Poslovni broj: 13 Gž 157/2023-2

               

    Republika Hrvatska

  Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                               

       Poslovni broj: 13 Gž-157/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB: … iz P. …, zastupanog po punomoćnici J. T. Š., odvjetnici u B., …, protiv tuženice R. A. d.d. Z., OIB: … …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima u O. društvu G. & G. d.o.o. u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-382/2019-39 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2023.

p r e s u d i o    j e

Odbija se djelomično žalba tuženice Z. banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj P-537/2019-20 od 7. travnja 2021. u dijelu pod toč. 1. izreke.

r i j e š i o   j e

I Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj P-537/2019-20 od 7. travnja 2021. u dijelu pod toč. 2. i 3. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi odražavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci. 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1.               Utvrđuju se ništetnim odredbe točke 1., 2., 7., Ugovora o kreditu broj …zaključen između tužitelja J. M. iz P. …, OIB: … i tuženika R. b. A. d.d., …, OIB: …, zaključen dana 14. 11. 2006. godine i solemniziran kod javnog bilježnika M. B. iz P. broj Ou-267/06-1. od 15. 11. 2006. godine, kojima su u ispunjenju Ugovora ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

 

2.               Nalaže se tuženiku R. A. d.d. …, OIB … da tužitelju M. J. iz P. 263, OIB … vrati iznos od 3.000,58 € / 22.607,93 kn1 sa zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.godine, po stopi od 14 % godišnje počev od 01.01.2008. godine do 30.06.2011.godine, po stopi od 12 % godišnje počev od 01.07.2011.godine do 31.07.2015.godine, a od 01.08.2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

- 61,26 kn počev od 28.11.2007.godine,

- 60,66 kn počev od 27.12.2007.godine,

- 60,06 kn počev od 25.01.2008.godine,

- 59,51 kn počev od 20.02. 2008. godine,

- 58,92 kn počev od 20. 03. 2008. godine,

- 58,27 kn počev od 18. 04. 2008. godine,

- 89,06 počev od 24. 05. 2008. godine,

- 88,10 kn počev od 23. 06. 2008. godine,

- 87,18 kn počev od 19. 07. 2008. godine,

- 86,26 kn počev od 25. 08. 2008. godine,

- 85,25 kn počev od 22. 09. 2008. godine,

- 84,34 kn počev od 31. 10. 2008. godine,

- 83,33 kn počev od 27. 11. 2008. godine,

- 82,32 kn počev od 29. 12. 2008. godine,

- 81,35 kn počev od 24. 01. 2009. godine,

- 80,30 kn počev od 27. 02. 2009. godine,

- 129,07 kn počev od 17. 03. 2009. godine,

- 127,47 kn počev od 15. 04. 2009. godine,

- 125,77 kn počev od 29. 05. 2009. godine,

- 134,44 kn počev od 20. 06. 2009. godine,

- 178,24 kn počev od 25. 07. 2009. godine,

- 186,17 kn počev od 29. 08. 2009. godine,

- 183,63 kn počev od 28. 09. 2008. godine,

- 172,06 kn počev od 20. 10. 2009. godine,

- 188,61 kn počev od 21. 11. 2009. godine,

- 201,53 kn počev od 31. 12. 2009. godine.

- 220,65 kn počev od 30. 01. 2010. godine,

- 213,97 kn počev od 27. 02. 2010. godine,

- 240,52 kn počev od 30. 03. 2010. godine,

- 233,25 kn počev od 28. 04. 2010. godine,

- 241,86 kn počev od 02. 05. 2010. godine,

- 330,77 počev od 30. 06. 2010. godine,

- 310,14 kn počev od 24. 07. 2010. godine,

- 365,30 kn počev od 31. 08. 2010. godine,

- 343,54 kn počev od 21. 09. 2010. godine,

- 309,83 kn počev od 07. 10. 2010. godine,

- 374,74 kn počev od 29. 11. 2010. godine,

- 457,93 kn počev od 30. 12. 2010. godine,

- 395,48 kn počev od 15. siječnja 2011. godine,

- 414,59 kn počev od 10. veljače 2011. godine,

- 385,51 kn počev od 29. 03. 2011. godine,

- 388,24 kn počev od 08. 04. 2011. godine,

- 500,31 kn počev od 31. 05. 2011. godine,

- 509,24 počev od 30. 06. 2011. godine,

- 593,95 kn počev od 30. 07. 2011. godine,

- 543,00 kn počev od 30. 08. 2011. godine,

- 487,48 kn počev od 24. 09. 2011. godine,

- 457,50 kn počev od 11. 10. 2011. godine.

- 451,90 kn počev od 12. 11. 2011. godine,

- 475,74 kn počev od 08. 12. 2011. godine,

- 496,30 kn počev od 30. 01. 2012. godine,

- 498,98 kn počev od 29. 02. 2012. godine,

- 480,87 kn počev od 14. 03. 2012. godine,

- 489,66 kn počev od 12. 04. 2012. godine,

- 495,15 kn počev od 31. 05. 2012. godine,

- 481,69 kn počev od 30. 06. 2012. godine,

- 483,20 kn počev od 17. 07. 2012. godine,

- 472,65 kn počev od 25. 08. 2012. godine,

- 451,82 kn počev od 21. 09. 2012. godine,

- 470,66 kn počev od 31. 10. 2012. godine,

- 478,85 kn počev od 28. 11. 2012. godine,

- 470,25 kn počev od 03. 01. 2013. godine,

- 429,90 kn počev od 19. 01. 2013. godine,

- 461,05 kn počev od 01. 03. 2013. godine,

- 462,17 kn počev od 11. 04. 2013. godine,

- 447,56 kn počev od 26. 04. 2013. godine,

- 405,78 kn počev od 09. 05. 2013. godine,

- 402,97 kn počev od 11. 06. 2013. godine,

- 411,02 kn počev od 09. 07. 2013. godine,

- 424,94 kn počev od 27. 08. 2013. godine,

- 444,98 kn počev od 02. 10. 2013. godine,

- 431,84 kn počev od 17. 10. 2013. godine,

- 437,02 kn počev od 15. 11. 2013. godine,

 

3. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., …, OIB:…,…, OIB: …, da tužitelju M. J. iz P. …, OIB:…, plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.268,17 € / 17.089,50 kn,2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice tako da predmet tužbenog zahtijeva bude isplata iznosa od 3.000,58 € / 22.607,93 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, umjesto iznosa od 22.607,19 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.“

 

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženici naknaditi trošak postupka zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrat sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku jer se ista ne može primijeniti u konkretnom slučaju, zatim odredba čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. istog Zakona, koja također nije pravilno primijenjena, kao i ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tuženica je u postupku tvrdila i ukazivala da su sporne odredbe tužitelju bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu sve okolnosti i ostale odredbe Ugovora, koje navode je sud prvog stupnja u cijelosti zanemario. Tužitelj je imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu u EUR ili CHF i na te okolnosti je tuženica dostavila promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita te se nije očitovao o savjesnosti postupanja tuženice prilikom promjene kamatne stope, te potpuno zanemaruje sve dokaze predložene po tuženici, odnosno odbija provođenje tih dokaza bez ikakvog obrazloženja. Pobijana presuda je posljedica pogrešne primjene odredbe čl. 118. Zakona  o zaštiti potrošača, a posljedica toga je da sud prvog stupnja nije utvrđivao okolnosti vezano za odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, već je samo proveo financijsko vještačenje na okolnosti visine zahtjeva, kojem nalazu je tuženica u cijelosti prigovorila, jer je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Pogrešno je sud prvog stupnja odbio istaknuti prigovor zastare pozivajući se na pravilo o prekidu zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Također, ni na koji način ne obrazlaže zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka, budući da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti. Smatra da podnesci tužitelja od 3. rujna 2020. i 21. prosinca 2022., kao i pristup na ročište za objavu presude nisu bili nužni.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), koja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da pobijana presuda sadrži sve što obrazloženje mora sadržavati u smislu navedenog članka.

 

7. Pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba članka 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP, na koju u žalbi također ukazuje tuženica, budući da se pravilno sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude pozvao na navedenu zakonsku odredbu, odnosno na pravno utvrđenje iz donesenih presuda u kolektivnom sporu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe točke 1., 2., 7., Ugovora o kreditu broj …. zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, dana 14. studenog 2006. i solemniziranog kod javnog bilježnika M. B. iz P. broj Ou-267/06-1. od 15. studenog 2006., kojima su u ispunjenju Ugovora ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao i zahtjev da mu tuženica vrati ono što je na temelju takvog ugovora primila, odnosno isplati mu novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početno utvrđenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa i bez primjene valutne klauzule u razdoblju od 28. studenog 2007. do zaključno 15. studenog 2013.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o krediti kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetne.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

11. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužiteljice utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno je i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

14. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, te odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala o spornoj odredbi, odnosno da su mu objašnjenje pravne posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Naime, odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao ni odluka da li će se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i ugovara promjenjiva kamatna stopa prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita, kao potrošača, o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Prosječnom potrošaču, a kakvim se može okarakterizirati i tužitelj, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.

16. Kako pri donošenju presude u dijelu pod toč. 1. izreke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žabi ukazuje tuženica te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 356. st. 2. istoga Zakona, to je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 1. izreke.

17. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda kako iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 30. siječnja 2020. proizlazi kako i u konkretnom slučaju zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u konkretnom predmetu kojom je utvrđena ništetnost ugovora, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo mišljenje prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 8. svibnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, koji rok se računa od pravomoćnosti navedenih presuda donesenih po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Međutim, tužitelj je djelomičnom preinakom tužbenog zahtjeva isti povisio u podnesku od 21. siječnja 2022., dakle, nakon proteka zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO za potraživanja koja se odnose na isplatu razlike između stvarno plaćenih redovnih kamata po promijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatu.

20. Imajući u vidu da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan isplate kredita, a u odnosu na koje potraživanje zastarni rok teče od 14. lipnja 2018., te da u odnosu na to potraživanje nije nastupila zastara, kao i da je sud prvog stupnja pobijanom presudom tužitelju dosudio mjesečne iznose na način da je mjesečnim iznosima obuhvaćena i razlika više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF i razlika stvarno plaćenih redovnih kamata po promijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatu, zbog čega se, a zbog različitog početka tijeka zastarnog roka, ne može razlučiti koji su iznosi u zastari, to je izreka pobijane presude u tom dijelu (toč. 2. izreke) nerazumljiva i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona i na koju u žalbi ukazuje tuženica.

21. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 2. izreke, a posljedično i u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u toč. 3. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju, te će razlučiti razliku više plaćenog zbog primjene valutne klauzule od razlike više plaćenog zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu te vodeći računa o tijeku zakonske zatezne kamate na pojedine iznose sukladno iznesenom u ovom drugostupanjskom rješenju donijeti novu odluku u predmetu, te odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

23. Rješenje suda prvog stupnja, koje se žalbom ne pobija, ostaje neizmijenjeno.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zadru, 14. studenog 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Delin, v.r.