Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4499/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja Ivice Grlića Radmana iz Zagreba, Hercegovačka ulica 59, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Jakov Mamić iz Mamić Grgić Vinter Odvjetničkog društva d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tužene ŠI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu, Fallerovo šetalište 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P- 526/2021-12 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-526/2021-12 od 28. listopada 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju Ivici Grliću Radmanu iz Zagreba, Hercegovačka ulica 59, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura i nula centi) plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja kamate teče od dana 01.01.2017. godine pa sve do isplate.

II. Nalaže se tuženici ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju Ivici Grliću Radmanu iz Zagreba, Hercegovačka ulica 59, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 80.000,00 kn (slovima: osamdeset tisuća kuna i nula lipa)/10,617,82 eur, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja kamate teče od dana 01.01.2017. godine pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženici ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Ivici Grliću Radmanu iz Zagreba, Hercegovačka ulica 59, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 50.525,00 kuna/6.705,82 eur, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje se na iznos troškova postupka obračunavaju od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tužena se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žaliteljica.

5. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7. Također, za naglasiti je da sukladno odredbi članka 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 148/13., 33/15., 56/15.), sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

8. Nadalje, sud prvog stupnja će u obrazloženju odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. Također, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.1. Dakle, da bi mogao donijeti određenu odluku, sud treba utvrditi da postoje pravnom normom predviđene pravno relevantne činjenice. Svoj zaključak o postojanju tih činjenica može formirati na različite načine: (1.) na temelju pravomoćnih odluka i s njima po učinku izjednačenih javnih isprava - u granicama u kojima bi se uz te odluke vezala neoboriva predmnjeva o njihovu postojanju, (2.) primjenom pravila o općepoznatim činjenicama (članak 221. stavak 4. ZPP), (3.) primjenom presumptivnih pravila (članak 221. stavak 3. ZPP) i (4.) pravila o priznanju činjenica (članak 221. stavak 1. i 2. ZPP), (5.) dokazivanjem korištenjem drugih dokaznih sredstava pored onih navedenih pod (1.) te (6.) primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

9. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku ne poštujući odredbe Zakona o parničnom postupku.

10. Ovaj viši sud primjećuje da se u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja na prvih sedam stranica potpuno nepotrebno iscrpljivao navodeći tvrdnje tužitelja iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu te citirao iskaze svjedoka ZI i parničnih stranaka.

11. Nije prijeporno da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

Teret dokaza je na tužitelju.

11.1. Međutim, pravna načela se ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

11.2. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).

11.3. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

12. Predmet postupka je potraživanje predmetnih novčanih iznosa na temelju ovjerenih izjava od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015.

13. Žaliteljica je u žalbi istaknula prijepornim, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, da nije bilo nikakve predaje novca u odnosu na izjave od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015. Također, žaliteljica je istaknula da sud nije zauzeo nikakvo shvaćanje glede Ugovora o kupoprodaji od 31. srpnja 2015. i 1. lipnja 2016. iste nekretnine u svezi sa predmetnim novčanim potraživanjem i rokom vraćanja. Konačno, žaliteljica navodi da sud ne daje nikakvo obrazloženje u odnosu na izjavu tužitelja da je njegov otac "svoj poslovni odnos sa tuženom držao vrlo diskretnim", niti daje ikakvo obrazloženje na tvrdnju tužene da je tužiteljev otac uništio izvornike ovjerenih izjava od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015. godine.

13.1. Ovdje valja primijetiti i istaknuti da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da je tužena primila novac koji se navodi u izjavama od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015. godine.

13.2. Tek je za istaknuti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i Š, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, sud treba donijeti odluku, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti.

14. Sud prvoga stupnja zdravorazumski ne ocjenjuje iskaze saslušanog svjedoka i stranaka glede poslovnog odnosa pokojnog oca tužitelja sa svjedokom i tuženom niti na bilo koji način obrazlaže tvrdnju tužene i svjedoka da nije bilo nikakve predaje novca u odnosu na izjave od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015. Također, sud ne zauzima nikakvo zdravorazumsko shvaćanje glede Ugovora o kupoprodaji od 31. srpnja 2015. i 1. lipnja 2016. iste nekretnine u svezi sa predmetnim novčanim potraživanjem i rokom vraćanja. Konačno, sud ne daje nikakvo obrazloženje u odnosu na izjavu tužitelja da je njegov otac "svoj poslovni odnos sa tuženom držao vrlo diskretnim" sa činjenicom da njegov otac do svoje smrti nije niti upisao založno pravo u odnosu na izjavu od 29. lipnja 2015., niti je do svoje smrti na bilo koji način, pa niti tužbom sudu potraživao iznose navedene u izjavama od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015.

15. Obzirom na odredbu čl. 356. ZPP ovaj viši sud pazi na primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, te je pobijanu presudu ispitao i u odnosu na taj žalbeni razlog.

16. Sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ne primjenjuje niti jednu odredbu materijalnog prava pa tako ne zauzima niti shvaćanje, glede žalbenih navoda da nikakav novac nije nikada predan tuženoj, radi li se moguće u ovom predmetu o prividnom ugovoru, prividnoj izjavi.

17. Prema odredbi članka 285. stavku 1. Zakona o obveznim osnima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (članak 285. stavak 2. ZOO). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (članak 285. stavak 3. ZOO).

17.1. Dakle prividan ugovor sadrži svjesni nesklad između volje i očitovanja. Postoje dvije vrste ovakvih ugovora: 1. fiktivni ugovor ili apsolutna simulacija, kad stranke ne žele taj, niti neki drugi ugovor i 2. relativna simulacija ili disimulirani ugovor, kad stranke ne žele taj ugovor, ali stvarno žele neki drugi koji je prikriven.

17.2. Posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost - već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1045/10. od 12. lipnja 2012., Rev-12/2020., Rev 2357/15. od 2. veljače 2016. i Rev 2757/2016. od 27. kolovoza 2019.).

18. Prema tome, zbog pogrešne pravne prosudbe u primjeni mjerodavnog materijalnog prava sud prvog stupnja u ovom slučaju nije utvrdio sve važne činjenice koje se odnose na valjanost izjava od 29. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015. godine tako da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

19. Stoga, u ovome slučaju, za sada, izostale se konkretne (utvrđene) okolnosti koje bi opravdavale odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

21. Slijedom iznijetog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, nadalje u prvostupanjskoj presudi postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju i nema govora o pomnoj analizi izvedenih dokaza na koju se sud poziva, radi čega je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tužene valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

22. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

24. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II).

25. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati u vidu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tužene te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

26. Odluka pod točkom III izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin