je na 59 km + 100 m dionice kod općine Netretić naletio na metalni predmet koji se nalazio na prometnoj traci,

- da je do štetnog događaja došlo u 10,05 sati, naletom vozila na metalni element nepoznatog porijekla,

- da je tom prilikom došlo do štete na vozilo tužitelja,

- da je tuženik osiguratelj trgovačkog društva Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. koje upravlja tim dijelom auto ceste i to temeljem police osiguranja,

- da je osiguranik tuženika navedenu dionicu autoceste obišao u vremenu od 9,00 do 9,30 sati te prilikom obilaska nije uočio nikakve predmete na kolniku,

- da osiguranik tuženika nije dobio bilo kakvu prijavu, odnosno obavijest da bi se neki predmet nalazio na predmetnoj dionici autoceste,

- da je prije ovog štetnog događaja, GL saslušana kao svjedok koja je upravljala vozilom prema Rijeci i negdje oko Vukove Gorice, izjavila da je auto koji je vozio ispred nje, a vozila je lijevom prometnom trakom, napravio manevar, vjerojatno izbjegavajući predmet te je ona na navedeni predmet naletjela jer ga nije mogla izbjeći radi čega je upalila sva četiri pokazivača smjera te se prestrojila u desnu, a potom u zaustavnu traku,

- da se radilo o metalnom okviru sa nečim navarenim,

- da se vozilo, kojim je upravljao ovdje tužitelj kretalo iza nje i naletjelo na navedeni predmet te se zaustavilo 20-30 m iza nje,

- da je svjedok GL zvala HAC i čekali njihov dolazak,

- da je vještačkim nalazom utvrđeno da je vozilo tužitelja svojim desnim kotačima naletjelo na dio nepoznate metalne konstrukcije, koji se u trenutku štetnog događaja nalazio na kolniku, a mjesto naleta na dio nepoznate metalne konstrukcije nalazilo se na lijevoj prometnoj traci kolnika autoceste,

- da je dio nepoznate metalne konstrukcije, koji se nalazio na kolniku autoceste, bio uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja,

- da je u predmetnoj prometnoj situaciji tužitelj mogao prepoznati da mu dio nepoznate metalne konstrukcije, obzirom na svoj izgled i veličinu, predstavlja opasnost tek na udaljenosti od oko 20 m, pa da je tada i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio izbjeći nalet na dio nepoznate metalne konstrukcije jer je na raspolaganju imao put od samo 20 m, dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 70,9 m,

- da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 22.455,55 kn ili preračunato 2.980,36 EUR.

13. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a stranke vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

14. Međutim, na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, sud prvog stupnja je odgovornost tuženika obrazložio time da osiguranik tuženika nije poduzeo sve potrebne mjere za nesmetan promet autocestom, navodeći da unatoč okolnostima što su ophodari obilazili predmetnu dionicu autoceste, predmet se na autocesti nedvojbeno zatekao, čime prometovanje autocestom u predmetnom trenutku nije bilo sigurno.

15. Točno je da prometovanje autocestom u trenutku nastanka štetnog događaja nije bilo sigurno zbog postojanja predmeta na autocesti, međutim, pogrešan je pravni stav suda prvog stupnja da za navedeno odgovara tuženik, kao osiguratelj pravne osobe koja upravlja autocestom.

16. U smislu odštetnog prava autocesta nije opasna stvar pa tuženik kao osiguratelj pravne osobe koja upravlja autocestom u konkretnom slučaju odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje.

17. U ovom slučaju tuženik je dokazao da je njegov osiguranik ispunio svoje obveze sukladno čl. 6., st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 – dalje: ZSPC) i čl. 20. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14) te čl. 12. i 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14) kao i čl. 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14).

18. Naime, sukladno čl. 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta broj ophodnji propisan je na dvije dnevno, odnosno minimalno obavljanje jedne ophodnje svakih 12 sati.

19. Iz ophodarskih dnevnika od 8. studenog 2019. (listovi 53-54), proizlazi da je osiguranik tuženika izvršio propisanu mjeru ophodnje na dionici autoceste na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja, jer je započeo ophodnju u 7,40 na dan 8. studenog 2019., a završio u 17,05. Prilikom vršenja ophodnje u vremenu prije nastanka štetnog događaja, iz ophodarskih dnevnika ne proizlazi da bi bio primijećen neki predmet na kolniku, te bi trebale biti poduzete mjere u cilju otklanjanja opasnosti od takvog predmeta na kolniku. Nije utvrđeno da je tuženik propustio postupiti po čl. 35. st. 3. ZSPC odnosno po čl. 38. Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Naime, tuženik je izvršio ophodnju u propisanom vremenu (unutar 12 sati), a po zaprimljenoj prijavi o naletu osobnog vozila na predmet na cesti, odmah je izašao na lice mjesta te dakle nije utvrđeno da bi do štetnog događaja došlo iz razloga što bi tuženik po saznanju da se na kolniku nalazi neki predmet, propustio pravovremeno izaći na lice mjesta i istoga ukloniti u smislu čl. 38. Pravilnika o ophodnji na javnim cestama odnosno postupiti u smislu čl. 35. st. 3. ZSPC.

20. Kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja neidentificirani oštar predmet na kolniku, da je oko pola sata do sat ranije taj dio autoceste obilazio ophodar osiguranika tuženika te kada je prolazio tom dionicom autoceste nije učio oštar predmet niti je imao bilo kakovih dojava o istom, osiguranik tuženika je ophodnjom ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe čl. 14. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/2004), prema pravnom shvaćanju ovog suda nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) (Tako i Rev-x-1223/2015-3).

21. Budući da na strani tuženika nije dokazana krivnja za nastanak štetnog događaja, to na strani istoga ne postoji niti odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj prema odredbi čl. 1045. ZOO. Pri tome valja ukazati da tužitelj u predmetnom slučaju svoj zahtjev za naknadu štete može ostvarivati po osnovi štete uzrokovane od strane nepoznatog vozila sukladno čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

22. Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, to se promijenio uspjeh u sporu.

23. Odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

24. Tužitelj je u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom što znači da je tuženik uspio u sporu u potpunosti i to kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu (uzimajući u obzir povučeni dio tužbenog zahtjeva).

25. Kao vrijednost predmeta spora prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzeta je vrijednost od 6.553,41 Eur /49.376,64 kn do podneska od 18.5.2024. koliko je tužitelj naveo u tužbi, a od 18. svibnja 2024. prilikom odlučivanja o troškovima postupka kao vrijednost predmeta spora uzeta je vrijednost od 2.980,35 Eur. Pri tome valja istaći da se za radnje poduzete i prema vrijednosti predmeta spora od 6.553,41 Eur i prema vrijednosti predmeta spora od 2.980,35 Eur tuženiku za svaku radnju poduzetu u postupku pripada isti broj bodova.

26.Temeljem čl. 155. ZPP kao trošak potreban tuženiku je priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje: Tarife ("Narodne novine", broj 138/23), zatim 400 bodova za trošak pristupa punomoćnika tuženika na 3 ročišta, svako po 100 bodova i to ročište dana 13. svibnja 2021., 11. travnja 2022. i 9. svibnja 2024., 13. lipnja 2024. (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zatim 400 bodova trošak sastava 4 obrazložena podneska, svako po 100 bodova i podneska od 11. lipnja 2021., 15. ožujka 2023., 14. travnja 2023. i 24. svibnja 2024. (Tbr. 8. točka 1. Tarife) ili ukupan trošak od 900 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 Eur (Tbr. 52. točka 3. Tarife) iznosi 1800,00 Eur uvećano za 25% PDV ili ukupan trošak od 2.250,00 Eur.

27. Kako je tuženik u potpunosti uspio u sporu, valjalo mu je dosuditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.250,00 Eur. Na dosuđene troškove postupka tuženika pripada i pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove drugostupanjske odluke (čl. 151. st. 3. ZPP).

28. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Kako je ovom presudom preinačena prvostupanjska odluka te je trošak dosuđen tuženiku, to je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti stavak III. izreke prvostupanjske presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.119,69 Eur koliko mu je dosuđeno prvostupanjskom presudom te odbiti žalbu tužitelja izjavljenu protiv stavka III. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

30. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 388,82 Eur, temeljem Tbr. 10. točka 1. Tarife.

U Velikoj Gorici 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina