REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1685/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika VG Čistoća d.o.o., Kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB 23915011506, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-62/2025-2 od 3. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2023-33 od 25. studenoga 2024., u sjednici održanoj 22. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-62/2025-2 od 3. veljače 2025., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-62/2025-2 od 3. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2023-33 od 25. studenoga 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

"1. Može li sud bez izvođenja dokaza utvrditi da je tužitelj uvjerio liječnicu opće medicine da se nije osjećao dobro na dane 19. i 20. siječnja 2023. te može li sud bez izvođenja dokaza utvrdi da se tužitelj u te dane osjećao dobro?

2. Može li potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad liječnika opće medicine biti od utjecaja na dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu odnosno je li ta potvrda opravdan razlog što tužitelj u dane privremene nesposobnosti nije bio na poslu?"

2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima u kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda RH broj Revr 571/07-2 od 18. prosinca 2007.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to: pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. Ustava RH, (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), te zajamčeno i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (''Međunarodni Ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), sve iz razloga što nižestupanjski sudovi su nisu prihvatili dokaz od strane tužitelja koji opravdava njegov nedolazak na posao, a što je bio razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, čime su povrijedili i načelo jednakosti oružja kao jedno od načela povrede ustavnog prava na pravično suđenje.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

6. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2023. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, sklopljen 1. prosinca 2016., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice gubitka povjerenja, uslijed kojeg nastavka radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca više nije moguć. Razlog otkazivanja ugovora o radu je činjenica da je tužitelj bez opravdanog razloga 19. i 20. siječnja 2023. napustio radno mjesto, a nije dokazao da je to učinio zbog zdravstvenih tegoba. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da okolnost što je tužitelj od liječnice opće medicine dobio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad nije od utjecaja na ocjenu dopuštenosti otkaza jer iskaz liječnice koja mu je dala navedenu potvrdu o nesposobnosti za rad u navedene dane, prema kojem ju je tužitelj uvjerio da se nije osjećao dobro 19. i 20. siječnja 2023., nisu prihvatili uz obrazloženje da "napuštanje radnog mjesta u četvrtak i petak bez da se ikome javi i dolazak na posao u ponedjeljak te pribavljanje liječničke potvrde u poslijepodnevnim satima ponedjeljka, i to tek nakon što se od njega traži da opravda svoj izostanak, nije ponašanje koje bi u utvrđenim okolnostima bi se moglo smatrati dopuštenim", jer "ukoliko se tužitelj nije osjećao dobro 19. i 20. siječnja 2023., tada je to trebao javiti nekome od djelatnika tuženika, tim više što je na raspolaganju imao službeni mobitel.", a "osim toga, kada je u ponedjeljak od njega zahtijevano da se izjasni o razlozima napuštanja radnog mjesta u četvrtak i petak, životno bi bilo da tužitelj odmah kaže zbog čega je to učinio. Umjesto toga, tužitelj nije rekao ništa već je samo otišao kod liječnika opće prakse i tražio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za dane u koje ga liječnik nije niti video niti čuo i koju je potvrdu onda tužitelj u utorak samo predao tajnici tuženika." Nižestupanjski sudovi su nadalje zaključili da iz opisanog ponašanja tužitelja "tužitelj očito nije bio siguran hoće li uspjeti dobiti liječničku potvrdu pa u ponedjeljak svoje zdravstvene tegobe nije spominjao, te je tek nakon što je u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima pribavio potvrdu odlučio je tajnici samo predati doznake izbjegavajući time bilo kakvu komunikaciju s osobom koja je od njega tražila očitovanje." Uz to su ocijenili da, "kada već nije nikoga obavijestio o napuštanju radnog mjesta u četvrtak i petak, tužitelj je odmah u ponedjeljak pri dolasku na radno mjesto trebao obavijestiti poslodavca da je ranije napuštao radno mjesto i zašto, a ne tek naknadno kada sazna da poslodavac zna da je dva dana zaredom napuštao svoje radno mjesto, otići kod liječnika opće medicine i tražiti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad."

7. Cijeneći navedeno ponašanje tužitelja u cijelosti zaključili su da je tužitelj bez opravdanog razloga dva dana zaredom napustio radno mjesto što predstavlja nesavjesno i neprofesionalno obavljanje poslova i neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, odnosno povredu radnih obveza.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja i da je iznesen određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

9. Naime, prvo naznačeno pitanje nije važno jer ono polazi od pogrešne pretpostavke da su prvostupanjski i drugostupanjski sud, bez izvođenja dokaza utvrdili da je tužitelj uvjerio liječnicu opće medicine da se nije osjećao dobro na dane 19. i 20. siječnja 2023., što je suprotno obrazloženju prvostupanjske presude (točke 7. do 16. obrazloženja), kao i drugostupanjske presude iz kojih je vidljivo da je u tom pravcu prvostupanjski sud saslušao brojne svjedoke, tužitelja, a i sami liječnicu koja je tužitelju izdala predmetnu potvrdu.

10. Drugo pitanje, "Može li potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad liječnika opće medicine biti od utjecaja na dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu odnosno je li ta potvrda opravdan razlog što tužitelj u dane privremene nesposobnosti nije bio na poslu?", nije važno jer se radi o pitanju činjenične naravi i odgovor na to pitanje zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Osim toga potrebno je navesti i da odluka Vrhovnog suda RH broj Revr 571/07-2 od 18. prosinca 2007., na koju se poziva predlagatelj nije odgovarajući razlog važnosti postavljenim pitanjima jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, s obzirom da u ovom, za razliku od navedenog predmeta, tužitelj nije dokazao da je bilo bolestan u dane kada je napustio radno mjesto i da bi imao opravdan razlog za napuštanje radnog mjesta neovisno o (ne)postojanju liječničke potvrde o bolesti kao razlogu napuštanja radnog mjesta.

11. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

12. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, te povredu prava na jednakost oružja u ovoj pravnoj stvari.

12. 1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH.

12. 2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

12. 3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 116. i čl. 124. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom.

13. Na temelju iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom toga, ocjena je ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić