REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-95/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja LE-AR LOGISTIKA d.o.o. Zagreb, Kozari 45c, OIB 31109187840, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik iz Jastrebarskog, protiv tuženika EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o. Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB 48036269839, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik iz Slavonskog Broda, radi isplate iznosa od 5.575,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-313/2024-11 od 8. studenog 2024., 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-313/2024-11 od 8. studenog 2024. u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom riješio:
„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za glavni dug u iznosu od 5.575,00 EUR pa se u tom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Boris Godžirov iz Našica poslovni broj 109956-2024., Ovrv-1265/2024., UPP/OS-Ovrv-315/2024. od 31. svibnja 2024. ukida.
II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Boris Godžirov iz Našica poslovni broj 109956-2024., Ovrv-1265/2024., UPP/OS-Ovrv-315/2024. od 31. svibnja 2024. se održava na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po tekućom od 31. svibnja 2024. do isplate sve u roku od 8 dana.
p r e s u d i o j e
I Tuženik je dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu u obračunatom iznosu od 205,97 EUR (dvjestopeteuraidevedesetsedam centi) sa daljnjom procesnom kamatom tekućom od 18. rujna 2024. do isplate u roku od 15 dana.
II Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 320,00 EUR-a (tristodavadeseteura) u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 320,00 EUR-a tekuću:
- na iznos od 40,00 euro od 7. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 40,00 euro od 16. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 40,00 euro od 11. siječnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,00 euro od 27. siječnja 2024. do isplate.,
- na iznos od 40,00 euro od 27. siječnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,00 euro od 3. veljače 2024. do isplate,
- na iznos od 40,00 euro od 6. veljače 2024. do isplate i
- na iznos od 40,00 euro od 10. veljače 2024. do isplate.
IV Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od
151,54 EUR-a (stopedesetjedaneuripedesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u točki III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Ukazuje se da v.p.s. pobijanog dijela predstavlja iznos zateznih kamata izraženih u apsolutnom dijelu koje iznose 19,08 EUR na dan pisanja žalbe. Pravno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati na obračunatu posebnu naknadu sukladno čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u iznosu od 320,00 EUR i zateznu kamatu, budući da tužitelj kao vjerovnik ima pravo od tuženika kao dužnika potraživati zateznu kamatu ukoliko isti zakasni s ispunjenjem novčane obveze, a pored toga ima pravo i potraživati i posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR po svakom računu plaćenom sa zakašnjenjem.
Slijedom svega navedenog, predlaže se preinačiti pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11, 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
6. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati na obračunatu posebnu naknadu sukladno čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12., 144/12., 81/13., 112/13. i 114/22.; dalje: ZFPPN) u iznosu od 320,00 EUR i zateznu kamatu budući da tužitelj kao vjerovnik ima pravo od tuženika kao dužnika potraživati zateznu kamatu ukoliko zakasni s ispunjenjem novčane obveze, a pored toga ima pravo i potraživati i posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR po svakom računu plaćenom sa zakašnjenjem.
7. Posebna naknada obračunata radi zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze odnosi se samo na poslovne transakcije pri čemu se rokovi ispunjenja odnose samo na građevinske radove, robe i usluge, a ne i na druge ugovorne odnose (kao npr. zajam, najam, zakup i dr.). Ova posebna naknada je paušalna naknada troškova koji su vjerovniku prouzročeni dužnikovim zakašnjenjem, i to onih vjerovnikovih vlastitih troškova koji se odnose na administrativne i interne troškove povezane s naplatom potraživanja. Ona predstavlja fiksni iznos koji vjerovnik može ili ne mora naplatiti svom dužniku za svaki račun ili drugi odgovarajući zahtjev za plaćanje, no, tužitelj na nju nema pravo obračunati zateznu kamatu.
8. Dakle, odredbe čl. 13. ZFPPN-a ne regulira odnose po (svim) ugovorima, već samo po poslovnim transakcijama, pri čemu se rokovi ispunjenja odnose samo na građevinske radove, robe i usluge, a ne i na druge ugovorne odnose (kao npr. zajam, najam, zakup i dr.). U tom mišljenju Ministarstvo financija, Porezna uprava ukazuje na to kako je svrha ove posebne naknade paušalna naknada troškova koji su vjerovniku prouzročeni dužnikovim zakašnjenjem, i to onih vjerovnikovih vlastitih troškova koji se odnose na administrativne i interne troškove povezane s naplatom potraživanja, primjerice, troškova možebitnih opomena slanih dužniku, troškovi telefonskih razgovora kojima se dužnika pozivalo na plaćanje dužne novčane obveze i slični troškovi, te da se radi o finskom iznosu za koji se ne plaća porez niti kamata.
9. Dakle, iz preambule prijedloga Zakona i poreznog tumačenja nadležnog Ministarstva može se sa sigurnošću zaključiti kako pravo na posebnu naknadu predstavlja pravo na poštenu naknadu određenih paušalnih troškova koji su prouzročeni dužnikovim zakašnjenjem. Stoga i sudovi, prilikom donošenja odluke o pravu vjerovnika na posebnu naknadu, moraju utvrditi radi li se, u svakom konkretnom slučaju, o poštenoj naknadi tih troškova.
10. Imajući u vidu prethodno izneseno, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kada je odbio tužbeni zahtjev na ime zatezne kamate na naknadu iz čl. 13. ZFPPN-a, jer se predmetno radi o posebnoj naknadi koja je poštena naknada vjerovnicima zbog dužnikova zakašnjenja s plaćanjem i nužna je kako bi se spriječilo zakašnjenje s plaćanjem pri čemu ona predstavlja fiksni iznos koji vjerovnik može ili ne mora naplatiti svom dužniku za svaki račun ili drugi odgovarajući zahtjev za plaćanje, pa tužitelj nema pravo na zatezne kamate na te iznose i naknade. (Tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž 5041/2022-2 od 12. rujna 2023.).
11. Zato je žalba odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 22. travnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
