Poslovni broj: Us I-2585/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ IVANDIĆ GALIĆ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi povrata vodnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Klasa:

UP/II-325-08/24-02/143, Urbroj: 517-09-2-24-2 od 24. rujna 2024. i rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Neretva-Korčula", Klasa: UP/I-325- 08/07-01/0000110, Urbroj: 374-3407-2-24-11 od 11. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Klasa:

UP/II-325-08/24-02/143, Urbroj: 517-09-2-24-2 od 24. rujna 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 2. siječnja 2025., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede pravila upravnog postupka. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim se obvezniku TE (ovdje tužitelju) odbija zahtjev za povratom uplaćenih sredstava u predmetu obračuna vodnog doprinosa za poslovno-skladišnu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem nisu otklonjene nezakonitosti prvostupanjskog rješenja te isto u cijelosti nije osnovano na zakonu, a nisu ni utvrđene sve relevantne činjenice. Navedenim rješenjem nisu otklonjene pogrešno utvrđene činjenice, već se potpuno paušalno i neosnovano obrazlažu iste utvrđene prvostupanjskim rješenjem. Prvenstveno, tužitelj opetovano ističe kao u svojoj žalbi, kako je kao obveznik uredno podmirio svoju obvezu na osnovi naknade za vodni doprinos, no zbog imovinsko- pravnog spora nije realizirana planirana investicija, a što je i potvrđeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja kada naslov navodi da je „Obveznik utvrđeni iznos podmirio u cijelosti (obročnom otplatom u 12 obroka).“ S obzirom na gore navedeno, potpuno je pogrešno utvrđeno kako je investitor, ovdje tužitelj samoinicijativno odustao od gradnje predmetnog objekta, već je došlo do obustave postupka za izdavanje građevinske dozvole radi pokretanja imovinsko pravnog spora. Nadalje, dana 14. veljače 2023. Upravni odjel za prostorno uređenje Ispostava Metković dostavlja Hrvatskim vodama, VGI „Neretva- Korčula“ Opuzen zahtjev za obračun vodnog doprinosa za istog investitora, ovdje tužitelja i istu nekretninu (sada povećanih dimenzija), a temeljem rješenja o izvedenom stanju, sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, Klasa: UP/I-350-05/12-02/1692, Urbroj: 2117/1-23/4-10-18-17 od 21. lipnja 2018., a koje je postalo pravomoćno 7. veljače 2023. Nastavno na to, a kao što je i navedeno u prvostupanjskom rješenju tužitelj je uložio zamolbu 20. prosinca 2023. Klasa: UP/I-325-08/07-01/110, Urbroj: 374-3407-2-15-23-10 da se iznos novog obračuna vodnog doprinosa kompenzira s već uplaćenim sredstvima vodnog doprinosa po rješenju iz 2007. te izvrši povrat više uplaćenih sredstava. Sagledavajući tu činjenicu, obveznik dolazi u neravnopravni položaj, ukoliko bi morao platiti ponovno određenu naknadu, a da pri tome ostane bez uplaćenih sredstava. Nadalje, tužitelj ukazuje na nedosljednost u obrazloženju osporenog rješenja. Prvostupanjsko tijelo navodi kako je „obveznik utvrđeni iznos podmirio u cijelosti“ , potvrđujući time da su sve obveze tužitelja uredno izvršene. Međutim, zahtjev za povratom tih sredstava je odbijen, što tužitelja dovodi u neravnopravan položaj – on je ispunio financijske obveze u cijelosti, ali mu je onemogućeno da povrati svoja sredstva, iako se projekt nije realizirao zbog pravnih prepreka koje nisu ovisile o njemu. Osim toga, članak 16. stavak 1. Pravilnika o obračunu i naplati vodnoga doprinosa ("Narodne novine" br. 107/14.) propisuje sljedeće: „Obveznik kojem istekne akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, a građenje nije započeo ili mu se akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje izvršno i/ili pravomoćno ukine, poništi ili proglasi ništavim, tako da za naredni zahvat na građevini za koju je u cijelosti ili djelomično naplaćen vodni doprinos mora ponovno ishoditi akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, na njegov zahtjev vratit će se nominalni iznos vodnoga doprinosa, odnosno razlika više uplaćenog vodnoga doprinosa bez uvećanja za zateznu kamatu.“ Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je prvostupanjsko tijelo ispravno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo materijalno pravo ono bi donijelo pozitivno rješenje kojim se tužitelju priznaje zahtjev za povratom sredstava na osnovi vodnog doprinosa iz razloga što je tuženik priznao da je tužitelj ispunio svoju obvezu za predmetnu nekretninu. Nadalje, tužitelj ističe kako je Zakonom o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: „ZOUP“) istaknuto načelo utvrđivanja materijalne istine kao jedno od temeljnih načela na kojima počiva upravni postupak. Člankom 8. ZOUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Opreza radi, a u vezi s tim, tužitelj se poziva na rješenje Grada Metkovića, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno planiranje, gospodarstvo i fondove EU od 27. srpnja 2023., Klasa: UP/I-411-08/23-01/14, kojim je kompenzirana naknada na ime komunalnog doprinosa. Ova je kompenzacija odobrena na temelju istog činjeničnog stanja i iste pravne osnove, što znači da je u tom slučaju upravno tijelo priznalo obvezu koju je tužitelj već ispunio, te je izvršilo kompenzaciju u njegovu korist. S druge strane, osporenim rješenjem tuženika prvostupanjsko rješenje jednostavno je potvrđeno bez detaljnog uvida u dokumentaciju i postojeće činjenice. Pritom je ignorirano da je tužitelj već podmirio svoje obveze te je isključena mogućnost kompenzacije plaćenog iznosa u vezi s vodnim doprinosom. Ovakvim postupanjem tužitelj je doveden u nepovoljan položaj – dok mu je u slučaju komunalnog doprinosa priznata kompenzacija na temelju istih okolnosti, ovdje mu je uskraćen povrat uplaćenih sredstava ili bilo kakva kompenzacija, iako su činjenično i pravno temelji isti. Rješenjem se samo ponavlja obrazloženje prvostupanjskog rješenja, bez temeljite provjere dokumentacije i uvida u činjenično stanje. Zanemaruje se činjenica da je na temelju istog činjeničnog stanja i iste pravne osnove, gore navedeno upravno tijelo uzelo u obzir već ispunjenu obvezu na ime komunalnog doprinosa na temelju koje je i izvršilo kompenzaciju. Time su prekršena pravila utvrđivanja materijalne istine jer nije provedena sveobuhvatna analiza dokaza i činjenica. Rezultat je donošenje rješenja koje ne odražava pravo stanje stvari, suprotno članku 8. ZOUP-a, i stavlja tužitelja u očito nepovoljan položaj. Također, člankom 98. ZOUP-a je propisan sadržaj koji svako rješenje u upravnom postupku nužno mora sadržavati. Stavkom 5. članka. 98. ZOUP-a je utvrđeno kako obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Obrazloženje pobijanog prvostupanjskog rješenja je manjkavo, jer iz obrazloženja nisu jasno vidljivi razlozi koji bi bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza. Obrazloženje osporenog rješenja ne razmatra dovoljno sve bitne činjenice koje upućuju na narušavanje načela zakonitosti, kao ni nejednak položaj tužitelja u odnosu na tuženika koji zadržava uplaćena sredstva bez pravne osnove. Time su povrijeđena načela zakonitosti i transparentnosti, jer tužitelj nije imao mogućnost ostvariti pravo na povrat sredstava koja nisu iskorištena za namjeravanu svrhu zbog spomenutih pravnih prepreka. Uzimajući u obzir naprijed navedenu odredbu, tužitelj ističe kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu pravila upravnog postupka, jer je propustio utvrditi sve relevantne okolnosti i činjenice koje su bile bitne za donošenje odluke. Osim toga, nisu navedeni razlozi zbog kojih je odbijen zahtjev tužitelja za povrat vodnog doprinosa s obzirom na tvrdnje tužitelja koji se odnose na neravnopravan materijalni položaj. Naime, tužitelju se na taj način nameću obveze koje ni na koji način nije dužan platiti, imajući u vidu da je naknadu već uplatio. Tužitelju su nametnute obveze koje nije dužan platiti, s obzirom na to da je doprinos za predmetni objekt već uplaćen. U konkretnom slučaju, tuženik je u povoljnijem položaju jer zadržava sredstva uplaćena od strane tužitelja bez zakonske osnove, iako do realizacije investicije nije došlo. Naime, tužitelju je na taj način uskraćen povrat uplaćenih sredstava, čime mu je nanesena šteta i doveden je u neravnopravan položaj. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (ZOO), točnije članku 1111., propisano je da onaj tko stekne nešto bez pravne osnove na štetu druge osobe obvezan je to vratiti. Zadržavanje sredstava koja je tužitelj uplatio na ime vodnog doprinosa predstavlja stjecanje bez osnove jer je investicija onemogućena, iako tužitelj nije svojom voljom odustao od nje, već je realizacija spriječena imovinsko-pravnim sporom. Stoga, s obzirom na to da tuženik nema pravnu osnovu za zadržavanje predmetnog iznosa uplaćenog doprinosa, dužan je izvršiti povrat sredstava tužitelju. Ako bi tuženik bio oslobođen ove obveze, to bi dodatno narušilo načelo ravnopravnosti i zakonitosti, jer bi tužitelj bio izložen dvostrukom teretu plaćanja doprinosa bez mogućnosti povrata ranije uplaćenih sredstava. U tom smislu, ističe se kako je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer ne sadrži ZUP-om propisani sadržaj te sprječava tužitelja da bude jasno i decidirano informiran o razlozima zbog kojeg je njegov zahtjev odbijen. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a također predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 2. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Neretva-Korčula" Klasa: UP/I-325-08/07-01/0000110, Urbroj:

374-3407-2-24-11 od 11. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za povratom iznosa uplaćenog vodnoga doprinosa prema rješenju Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325- 08/07-01/110, URBROJ: 374-3407-2-07-3 od 21. lipnja 2007. kojim je pak utvrđena obveza plaćanja vodnoga doprinosa za izgradnju poslovno-skladišne građevine zapadni dio na lokaciji [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 150.291,75 kn/24.792,28 EUR, kao neosnovan, a zbog zastare prava na potraživanje povrata.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-325-08/24-02/143, Urbroj: 517-09-2-24-2 od 24. rujna 2024., postupajući po žalbi tužitelja odbijena je njegova žalba čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na potraživanje povrata, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju odobrio povrat iznosa uplaćenog vodnoga doprinosa ili je nastupila zastara prava na potraživanje povrata, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredba članka 16. Pravilnika o obračunu i naplati vodnoga doprinosa

(„Narodne novine", broj 107/14) propisuje:

"(1) Obveznik kojem istekne akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, a građenje nije započeo ili mu se akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje izvršno i/ili pravomoćno ukine, poništi ili proglasi ništavim, tako da za naredni zahvat na građevini za koju je u cijelosti ili djelomično naplaćen vodni doprinos mora ponovno ishoditi akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, na njegov zahtjev vratit će se nominalni iznos vodnoga doprinosa, odnosno razlika vise uplaćenog vodnoga doprinosa bez uvećanja za zateznu kamatu. (2) Smatra se da je obveznik započeo gradnju danom prijave početka građenja javnopravnom tijelu nadležnom za izdavanje akta za građenje.

(3) Uz zahtjev za povrat uplaćenog vodnoga doprinosa obveznik mora dostaviti i dokaze o činjenicama iz stavka 1. ovoga članka

(4) Hrvatske vode će obvezniku iz stavka 1. ovoga članka ukinuti rješenje o obračunu vodnoga doprinosa i donijeti rješenje o povratu.

(5) Vodni doprinos se vraća u roku do 15 dana od dana izvršnosti rješenja o povratu.

(6) Nominalni iznos vodnoga doprinosa iz stavka 1. ovoga članka uvećan je za kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, kako je određeno rješenjem o obračunu vodnoga doprinosa kojim je odobrena obročna otplata."

Odredbom čl. 108. stavkom 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), a na koji upućuje članak 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva, propisano je da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat, dok je stavkom 1. istog članka propisano da pravo poreznog obveznika na povrat poreza zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da je u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi nastupila zastara prava na potraživanje povrata vodnog doprinosa, slijedom čega je najprije pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja, a potom i tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužitelja koje iznosi u tužbi zapravo identični onima koje je isticao u žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela, koje prigovore je pravilno otklonio tuženik u osporenom rješenju, s čijim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud.

15.Glede temeljnog prijepora među strankama ovog spora i to je li u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na potraživanje povrata vodnog doprinosa, ovaj sud smatra prigovore tužitelja koje iznosi u tom pravcu u cijelosti neosnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za kazati kako među strankama ovog spora nije sporno da je Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostava u [adresa] rješenjem KLASA: UP/I-361-03/08-01/99, URBROJ: 2117/1-23/4-2-13-8 od 29. listopada 2013. obustavila postupak za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju poslovno-skladišne građevine, slijedom čega se prijepornim ukazuje isključivo pitanje je li nastupila zastara prava na povrat vodnog doprinosa u opisanoj situaciji, odnosno, spornim se ukazuje kada je počela teći zastara prava na povrat plaćenog vodnoga doprinosa.

16.S prethodnim u vezi za navesti je kako je nedvojbeno da je tužiteljev zahtjev za povrat uplaćenog iznosa vodnog doprinosa zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 20. prosinca 2023. Stoga, s obzirom da iz podataka spisa neprijeporno proizlazi da je rješenje o obustavi postupka za izdavanje građevinske dozvole KLASA: UP/I- 361-03/08-01/99, URBROJ: 2117/1-23/4-2-13-8 od 29. listopada 2013. postalo pravomoćno istoga dana, uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe čl. 108. stavka 1. i 5. Općeg poreznog zakona, i po shvaćanju ovog suda vezano za predmetni zahtjev za povratom iznosa vodnog doprinosa plaćenog po rješenju Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/07-01/110, URBROJ: 374-3407-2-07-3 od 21. lipnja 2007., nastupila je zastara prava na povrat navedenog doprinosa i to na dan 31. prosinca 2018., slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbio zahtjev tužitelja, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja.

17.Stoga, uslijed prethodno obrazloženog, potpuno je jasno da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa su tužiteljevi navodi u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani. Isto tako, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja dalo je jasne, precizne, nedvojbene i okolnosne razloge zbog kojih je zahtjev tužitelja neosnovan s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, te je također i tuženik u obrazloženju svog rješenja dao jasne razloge zbog kojih je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja neosnovana, slijedom čega sud ne nalazi nikakvih manjkavosti u obrazloženjima osporenih rješenja, niti da bi ista bila u suprotnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), kao ni da bi u provedenom upravnom postupa došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koje tužitelj ukazuje u tužbi, slijedom čega su i navodi tužitelja u kojima tvrdi suprotno potpuno neutemeljeni.

18.Konačno, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužitelja na rješenje Grada Metkovića, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno planiranje, gospodarstvo i fondove EU, Klasa: UP/I-411-08/23-01/14 od 27. srpnja 2023., to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 24. rujna 2024. kojim je pak odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. siječnja 2024. te tog rješenja kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za povratom uplaćenog vodnog doprinosa, slijedom čega je pozivanje tužitelja na citirano rješenje bespredmetno budući da isto nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

19.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

20.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ IVANDIĆ GALIĆ d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta

20/XXIII, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik od 2. travnja 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.