Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku
31000 Osijek, Europska avenija 7
Stalna služba u Valpovu
31550 Valpovo, K. P. Krešimira IV br.3
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani
Varžić, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: …, iz P.,
… zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O.,
protiv tuženika Z. ….., OIB: …, sa sjedištem u Z.,
…, zastupane po punomoćnici M. K. K.,
odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi ništetnosti,
stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i
javne rasprave 04. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti
uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude
14. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Z. … sjedištem u Z., …., OIB: …., da isplati tužitelju Š. I. iz
P., …, OIB: … zatezne kamate na iznos od
2.877,45 €1/21.680,11 kn (dvije tisuće osamsto sedamdeset sedam eura i četrdeset i
pet centi/dvadeset jednu tisuću šesto osamdeset kuna i jedanaest lipa) koje se do
31.12.2022. godine određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,
koja na iznos od:
- 6,46 €/48,68 kn teče od 12.11.2007. godine pa do isplate,
1 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
- 6,46 €/48,68 kn teče od 20.12.2007. godine pa do isplate,
- 6,40 €/48,27 kn teče od 15.01.2008. godine pa do isplate,
- 6,45 €/48,61 kn teče od 14.02.2008. godine pa do isplate,
- 9,70 €/73,13 kn teče od 11.03.2008. godine pa do isplate,
- 9,74 €/73,39 kn teče od 25.04.2008. godine pa do isplate,
- 9,36 €/70,54 kn teče od 13.06.2008. godine pa do isplate,
- 9,17 €/69,12 kn teče od 13.06.2008. godine pa do isplate,
- 9,20 €/69,33 kn teče od 12.08.2008. godine pa do isplate,
- 8,91 €/67,12 kn teče od 12.08.2008. godine pa do isplate,
- 8,84 €/66,60 kn teče od 13.10.2008. godine pa do isplate,
- 8,87 €/66,83 kn teče od 13.10.2008. godine pa do isplate,
- 15,87 €/119,56 kn teče od 20.11.2008. godine pa do isplate,
- 8,88 €/66,87 kn teče od 13.01.2009. godine pa do isplate,
- 16,86 €/127,06 kn teče od 13.01.2009. godine pa do isplate,
- 18,22 €/137,31 kn teče od 16.02.2009. godine pa do isplate,
- 18,91 €/142,48 kn teče od 26.03.2009. godine pa do isplate,
- 17,28 €/130,21 kn teče od 17.04.2009. godine pa do isplate,
- 17,05 €/128,43 kn teče od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- 14,49 €/109,18 kn teče od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- 12,36 €/93,15 kn teče od 30.07.2009. godine pa do isplate,
- 16,36 €/123,28 kn teče od 07.08.2009. godine pa do isplate,
- 18,07 €/136,13 kn teče od 14.09.2009. godine pa do isplate,
- 17,10 €/128,80 kn teče od 16.10.2009. godine pa do isplate,
- 16,15 €/121,68 kn teče od 12.11.2009. godine pa do isplate,
- 18,32 €/138,05 kn teče od 21.12.2009. godine pa do isplate,
- 20,38 €/153,56 kn teče od 11.02.2010. godine pa do isplate,
- 22,55 €/169,89 kn teče od 15.03.2010. godine pa do isplate,
- 21,98 €/165,60 kn teče od 16.04.2010. godine pa do isplate,
- 25,63 €/193,10 kn teče od 10.05.2010. godine pa do isplate,
- 24,69 €/186,02 kn teče od 20.05.2010. godine pa do isplate,
- 26,52 €/199,85 kn teče od 15.06.2010. godine pa do isplate,
- 36,86 €/277,72 kn teče od 09.07.2010. godine pa do isplate,
- 34,51 €/260,00 kn teče od 10.08.2010. godine pa do isplate,
- 43,33 €/326,49 kn teče od 13.09.2010. godine pa do isplate,
- 38,68 €/291,42 kn teče od 14.10.2010. godine pa do isplate,
- 35,18 €/265,04 kn teče od 15.11.2010. godine pa do isplate,
- 45,82 €/345,26 kn teče od 15.12.2010. godine pa do isplate,
- 52,41 €/394,85 kn teče od 30.12.2010. godine pa do isplate,
- 47,63 €/358,89 kn teče od 21.01.2011. godine pa do isplate,
- 48,33 €/364,17 kn teče od 12.03.2011. godine pa do isplate,
- 44,91 €/338,34 kn teče od 03.05.2011. godine pa do isplate,
- 42,98 €/323,85 kn teče od 14.06.2011. godine pa do isplate,
- 44,34 €/334,11 kn teče od 11.07.2011. godine pa do isplate,
- 59,25 €/446,46 kn teče od 06.09.2011. godine pa do isplate,
- 72,15 €/543,64 kn teče od 09.09.2011. godine pa do isplate,
- 67,47 €/508,36 kn teče od 09.09.2011. godine pa do isplate,
- 60,18 €/453,39 kn teče od 10.10.2011. godine pa do isplate,
- 63,12 €/475,58 kn teče od 10.10.2011. godine pa do isplate,
- 59,19 €/445,95 kn teče od 05.12.2011. godine pa do isplate,
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
- 61,84 €/465,90 kn teče od 27.01.2012. godine pa do isplate,
- 64,75 €/487,88 kn teče od 19.03.2012. godine pa do isplate,
- 64,84 €/488,54 kn teče od 20.04.2012. godine pa do isplate,
- 63,01 €/474,73 kn teče od 20.04.2012. godine pa do isplate,
- 63,75 €/480,34 kn teče od 20.04.2012. godine pa do isplate,
- 64,85 €/488,58 kn teče od 15.06.2012. godine pa do isplate,
- 63,67 €/479,70 kn teče od 10.08.2012. godine pa do isplate,
- 63,77 €/480,45 kn teče od 10.08.2012. godine pa do isplate,
- 62,68 €/472,26 kn teče od 10.09.2012. godine pa do isplate,
- 60,67 €/457,10 kn teče od 27.10.2012. godine pa do isplate,
- 63,12 €/475,58 kn teče od 26.11.2012. godine pa do isplate,
- 64,01 €/482,30 kn teče od 09.02.2013. godine pa do isplate,
- 63,66 €/479,61 kn teče od 30.03.2013. godine pa do isplate,
- 60,10 €/452,62 kn teče od 10.06.2013. godine pa do isplate,
- 62,56 €/471,33 kn teče od 10.07.2013. godine pa do isplate,
- 63,13 €/475,62 kn teče od 03.08.2013. godine pa do isplate,
- 62,01 €/467,21 kn teče od 03.08.2013. godine pa do isplate,
- 58,71 €/442,33 kn teče od 03.08.2013. godine pa do isplate,
- 382,78 €/2.884,07 kn teče od 03.08.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 15
(petnaest) dana.
II. I. Nalaže se tuženiku Z. … sjedištem u Z., …., OIB: …., da isplati tužitelju Š. I. iz
P., …, OIB: plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od
2.838,81 eur2 / 21.389,01 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od
15 (petnaest) dana.
III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška postupka, iznad dosuđenog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj
320818909 koji je potvrđen kod javnog bilježnika T. K. 03. siječnja 2007.,
a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor, tužitelju - kao korisniku kredita,
odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 16.295,54 CHF
prema srednjem tečaju za devize S. ….d. O. na dan isplate kredita.
2. Citiranim ugovorom je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca. Tijekom otplate
kredita su se radi dizanja kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK početno
ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Naime, pored iznosa
2 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
glavnice od 16.295,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl. 2.
ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao
promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po ugovoru ona se mijenjala u skladu s
odlukama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,00% godišnje. Porastom
kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate anuiteta, početno ugovoreni iznos od oko
1.100,00 kn je tijekom otplate kredita porastao do oko 1.800,00 kn mjesečno.
Predmetni ugovor je 3. rujna 2013. otplaćen u cijelosti.
3. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH broj
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je u točci II. potvrđena je presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2.,
3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, I-tuženik Zagrebačka
banka dd. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koje povrede traju i
nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom
Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je
dana 20. ožujka 2018. svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/17-2 potvrdio
presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao
preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni
rok od pet godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u
ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. (presuda VTS-a donesena 13.
lipnja 2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog
preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.
4. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-
6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točci I/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5.,
6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, I-tuženik Z. …. d.d.
u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći
u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici
postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona
o obveznim odnosima.
5. Obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH
utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s
jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani
u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene
odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak
za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
2004. do 31.prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl.323. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11) dužan vratiti sve što je primio
na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi i sa čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046.
ZOO-a.
6. Člankom 502.c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19) propisano je: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama
za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni
zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem,
uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni
kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti
vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati."
7. Nadalje, prema čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i
79/09) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača….obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno
pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada čl.
118. Zakona o zaštiti potrošača – NN 41/14 i 110/15).
8. Dakle, tužitelj je tužbu podnio radi utvrđenja ništetnosti odredaba predmetnog
ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu prema odluci
Banke i valutnoj klauzuli u CHF te radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih
ugovornih odredbi, odnosno razlike između plaćene kamate po stopi koju je tuženik
primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, kao i razlike tečaja za CHF
kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF
na dan korištenja kredita.
9. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu (list 29 do 40 spisa) i tijekom
postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Naime, tuženik
osporava istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, i to glede pravne osnove,
visine, kao i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. U odgovoru na tužbu
tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014.
godine.
11. Predmetni ugovor o kreditu je otkazan zbog neurednosti u otplati 28. lipnja
2013. te je preostali dio iznosa kredita od 1.671,87 CHF odnosno 10.135,29 kn dospio
na naplatu. Kako je otkazom ugovor o kreditu prestao postojati, tuženik smatra da se
ne može utvrđivati ništetnim taj ugovor niti njegove odredbe te je isključena i
mogućnost potraživati iznos koji tužitelj potražuje.
12. Nadalje, tuženik je istakao i prigovor promašene aktivne legitimacije,
navodeći da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja treće osobe otplaćivale
obveze po kreditu.
13. U odnosu na valutnu klauzulu, tuženik tvrdi da je tužitelj upoznat s valutnim
rizikom, što je navedeno u članku 1. ugovora, gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u
CHF. Tužitelj je navedeno potvrdio i u čl.18 P ugovora. Valutna klauzula je izrijekom
zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena,
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom
trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može
se smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni
valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.
14. Isto tako, po mišljenju tuženika, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora
o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 5,20
%, a osnovna obveza korisnika kredita, sukladno čl.1021. ZOO-a, je platiti redovnu
kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje
zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti mogla / morala znati za
rast tečaja CHF. Nadalje, tuženik tvrdi da je banka prilikom sklapanja ugovora o kreditu
pružila sve potrebne informacije, te navodi da HNB štiti tečaj kune prema EUR-u i radi
se o javno dostupnoj informaciji, budući je iz niza novinskih članaka tijekom 2005.
godine, a na što je upozorio i tadašnji vice – guverner HNB-a B. V., razvidno da
se krediti u EUR-ima općenito smatraju manje rizičnima s obzirom da je Hrvatska
"visoko eurizirano tržište" na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u EUR-ima,
pa tako u slučaju potrebe i HNB svojim intervencijama može imati veći utjecaj na tečaj
i stabilnost kune prema EUR-u, dok kod kredita u CHF postoji veći tečajni rizik, jer
Središnja banka kontrolira stabilnost EUR-a u odnosu na kunu, ali ne i odnos drugih
valuta i kune. Tuženik dalje navodi da se od banke ne može očekivati da klijenta
informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru
kretanja tečaja te se poziva na Odluku Andriciuc (C-186/16) Suda Europske Unije gdje
se navodi: "Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se
nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja
predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao
znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora.
Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog
postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom
slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju
ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu
spomenute odredbe." Prema navodima tuženika, odlučna činjenica u ovom predmetu
je znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, a tužitelj nije ničim dokazao da je
banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Od 01. siječnja 2013.
kamata se sastojala od fiksnog dijela i objektivnog parametra. U odnosu na način
promjene kamatne stope tuženik ističe kako se ista počevši od 01. siječnja 2013.
mijenja ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom
predviđene zahtjeve. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12-u daljnjem tekstu "ZID
ZPK/12") dodana je odredba čl.11.a., koja je u stavku 1. i 2. propisala da je u slučaju
ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik dužan slijedeće: a) definirati
parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne
stope, a koji su jasni i poznati potrošačima; b) kvalitativno i kvantitativno razraditi
uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na
visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra
donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su
referentna razdoblja). Parametri iz stavka 1. ovog članka mogu biti referentna kamatna
stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH
i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Uprava banke je
na svojoj 688. sjednici, održanoj 11. prosinca 2012., donijela Opće uvjete promjene
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim
osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 01. siječnja 2013. (u daljnjem
tekstu OUP/2013), kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu. U
odredbama poglavlja 3. OUP/2013 navedeno je: "Kamatne stope na kredite
sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne
stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je primjena neovisna o volji
ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne
stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja,
odnosno otplate kredita." U odnosu na CHF kredite navedeno je slijedeće: "U
usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu,
ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez
određene namjene, ugovorenima s valutom klauzulom izraženom u kunskoj
protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primijenit će se šestomjesečni LIBOR za
CHF.", a o čemu je tužena banka obavijestila tužitelja obaviješću od 08. siječnja 2013.
godine. Dakle, počevši od 01. siječnja 2013. kamatna stopa se mijenja u skladu s
promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6 M
LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela
kamatne stope – u konkretnom slučaju 5,785 % poena.
Zbog navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja
u cijelosti i obveže ga na naknadu troška ovog postupka tuženiku te se protivi i
provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
3. U ovom predmetu sud je donio prvostupanjsku presudu broj P-2750/2019-27
od 14. srpnja 2021. (l. 202-223 spisa), koja je povodom žalbe tuženika presudom i
rješenjem Županijskog suda u D. Gž-761/2021-3 od 4. siječnja 2023. (l. 269-
275 spisa) potvrđena u točki I. izreke vezano za ništetnost ugovornih odredaba
predmetnog ugovora o kreditu, koji glasi: "Utvrđuje se kako je ništetna odredba
Ugovora o kreditu broj 320181909., sklopljenog dana 02.01.2007. između tužitelja
I. Š. i tuženika Z. … d.d., koji je potvrđen kod javnog bilježnika
T. K. pod brojem OU-5/07 dana 03.01.2007., a koja u čl. 1. glasi: „…u
kunskoj protuvrijednosti… CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan isplate kredita.“, u čl. 2. glasi: „… redovnu kamatu koja je tijekom
postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih
uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banka d.d…. sve u
kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na
dan plaćanja.“, u čl. 6. glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem
tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Za slučaj izmjene
redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik
kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se
obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“, u čl. 18. glasi: „Korisnik kredita i ostale
ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa
činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz
ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na
sve rizike i učine koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme
postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“, te je prvostupanjska
presuda u tom dijelu postala pravomoćna.
4. Također je presudom i rješenjem Županijskog suda u D. broj Gž-
761/2021-3 od 4. siječnja 2023. potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u točki II.
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 21.680,11 kn
(dvadeset jednu tisuću šesto osamdeset kuna i jedanaest lipa), koji je utvrđen
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a djelomično je ukinuta u dijelu točke II.
izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos od 21.680,11 kn
zakonske zatezne kamate na pojedinačne u izreci točno navedene iznose za razdoblje
počev od 2. studenog 2007. pa sve do 29. lipnja 2013., kao i u odluci o troškovima
postupka u točki III. i IV. Izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom
sudu na ponovno odlučivanje.
5. Iz upute Županijskog suda u D. u naprijed citiranom rješenju
proizlazi da u je ponovnom postupku potrebno točno utvrditi kada su pojedini mjesečni
iznosi anuiteta plaćeni (što iz nalaza vještaka nije bilo jasno i vidljivo), jer tužitelju
pripada zakonska zatezna kamata za svaki pojedini iznos od dana uplate, a ne od
danja dospijeća, jer je tek tada tuženik postao nepošteni stjecatelj u skladu sa člankom
1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08,
125/11,78/15,29/18,126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO).
6. U ponovnom postupku sud slijedio uputu drugostupanjskog suda te je
provedeno dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom
vještaku financijsko knjigovodstvene struke L. B., dipl. oec., F. j.d.o.o.
B., radi utvrđenja datuma plaćanja pojedinog anuiteta, u svrhu mogućnosti dosude
zakonske zatezne kamate od dana plaćanja anuiteta te je pročitana cjelokupna
materijalna dokumentacija u spisu.
7. Stoga je financijsko – knjigovodstveni vještak u dopuni nalaza i mišljenja (l.
285-287 spisa) u tablicu u kojoj su prikazani iznosi više plaćenih kamata i tečajne
razlike umjesto datuma dospijeća upisala datume plaćanja anuiteta.
8. Punomoćnica tužitelja je nakon dopune financijsko-knjigovodstvenog
vještačenja, uvažavajući presudu i rješenje Županijskog suda u D. broj Gž-
761/2021-3 od 4. siječnja 2023., specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 15.
svibnja 2023. u odnosu na dio navedene odluke koji je ukinut, tako da isti vezano za
isplatu zatezne kamate na iznos od 2.877,45 eura3 / 21.680,11 kn, glasi kao u izreci
ove presude, odnosno od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta pa do isplate.
9. Ocjenom izvedenih dokaza u ponovnom postupku, sukladno čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15 i 70/19), sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pravomoćno
utvrđeni preplaćeni iznos po osnovi ništetnih ugovornih odredaba u cijelosti osnovan.
10. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu sud temelji na
odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.
11. Tužitelju je na svaki pojedini preplaćeni iznos dosuđena i zatezna kamata
od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta pa do isplate, a sve primjenom odredbe
čl. 346. u vezi čl. 349. i čl. 1085. te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime,
3 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
tužitelju pripada zatezna kamata od dana kada je plaćen mjesečni anuitet pa do
isplate, jer je tuženik kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem
nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja, tj. od dana kada je tužitelj plaćao mjesečne
anuitete.
12. Kako je tužitelj u ponovnom postupku specificirao tužbeni zahtjev nakon
provedenog dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sud je usvojio u
cijelosti ovako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos
od 2.877,45 eura4 / 21.680,11 kn, koje teku od dana plaćanja svakog preplaćenog
anuiteta do isplate, a kako je u izreci u točki I. naznačeno.
13. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno ni obrazlagao.
14. Budući da je tuženik tijekom postupka osporavao i osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva tužitelja, a tužitelj je glede osnove uspio 100% (utvrđenje ništetnosti), dok je
glede visine uspio u cijelosti sa zahtjevom za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi
ništetnih ugovornih odredaba, te nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu vezano
za početak tijeka zateznih kamata na iznos od 2.877,45 eura ⁴/ 21.680,11 kn, koje
teku od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta (a ne od dana dospijeća kako je
prvotno traženo) pa do isplate, sud je tužitelju dosudio troškove koji su bili nužni i
opravdani za vođenje ove parnice, uz napomenu da tuženiku nije dosuđen trošak
žalbenog postupka obzirom da je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu.
15. Stoga je sud odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbe čl.
154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
16. Tužitelju pripada pravo na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku,
kako slijedi: za sastav tužbe (Tbr.7/1 Odvjetničke tarife) u iznosu od 199,00 EUR,
sastav podneska od 24. ožujka 2020. u iznosu od 199,00 EUR, zastupanje na
ročištima od 25.06.2020., 17.09.2020., 05.11.2020., 3 x 199,00 EUR, podnesak
tužitelja od 23.02.2021. u iznosu od 199,00 EUR kn, zastupanje na ročištu 10.06.2021.
u iznosu od 199,00 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 199,00 EUR, sastav
podneska od 24.02.2023. u iznosu od 199,00 EUR, sastav podneska od 12.05.2023.
u iznosu od 199,00 EUR, zastupanje na ročištu od 04.10. 2023. u iznosu od 199,00
EUR, zastupanje na ročištu za objavu presude14.7.2021. u iznosu od 99,50 eura, uz
PDV 25 % na te troškove u ukupnom iznosu od 472,50 eura, kao i trošak sudskih
pristojbi na tužbu u iznosu od 72,00 kn i na presudu u iznosu od 72,00, predujam za
financijsko knjigovodstveno vještačenje 331,81 EUR. Dakle, sveukupan trošak
tužitelja koji je bio nužan i opravdan iznosi 2.838,81 eur⁴/ 21.389 kn pa mu je sud i
dosudio trošak u tom iznosu.
17. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak za sastav podneska od 16. rujna
2019. (Tbr. 8.3 Odvjetničke tarife) u iznosu od 250,00 kn (uz pripadajući PDV 25 %),
jer je uz taj podnesak punomoćnica tužitelja dostavila samo dokaz o uplati sudske
pristojbe na tužbu, a koji je dokaz o uplati mogla dostaviti i bez podneska. Također,
sud nije priznao tužitelju niti trošak sastava podneska od 09. prosinca 2020. u iznosu
od 250,00 kn, jer je uz taj podnesak punomoćnica tužitelja samo dostavila dokaz o
4 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
Poslovni broj: 62 P-66/2023-11
uplati predujma za vještačenje pa se ne radi o nužnom trošku, obzirom da je dokaz o
uplati mogla dostaviti i bez tog podneska. Pored navedenog, trošak tužitelja koji se
odnosi na sastav odgovora na žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude u iznosu
od 199,00 eura, nije nužan trošak pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška
od tuženika.
18. Vezano za trošak tužitelja koji se odnosi za pristup punomoćnice tužitelja
na ročište za objavu presude 14.11.2023. u iznosu od 99,50 eura, uz pripadajući PDV
od 25 %, sud nije o istom odlučio ovom presudom, jer je u trenutku zaključenja glavne
rasprave i donošenja presude bilo neizvjesno da li će tužitelju nastati taj trošak, već će
sud o tom trošku odlučiti tek nakon ročišta za objavu presude posebnim rješenjem,
ukoliko tužitelju taj trošak nastane, odnosno ako punomoćnica tužitelja pristupi na
ročište za objavu presude.
80. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka iznad
dosuđenog, kao neosnovan.
U Valpovu 14. studenog 2023.
Sutkinja:
Tatjana Varžić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15
dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga
suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćnici tužitelja, 2.Punomoćniku tuženika.
