1              Poslovni broj: Gž-139/2022-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-139/2022-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud,  po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja A. Č., M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika Ured, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. B., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1254/2019-26 od 29. listopada 2021., 14. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se tužiteljeva žalba kao djelomično osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se preinačava odluka o trošku sadržana pod točkom III. izreke presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1254/2019-26 od 29. listopada 2021. i u tom dijelu rješava:

 

1.   Dužan je tuženik na ime troškova postupka, pored već dosuđenih troškova, isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 1.250,00 kuna/165,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2021. do isplate.

 

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 785,92 kuna/104,31 eura.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku Uredu, Z. platiti tužitelju A. Č., M. iznos u visini 2.664,095 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom na iznos u visini od 2.232,66 EUR-a od 29. listopada 2021. do isplate, a na iznos od 431,435 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2018. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa u visini od 0,04 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. do isplate i iznosa u visini od 431,435 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2018. do isplate kao prekomjerno zatraženi iznosi.

III. Nalaže se tuženiku Uredu, Z. naknaditi tužitelju A. Č., M. parnični trošak u iznosu od 5.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. "

 

i rješenje kojem izreka glasi:

 

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos parničnog troška u visini iznosa od 1.312,50 kn tekuće od 9. svibnja 2019. do dana presuđenja tj. 29. listopada 2021."

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj i pobija je u glavnoj stvari zbog povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i u odluci o trošku zbog žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem  tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o trošku prema njegovim žalbenim navodima.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Najprije je navesti kako je tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu imovinske štete koja je na njegovom vozilu nastala u prometnoj nezgodi 11. kolovoza 2018., sudarom s drugim vozilom na Graničnom prijelazu Bregana. Kako tužitelj živi u Saveznoj Republici Njemačkoj, tamo je izvršio procjenu štete i platio potrebne popravke na vozilu. Radi podnošenja predmetne tužbe, tužitelj je platio i prevođenje potrebne dokumentacije s njemačkog na hrvatski jezik.

 

5. Nakon što je vještačenjem utvrđen njegov doprinos u omjeru od 50%, konačno uređenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 16. rujna 2020., str. 85 spisa) tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 3.095,53 eura i 1.312,50 kuna/174,20 eura; preciznije:

- 862,87 eura na ime troškova procjene štete po ovlaštenom procjenitelju,

- 2.232,70 eura na ime štete na vozilu,

- 1.312,50 kuna/174,20 eura na ime troškova prevođenja dokumentacije, te

- troškove parničnog postupka, sve s pripadajućim kamatama.

 

6. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju iznose od:

- 2.232,70 eura na ime štete na vozilu,

- 431,435 eura na ime troškova procjene štete po ovlaštenom procjenitelju (uvažavajući tužiteljev doprinos vlastitoj šteti u omjeru od 50%), te

- 5.125,00 kuna na ime troškova parničnog postupka.

 

7. Sud je, dakle, propustio u izreci presude odlučiti o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.312,50 kuna/174,20 eura na ime troškova prevođenja dokumentacije (premda je iz toč. 17. obrazloženja te presude proizlazilo da sud taj zahtjev tretira kao troškove postupka i smatra ga osnovanim), na što je ukazivala tužiteljeva žalba. Propust je otklonjen donošenjem dopunske presude poslovnog broja Pn-1254/2019-33 od 5. svibnja 2023., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tom dijelu. Na dopunsku presudu stranke nisu izjavile žalbu.

 

8. Prema tome, ovom sudu preostaje odlučiti o žalbi na odluku o troškovima sadržanu pod točkom III. izreke pobijane presude.

 

9. Prvostupanjski je sud primjenom odredbi čl. 155. ZPP-a i odgovarajućom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) utvrdio da su tužiteljevi troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice iznosili 10.250,00 kuna. Smatrajući da je tužitelj polovično uspio sa svojim zahtjevom, primjenom odredbe 154. st. 2. ZPP-a sud mu je dosudio polovicu tog iznosa.

 

10. Tužitelj u žalbi ističe kako je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a njegov uspjeh u postupku 95%: smatra da je uspio s 50% u osnovi svog zahtjeva, a 45% u pogledu visine zahtjeva.

 

11. Međutim, do konačnog uspjeha u parnici se ne dolazim zbrajanjem uspjeha u pogledu osnove i uspjeha u pogledu visine. Citiranom je odredbom propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

12. Prema tome, uzimajući u obzir uspjeh obje stranke u ovom postupku, u konkretnom je slučaju pravilna ocjena prvostupanjskog da je ukupan tužiteljev uspjeh približno polovičan. Pravilno je sud obračunao i koji su troškovi tužitelju bili potrebni za vođenje postupka, ali je u odluci o trošku pogrešno priznao tužitelju samo polovicu troškova vještačenja.

 

13. Troškovi vještačenja pripadaju tužitelju u cijelosti jer se radi o materijalnom izdatku kojeg je tužitelj imao, a koji je bio neophodan za donošenje meritorne odluke u parnici. Kako je tužitelj platio troškove vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna/331,81 euro, a prvostupanjski sud mu pobijanom odlukom priznao iznos od 1.250,00 kuna/165,90 eura, trebalo mu je priznati i daljnji iznos od 1.250,00 kuna/165,90 eura s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate; sukladno njegovom zahtjevu.

 

14. Tužitelju pripadaju i troškovi žalbenog postupka, s obzirom na to da je žalbom osnovano isticao kako prvostupanjskom odlukom nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, kao i da je djelomično osnovana njegova žalba na odluku o trošku.

 

15. Sukladno Tbr. 7. toč. 1. u svezi s Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) tužitelju na ime troškova žalbe pripada 31,25 bodova uvećano za pripadajući PDV, odnosno iznos od 585,93 kuna/77,77 eura. Tome iznosu treba dodati i pristojbu na žalbu u iznosu od 199,97 kuna/ 26,54 eura sukladno Tbr 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23.), pa je tužitelju priznat ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 785,92 kuna/104,31 euro.

 

16. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci

 

Split, 14. studenog 2023.