Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1536/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, Trg Stjepana Radića 15, protiv tuženika Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-292/2022-9 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-292/2022-9 od 31. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica stana površine od 47 m2 i pripadajuće garaže koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te će se temeljem ove presude izvršiti zemljišnoknjižni prijenos navedenih nekretnina s imena i vlasništva tuženika Republike Hrvatske na ime i u vlasništvo tužiteljice, sve to u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn / 796,37 EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na predmetnom stanu površine 47 m2 i garaži koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na č.k.br. 1502/1 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te prijenos prava vlasništva s tuženika na tužiteljicu.
5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.
6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Među strankama nije prijeporno da je predmetni stan bio u posjedu ŠKP od 1986. do 2005. godine, a da je od 2017. godine u posjedu tužiteljice. Također je neprijeporno da je tuženica na predmetnom stanu upisana kao vlasnica predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 127 čhv ili 457 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Prijeporno je činjenica kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika te je li mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju ugovora o korištenju prava na stan od svog prednika, a prema činjeničnim navodima tužbe i dosjelošću.
10. Valja istaknuti da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).
11. Iz iskaza ranije posjednice predmetnog stana ŠKP je razvidno da je taj stan dobila na korištenje nakon što je s Političkom školom SKJ "Š Broz Tito" u [adresa] zasnovala radni odnos i da je u tom stanu bila do 2005. godine kada ga je napustila. Svjedokinja je jasno izjavila da je do 1990. godine plaćala najamninu dok je "funkcionirala Politička škola, a nakon toga samo režijske troškove". Također je navela da je 9. studenoga 2016. godine sklopila "Sporazum" ¸, pravilno "Ugovor o korištenju prava na stan" sa OK po kojem se odrekla prava prvokupa u korist korisnika stana OK da bi on mogao tražiti pravo prvokupa. Svjedokinja je istaknula da "stan nije mogla prodati jer nije bio njezino vlasništvo niti je na njemu imala stanarsko pravo".
11.1. Tužiteljica je izjavila da je sa svojim ocem zaključila ugovor o darovanju a da je "isti ugovor njezin otac sklopio sa OKP" te da najamninu plaća Državnim nekretninama d.o.o. Tužiteljica je navela da je predmetni stan, kada je u njega ušla, bio "nepodoban za stanovanje te su vršili ulaganja u taj stan da bi uopće mogli početi živjeti" pa su tako "mijenjali krovište, prozore, vrata, uveli plinsko grijanje, uredili sanitarije i zapravo tako uredili cijeli stan".
12. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima, zaključio da "posjed pravnih prednika tužiteljice, a ni nje same, nije mogao biti pošten pa na istom nije mogla ni steći pravo vlasništva, upravo kao ni njezini prednici pa predmetnom nekretninom ni na koji valjani način njezini prednici nisu mogli raspolagati."
13. Pravilno je shvaćanje da posjed tužiteljice i njezinih prednika nije bio ni samostalan u smislu čl. 11. st. 1. ZV kojim je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.
13.1. Osnovano je zaključeno da je tužiteljica priznavala višu vlast posrednoga posjednika i po sadržaju zaključenih ugovora i po zahtjevima za otkupom stana i smanjenjem najamnine.
14. Žaliteljici valja reći da prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci, i prestanak stvarnih prava od stupnja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
14.1. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZV, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.
15. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći dok je na snazi bio čl. 28. st. 2. ZOVO prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZV, koji ima isto zakonsko rješenje glede duljine rokova.
16. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka ZVDSP).
17. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).
18. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve kvalitete, potrebne za (redovnu) dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost.
18.1. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne dosjelosti.
19. Poštenje posjeda bitna je pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja takve kvalitete posjeda ne može se steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, bez obzira na trajanje posjeda. Ovdje je za kazati i to da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.
20. Prema odredbi čl. 160. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (st. 1.).
21. S obzirom na zemljišnoknjižno stanje nekretnina, činjenice da se tužiteljica Hrvatskom fondu za privatizaciju obratila za otkup stana 29. srpnja 2020., 10. prosinca 2020. i 21. siječnja 2021., da stan nije koristila kao vlasnica, kako je to jasno iskazala i prednica tužiteljice ŠKP, valja zaključiti da niti prednica tužiteljice niti tužiteljica nisu mogle biti poštene pa na istom stanu i garaži nisu niti mogle steći pravo vlasništva dosjelošću, jer joj nedostaje ona kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti.
22. Zaključno, žaliteljici je za istaknuti da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-1197/98 od 21. ožujka 2001., Rev-1307/07- 2 od 28. listopada 2008., Rev-1602/2017-2 od 14. listopada 2020. i dr., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice broj U-III/4792/14 od 14. siječnja 2015.) onaj tko posjeduje (koristi) nekretninu kao stanar nije savjestan posjednik u smislu odredaba ZOVO kao niti pošteni posjednik u smislu odredaba ZV i u tom svojstvu ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću.
23. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženoj naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženoj za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 91/04., 37/05., 59/07., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.,107/15.), koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 163. ZPP-a, iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice, koji su u suprotnosti sa navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.
24. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marije Miladin
