UsI-626/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice HR (ranije: ŽR), OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], otok [adresa] (s boravištem u [adresa]), protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Maksimirska 63, radi ocjenjivanja državnog službenika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u odsutnosti stranaka, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/19-01/206, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 18. prosinca 2023. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravovremeno 6. ožujka 2024. podnijela ovom sudu tužbu, kojom je osporila zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/206, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 18. prosinca 2023. zbog, u biti, svih zakonskih razloga. Tvrdi da je osporenim prvostupanjskim rješenjem ocjenjena ocjenom uspješna za 2018.; da je ta ocjena bila temelj za njezin premještaj na manje plaćeno radno mjesto prema novoj sistematizaciji te da se njezin premještaj dogodio zbog toga što je odbila sudjelovati u nezakonitim postupcima i odlukama u predmetima nadzora u Uredu za velike porezne obveznike. Tvrdi i da je od 2009. do 2017., kada je premještena, postigla odlične rezultate, da su njezine odluke uvijek bile potvrđene od drugostupanjskog tijela po žalbi poreznih obveznika te da je neopravdano degradirana i loše ocijenjena od nadređenih. Ocjenjuje netočnim zaključak tuženika da iz spisa predmeta nije moguće utvrditi da je žaliteljica trebala biti ocjenjena višom ocjenom od predložene, a niti je ista priložila dokaze da je pokazala višu razinu stručnosti i kompetencija ili davala korisne prijedloge za unaprjeđenje službe ili pokazala iznimnu motivaciju za rad što je uvjet za ocjenu primjeren. Istaknula je da su je nadređeni htjeli svrstati u konfliktne osobe, budući da nije htjela popustiti da ishodi poreznih nadzora budu obračunati s nula kuna i da se izbjegne utvrditi zamijećene nepravilnosti u oporezivanju. Istaknula je i da nije točno da nije pokazivala višu razinu stručnosti od ostalih, budući da je do premještaja radila nadzore velikih poreznih obveznika, da je radila na poreznim prijevarama, a što nitko od njezinih kolega nije radio kao ni tadašnji neposredno nadređeni. Smatra da je to lako dokazivo izlistom predmeta koje je zaduživala i podatcima o njezinom radu, ali da je problem i što joj nadređeni nisu davali zadatke za koje je bila kvalificirana. Istaknula je i da tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio pravo stanje stvari a niti je pravilno ocijenio raspoložive dokaze, da je on trebao obrazložiti razloge zbog koje je ocijenjena ocjenom uspješna, da joj on nije uzeo u obzir da je ostvarivala iznadprosječne rezultate rada, obavljala dodatne poslove na poreznim prijevarama uz redovni rad na provođenju poreznih nadzora te da je problem što joj se u tom novom odjelu nakon premještaja ti radni zadatci nisu davali. Stoga je zatražila poništiti osporenu odluku.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljičina žalba, koju je ona izjavila protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu KLASA: UP/I-080- 07/19-01/1, URBROJ: 513-07-17-19-79 od 18. veljače 2019., a kojim je ona, kao viša inspektorica - istražiteljica porezno kaznenih djela u Područnom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za suzbijanje poreznih prijevara ocjenjena ocjenom uspješan za 2018. Istaknuo je da su iz spisa predmeta razvidni svi elementi koji objektivno upućuju na to da je u radu tužiteljica u 2018. pokazala potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koja je svoje službene zadatke obavljala pravodobno i u skladu s pravilima struke i da su njezine pogreške u radu i postupanju zanemarive, a što, tvrdi, odgovara ocjeni "uspješan". Istaknuo je i da je tužiteljica, prema tada važećem ZDS-u, članku 86. stavku 5., bila dužna u žalbi protiv rješenja o ocjeni navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i priložiti odgovarajuće dokaze na kojima je žalba utemeljena. Tvrdi i da je tužiteljica uz žalbu priložila samo novinski članak iz kojeg nije razvidan njezin mjesečni izvještaj o radu, da se njime ne dokazuje da je obavljala poslove koji zahtijevaju višu razinu stručnosti i vještina niti da je u obavljanju povjerenih poslova pokazala kvalitetu veću od očekivane te da se poslovi koje je tužiteljica obavljala u razdoblju prije ocjenjivanja ne mogu uzeti u obzir kao bitni za ocjenjivanje u 2018. te budući da ocjena službenika predstavlja rezultat rada utvrđenog primjenom općih i posebnih kriterija za pojedino izvještajno razdoblje, odnosno za jednu kalendarsku godinu. Istaknuo je i da tužiteljica ni u tužbi nije dokazala da je kvaliteta njezina rada iznad očekivane razine, da je pokazivala visku razinu stručnosti i kompetencija, a čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, da je davala korisne prijedloge za unaprijeđenije službe ili pokazivala iznimnu motivaciju za rad te da je postizala rezultate u radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređena, a što bi odgovaralo opisu ocjene primjeran. Smatra i da ona nije dokazala ni okolnosti koje bi odgovarale opisu ocjene izuzetan (obavlja poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlen, odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno ovom Zakonu, čime pridonosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unapređenju rada u odgovarajućem upravnom području). Najzad je istaknuo da je iz prijedloga ocjene tužiteljice za 2018. razvidno da je njezin rad vrednovan unutar dvije skupine kriterija: rezultati rada i osobno ponašanje te poštivanje službene dužnosti.; da je samo po dva kriterija njezin rad vrednovan kategorijom visoko razvijeno, a da je po drugim kriterijima njezin rad opravdano vrednovan ocjenom uspješna. Smatra da su pojedini kriteriji ocijenjeni u skladu s pokazanom učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja planiranih poslova i da su uzeti u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državne službenice, odnosno sve činjenice i dokazi bitni za ocjenjivanje tužiteljice u 2018.

3. Podneskom od 13. rujna 2024. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu. Istaknula je da je uz žalbu priložila tjedna izvješća o njezinom radu u 2018., a iz kojih je razvidno što je, kako i koliko radila i problemi s kojima se susretala u radu. Istaknula je i da su joj u toj godini dani nerješivi porezni predmeti a nisu joj davali druge predmet da ispadne neučinkovita. Ne iznosi se ostali sadržaj podneska, budući da je u biti riječ o navodima koje je već iznijela u tužbi ili o navodima koji se odnose na nezakonitost premještaja u drugi porezni odjel.

4. U dokaznom postupku čitani su: tjedna izvješća o radu za službenicu ŽR u 2018. (list 47 do 83), mail prepiska na listu 84 do 87, 92 do 94 i 97 do 101 spisa te spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-080-07/19-01/1.

4.1 Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku ocjenjivanja tužiteljice, državne službenice za 2018., kada je bila raspoređena na radno mjesto viša inspektorica - istražiteljica porezno kaznenih djela u Područnom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za suzbijanje poreznih prijevara, primjenom odredbi Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 2/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17.; u daljnjem tekstu: ZDS) i Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika ("Narodne novine", broj 133/11., u daljnjem tekstu: Uredba).

8. Nije, u biti, sporno da je tužiteljica, viša inspektorica - istražiteljica porezno kaznenih djela u Područnom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za suzbijanje poreznih prijevara ocijenjena ocjenom uspješna za 2018. na temelju (konačnog) prijedloga ocjene neposredno nadređenog službenika ĐR, da je prijedlog ocjene 14. veljače 2019. sastavio neposredno nadređeni službenik, da je tužiteljica 18. veljače 2019. iskoristila mogućnost uvida u prijedlog ocjene, da ona nije imala ikakvih primjedbi na prijedlog ocjene i da je ona vlastoručno potpisala navedeni prijedlog ocjene za konkretnu kalendarsku godinu.

8.1. Nije, u biti, sporno ni da je (konačni) prijedlog ocjene za tužiteljicu utemeljen na Izvješću o učinkovitosti rada, poštivanja službene dužnosti i osobnom ponašanju državne službenice ŽR za 2018. (sastavio ga je 14. veljače 2019. neposredno nadređeni službenik RR; u daljem tekstu: Izvješće). To se izvješće sastojalo od I. Prikaza poslova državne službenice (1. Opseg poslova tijekom izvještajnog razdoblja te 2. Pregleda poslova, ciljeva i zadataka i 3. Neplaniranih poslovi tijekom izvještajnog razdoblja) te II. Rezultati rada (1. Opći kriteriji i 2. Posebni kriteriji), glave III. Osobno ponašanje i poštivanje službene dužnosti državnog službenika i IV. Izrečene kazne za povrede službene dužnosti te primjedbe i upozorenja na propuste i nepravilnosti u radu, poštivanje službene odnosno radne dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika.

9. Međutim, pokazalo se spornim je li zakonito proveden postupak ocjenjivanja tužiteljice za 2018., je li čelnik tijela u kojem je tužiteljica bila državna službenica uzeo u obzir sve kriterije ocjenjivanja te dostatno obrazložio rješenje o ocjeni. Pokazalo se, u biti, spornim, je li tužiteljica trebala, s obzirom na kriterije ocjenjivanja te ono što je pokazala u 2018., biti ocijenjena višom ocjenom (primjerna ili izuzetan) od ocjene uspješna.

10. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZDS državni službenik ocjenjuje se ocjenom „uspješan“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive, dok prema stavku 2. toga članka državni službenik može biti ocijenjen višom ocjenom od ocjene iz stavka 1. toga članka, i to, između ostalog, pod: a) ocjenom „PRIMJERAN", ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu iz stavka 1. ovoga članka, daje korisne prijedloge za unapređenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen i b) ocjenom »IZUZETAN«, ako pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu iz točke a) ovoga članka, obavlja poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlen, odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno tom zakonu, čime pridonosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unapređenju rada u odgovarajućem upravnom području.

10.1. Postupak ocjenjivanja do donošenja rješenja (o ocjeni) uređen je člankom 85. ZDS-a. Prema stavku 1. toga članka državnog službenika ocjenjuje se na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine. Stavkom 2. toga članka je propisano da se prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik i da on mora biti obrazložen, dok je stavkom 3. toga članka propisano da se prijedlog ocjene daje na uvid državnom službeniku, a ako državni službenik nije zadovoljan predloženom ocjenom, ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan tu primjedbu razmotriti zajedno sa službenikom. Prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni. Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom, moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika u skladu sa stavkom 4. toga članka. Sam postupak ocjenjivanja, kriterije za ocjenjivanje i sadržaj obrasca o ocjenjivanju službenika propisala je Vlada Uredbom u skladu sa stavkom 5. toga članka.

10.2. Regulacijom članka 86. ZDS-a je propisano da se o ocjeni donosi rješenje (stavak 1.); rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog neposredno nadređenog državnog službenika, kao i mišljenja ostalih hijerarhijski nadređenih službenika (stavak 2.); državnog službenika kojem je čelnik tijela jedini nadređeni, ocijenit će čelnik tijela neposredno (stavak 3.); ocjena mora biti obrazložena (stavak 4.) te da službenik u žalbi protiv rješenja o ocjeni mora navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i priložiti odgovarajuće dokaze na kojima žalbu temelji (stavak 5.).

10.3. Odredbom članka 4. stavka 3. Uredbe propisano je da se uz Prijedlog godišnje ocjene prilaže Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika/namještenika za kalendarsku godinu, kao i odgovarajuća dokumentacija o činjenicama i okolnostima koje, sukladno odredbama te Uredbe, bitno utječu na godišnju ocjenu, kako je određeno stavkom 6. toga članka.

10.4. Člankom 5. stavkom 1. Uredbe je propisano da je neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, poticati ga na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i primjereno ponašanje i ukazivati na propuste i nepravilnosti, a stavkom 2. toga članka propisano je da o primjedbama na rad i postupanje odnosno upozorenjima iz stavka 1. toga članka neposredno nadređeni službenik na prikladan način vodi odgovarajuće evidencije, a primjedbe i upozorenja koje bitno utječu na ocjenu unosi u Izvješće.

10.5. Neposredno nadređeni službenik dužan je omogućiti državnom službeniku uvid u prijedlog godišnje ocjene i sve priloge uz prijedlog ocjene, a državni službenik ima pravo dati primjedbu na prijedlog godišnje ocjene u roku tri dana od dana od kojeg mu je omogućen uvid u prijedlog. Primjedbu na prijedlog godišnje ocjene nadređeni službenik dužan je razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku tri dana od dana primitka primjedbe (članak 10. stavak 1. i 3. Uredbe).

10.6. Glavom 3. Uredbe propisani su kriteriji ocjenjivanja prema kojima se državnog službenika ocjenjuje primjenom općih, koji se primjenjuju na sve državne službenike neovisno o radnom mjestu na koje su raspoređeni, i posebnih kriterija ocjenjivanja koji se primjenjuju ovisno o poslovima na koje je državni službenik raspoređen. Osobno ponašanje državnih službenika i poštivanje službene dužnosti uzima se u obzir pri odlučivanju o ocjeni državnih službenika na način, odnosno prema kriterijima koji se primjenjuju na sve državne službenike, ako tom uredbom nije drugačije propisano. Prema članku 14. Uredbe u opće kriterije ocjenjivanja spadaju: 1. djelotvornost u obavljanju poslova, 2. točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova, 3. pridržavanje rokova za izvršavanje poslova, 4. učinkovitost u obavljanju poslova, dok se kao posebni kriteriji primjenjuju: 1. inovativnosti, 2. stupanj kreativnosti, 3. pisano izražavanje, 4. usmeno izražavanje, 5. komunikacijske vještine i 6. sposobnost u timskom radu. U skladu s člankom 15. Uredbe osobno ponašanje državnih službenika ocjenjuje se primjenom kriterija. 1. odnosa prema radu (motivacija), 2 odnos prema građanima, 3. odnos prema nadređenim službenicima, 4. odnos prema suradnicima, 5. poštivanje radnog vremena, 6. ispunjavanje obveza pohađanja programa izobrazbe i 7. odnos prema izobrazbi.

11. Iz sadržaja Izvješća proizlazi da je tužiteljici opseg poslova izvještajnog razdoblja bio redovan, da je obavila u potpunosti planirane poslove, da je planirane ciljeve i zadatke obavlja kontinuirano, da nema ne obavljenih neplaniranih poslova tijekom izvještajnog razdoblja. Pri analiziranju rezultata rada u Izvješću je navedeno da je tužiteljica bila očekivano djelotvorna u obavljanju poslova, da je iskazala potrebnu razinu točnosti, preciznosti i pouzdanosti u obavljanju poslova, da se ona pridržavala zadanih rokova u obavljanju poslova te da je pokazala manje od očekivanog vezano za učinkovitost u obavljanju poslova. U tom dijelu, sagledavajući njezine rezultate rada s aspekta posebnih kriterija, u Izvješću je navedeno da nije primjenjiv kriterij stupanj inovativnosti, da je stupanj kreativnosti očekivan, da je pisano izražavanje visoko razvijeno, da je usmeno izražavanje i komunikacijske vještine očekivano i da je sposobna za rad u timu, dok drugih dodatnih kriterija nema. U dijelu analiziranja osobnog ponašanja i poštivanja službene dužnosti za 2018. navedeno je da je tužiteljica motivirana za rad, a vezano za odnos prema građanima, nadređenima i suradnicima da poštuje pravila ponašanja i etička načela te da zadovoljavajuće poštuje radno vrijeme te da nije postojala obveza pohađanja programa izobrazbe. Iz izvješća je razvidno i da joj u 2018. nisu izrečene ikakve kazne zbog povrede službene dužnosti ili ikakve primjedbe ili upozorenja. Iz njega je razvidno i da je tužiteljica obaviještena o mogućnosti uvida u Izvješće, da je ona istoga dana 18. veljače 2019. iskoristila mogućnost uvida, da nije imala ikakvih primjedbi na ono što je vidjela te da je ona takvo očitovanje vlastoručno potpisala bez ikakvih primjedbi.

12. Potanko analizirajući sadržaj tužbe i navedenog podneska može se zaključiti da tužiteljica supstancijalno nije osporila navedene ključne činjenice vezano za način provođenja postupka njezina ocjenjivanja za 2018. ali i vezano za sadržaj Izvješća na kojem je utemeljen (konačan) prijedlog ocjene i samo rješenje o ocjeni.

13. Uvidom u žalbu od 8. ožujka 2019. može se zaključiti da su žalbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je tužiteljica iznijela i tijekom upravnog spora. Iz spisa predmeta je razvidno i da je toj žalbi priloženo samo Izvješće na temelju kojeg je sačinjen (konačni) prijedlog njezine ocjene za 2018.

14. Suprotna utvrđenja iz postupka ocjenjivanja koje je prethodilo donošenju rješenja o ocjeni nisu razvidna ni iz sadržaja čitanih tjednih izvješća. Iz tih pisanih dokaza koje je tužiteljica predložila čitati nisu razvidne činjenice i okolnosti koje bi upućivale na donošenje viših ocjena od dane ocjene uspješna prema opisu i definiciji tih ocjena iz članka 84. stavka 2. ZDS-a.

15. Vezano za prigovore tužiteljice, tumačeći i iščitavajući citirane norme ZDS- a i Uredbe pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, valja istaknuti i da ocjenjivanje državnih službenika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Dodatnu specifičnost upravne stvari ocjenjivanja službenika, prema stajalištu suda, čini nemogućnost apsolutnoga dokumentiranja svih segmenata stručnog znanja pokazanog u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti službenika, kao parametara podložnih ocjenjivanju (pojedini kriteriji u različitoj su mjeri podložni dokumentiranju ocjenjivanja), što ujedno pruža razmjerno široki prostor za prosudbu od službenika nadležnoga za praćenje rada ocjenjivanog službenika.

15.1. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o ocjeni, to ne podrazumijeva da ona ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu. Izloženi okvir diskrecijskoga odlučivanja ne oslobađa javnopravno tijelo ni obveze da omogući ostvarivanje bitnih procesnih prava stranaka, poput prava na sudjelovanje u postupku, ali niti obveze utvrđivanja bitnih činjenica kao podloge za primjenu slobodne ocjene te prezentiranja odlučnih činjenica stranci u postupku. Također, pri primjeni slobodne ocjene u vidu je potrebno imati svrhu radi koje je ta diskrecijska ovlast dana. U predmetima ocjenjivanja službenika ta svrha sastoji se u objektivnom ocjenjivanju službenika, što je ujedno vezano za pozitivne i negativne implikacije pojedine ocjene (i u segmentu njihova rada koji, po prirodi stvari, izmiče mogućnosti apsolutnog dokumentiranja te u dijelu kojim se i dokumentirani rezultati slobodnom ocjenom podvode pod normativni opis ostvarivanja pojedinoga kriterija, a ne u smanjivanju propisanih procesnih standarda upravnog postupka.

16. Sud smatra i da, pri rješavanju upravnih stvari ocjenjivanja službenika, osobito su važne normativne definicije pojedinih ocjena. Pri ocjenjivanju državnih službenika ne polazi se od najviše ocjene, koja bi se potom smanjivala kada za to u konkretnom predmetu postoje razlozi, već pozitivna regulacija na tom području za standardnu radnu izvedbu podrazumijeva srednju ocjenu "uspješan" u smislu odredbi članka 84. ZDS-a. Spomenuti tako uspostavljeni sustav ocjenjivanja utječe i na subjektivni teret dokazivanja u postupcima ocjenjivanja. Naime, s tim u vezi, a po prirodi stvari, na poslodavcu je primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine, a na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da zaslužuje ocjenu višu od standardne.

17. Tužiteljica, osim iznošenja općenitog osporavanja zakonitosti postupanja poslodavca te iznošenja činjenica koje nisu ni sporne ali i koje nisu ni bitne za meritum stvari, u biti, nije osporila ključna utvrđenja i ocjenu tuženika vezano za poštivanje formalne zakonitosti. Ona nije, u biti, osporila da je javnopravno tijelo prvoga stupnja donijelo rješenje o ocjeni u zakonom propisanoj proceduri i uzimajući u obzir sve propisane kriterije ocjenjivanja. Ona nije ni prikladnim dokazima dokazala da su njezin rad i učinkovitost u spomenutom izvještajnom razdoblju bili više kvalitete od utvrđenog, osim što je iznijela svoj vrijednosni sud da je trebala biti ocjenjena višom ocjenom odnosno ocjenom „primjeran“. Ni stanje spisa predmeta upravnog tijela ne daje pouzdanu osnovu za takav zaključak.

18. U izloženom sud ocjenjuje da zakonito postupio tuženik, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo, odbilo tužiteljičinu žalbu. Suprotna pravna shvaćanja i ocjene koje je iznijela tužiteljica nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu. Osporena rješenja su razumljiva i dostatno obrazložena, ona sadrže sve argumentirane i dostatne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke, pa u tom smislu nisu povrijeđene ni odredbe članka 86. stavka 4. ZDS-a i članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a.

19. Sud, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije uzeo u obzir navode tužiteljice vezano za njezine rezultate rada i ponašanje tijekom ranijih godina prije izvještajne 2018., s obzirom na to da je razdoblje ocjenjivanja državnih službenika jedna kalendarska godina. Ti navodi nisu bitni za ocjenjivanje, što je i razumljivo, budući da se radna izvedba službenika može mijenjati tijekom godina državne službe.

20. Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, pridržavajući granica preispitivanja zakonitosti osporene odluke iz članka 4. stavka 2. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 22. travnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici HR, [adresa],

- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Maksimirska 63, a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-080-07/19-01/1 vratiti po pravomoćnosti

presude,

- u spis.