Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-128/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, OIB: 57029260362, Zagreb, Unska 3, zastupanog po punomoćnici Valentini Hasanagić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj Pr- 10336/2020-18 i žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj Pr-10336/2020-18, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj Pr-10336/2020-18.

II. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj Pr-10336/2020-18.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva OIB: 57029260362 Zagreb, Unska 3, da tužitelju BR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 455,07 eur / 3.428,72 kn1 bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od: - 30,46 EUR/229,49 kn od 16. siječnja 2016. do isplate; -30,59 EUR/230,45 kn od 16. veljače 2016. do isplate; -29,48 EUR/222,08 kn od 16. ožujka 2016. do isplate; - 29,48 EUR/222,08 kn od 16. travnja 2016. do isplate; -29,48 EUR/222,08 kn od 16. svibnja 2016. do isplate; -27,45 EUR/206,80 kn od 16. lipnja 2016. do isplate; -29,48 EUR/222,08 kn od 16. srpnja 2016. do isplate; -35,41 EUR/266,81 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate; -35,41 EUR/266,81 kn od 16. rujna 2016. do isplate; - 35,41 EUR/266,81 kn od 16. listopada 2016. do isplate; -33,72 EUR/254,10 kn od 16. studenog 2016. do isplate; -35,41 EUR/266,81 kn od 16. prosinca 2016. do isplate; - 41,57 EUR/313,18 kn od 16. siječnja 2017. do isplate; -31,74 EUR/239,14 kn od 16. veljače 2017. do isplate; u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 734,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude suda prvog stupnja, pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica, bez navođenja žalbenih razloga. u žalbi navodi kako je sud prvog stupnja neosnovano odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 19. svibnja 2021., kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, te za sastav podneska od 23. svibnja 2022., kojim se tužiteljica očitovala na nalaz vještaka. Smatra kako su to bili nužno potrebni podnesci za vođenje ovoga spora, te time i potrebni parnični troškovi. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku o parničnom trošku na način da se tužiteljici prizna trošak sastava navedenih podnesaka. Tužiteljica traži trošak žalbe u iznosu od 125,00 Eur-a.

3. Presudu suda prvog stupnja pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navodi kako osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2012., Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje. Tuženik osporava zaključak suda prvog stupnja da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Tuženik predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 125,00 Eur-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbama, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka te da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Imajući u vidu iznos tužbenog zahtjeva od 455,07 Eur-a, ovaj predmet je spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan jer takav žalbeni razlog u sporu male vrijednosti nije dopušteno isticati (čl.467.st.1. i 2. ZPP-a).

8. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvatio kao osnovan.

9. Tužiteljica u ovom radnom sporu, od tuženika svoga poslodavca traži isplatu razlike plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017., između osnovice za plaću u javnim službama od 5.415,37 kn bruto i 5.108,84 kn, temeljem odredbe čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., vjerodostojnog tumačenja izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te na procjeni Državnog zavoda za statistiku o procjeni tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečne 2015. od 4. prosinca 2015.

10. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, u kojem sporazumu su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdile način povrata osnovice, a to na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Nadalje su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Dodataka, te Izmjena i dopuna i to način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna. Dana 7. prosinca 2011. Arbitraža donijela Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izjave od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi čl. VII. Dodatka Sporazuma, - da je u drugom tromjesečnu 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem 2018. od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,00 %, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,01 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. Prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10, 141/12 ugovoreno da Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, čime su ugovorne strane TKU prihvatile sadržaje sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama kao dio sadržaja TKU.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudi poslovni broj: Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., zauzeo je pravno shvaćanje da odredbom čl. VII. IDDS-a u osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o povratu osnovice, jer se odredba čl. VII. IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV. i čl. V. IDDS-a).

12. Sud prvog stupnja je stoga pravilno odbio prigovor tuženika glede pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., zatim pravilno zaključio da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

13. Slijedom navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno isplatiti joj razliku plaće u utuženom razdoblju zbog ostvarenja uvjeta za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici obračunata i isplaćena plaća.

14. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, u nespornoj visini,u iznosu od 455,07 Eur-a.

15. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice odluka o trošku postupka je pravilna, kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

16. Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 19. svibnja 2021., koji se podneskom tužiteljica očitovala na navode i prigovore tuženika iz odgovora na tužbu. Suprotno tvrdnji tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio kako podnesak od 19. svibnja 2021. nije bio nužno potreban za ovaj spor. Nisu osnovane tvrdnje tužiteljice kako je podnesak bio nužno potreban jer je tuženik osporio tužbeni zahtjev, istaknuo određene prigovore, pa da je to moglo utjecati na pravo tužiteljice, pa je stoga predmetnim podneskom odgovorila tuženiku. Ističe se kako o svim navedenim prigovorima odlučuje sud na temelju ocjene izvedenih dokaza i primjene materijalnog prava, bez obzira na tužiteljicin odgovor na te prigovore, pa stoga predmetni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga spora, kako je to pravilno sud prvog stupnja i ocijenio.

17. Neosnovano tužiteljica tvrdi kako joj pripada pravo na trošak sastava podneska od 23. svibnja 2022., kojim se očitovala na nalaz vještaka. Imajući u vidu sadržaj toga podneska, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava tog podneska kao neosnovan. Naime, tim podneskom tužiteljica izjavljuje kako nema primjedbi na nalaz vještaka, što je mogla i usmeno izložiti na ročištu, a osim toga tužiteljici je priznat trošak sastava podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon vještačenja. Pogrešno tužiteljica smatra kako joj pripadaju troškovi tih podnesaka, jer su u identičnim sporovima sudovi priznavali troškove za takve podneske. Naime, prilikom odmjeravanja troškova sud prvog stupnja je vodio računa o sadržaju tih podnesaka i njihovom nužnošću za vođenje ovog postupka. Dakle, nije se vodio time je li riječ o odgovoru na tuženikov odgovor, već je cijenio sadržaj podneska glede potrebe za vođenje ovoga spora.

18. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti presudu suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu, te je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti i žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu u točki II. izreke pobijane presude.

Osijek, 22. travnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran