Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-606/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2340/2023-17 od 6. lipnja 2024., na sjednici vijeća od 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja protiv presude djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2340/2023-17 od 6. lipnja 2024:

- potvrđuje u dijelu presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu pod točkom II.

- preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. te se nalaže tuženiku isplata tužitelju troškova postupka u iznosu od 378,26 EUR-a zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju GB iznos od 1.288,33 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2014. pa do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku ... isplatiti tužitelju GB iznos od 2.107,78 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3.9.2014. do isplate, te u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 190,23 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 22.2.2021. do isplate, iznos od 49,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 10.3.2021. do isplate te iznos od 750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. 3. 2021 . do isplate.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja nije dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 22. studenog 2024.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku te zbog odluke o troškovima. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija dio presude u kojem je odbijen tužbeni zahtjev te odluku o troškovima, te predlaže preinaku presude na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka uvećanih za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22. – nastavno: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.3. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP-a, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljeda zadobivenih uslijed pada u autobusu gradskog javnog prijevoza koji zahtjev tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja.

7. Nije sporno da je tužitelj bio putnik u gradskom autobusu osiguranim kod tuženika, koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi te da je zadobio tjelesne ozljede, a nije sporno da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio 14.780,00 kuna na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

7.1. Nije sporno i da je nakon što je ukinuta prvostupanjska odluka P- 3726/2016-62 od 28. listopada 2021. u dijelu odluke kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 25.588,00 kuna za zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2014. do isplate, za iznos od 190,23 EUR-a sa kamatama, za iznos od 49,00 EUR-a, 750,00 kuna, sve iznose sa zakonskim zateznima kamatama te u dijelu u kojem je naložena isplata zakonske kamate na iznos od 832,00 kune tekućom od 3. rujna 2014. do 5. prosinca 2016., tuženik tužitelju isplatio daljnji nesporan iznos od 137,72 EUR-a na ime naknade neimovinske štete te 13,42 EUR-a na ime naknade imovinske štete nakon čega je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev za što sud obrazlaže da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva. Kako se tuženik protivio preinaci, sud preinaku nije dopustio, što se žalbom ne osporava.

7.2. Slijedom navedenog predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz točke 6. presude u iznosu od 3.396,11 EUR-a za neimovinsku štete i imovinsku štetu iznos od 190,23 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, iznos od 49,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, 99,54 EUR-a, sve iznosi s zakonskim zateznim kamatama te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 110,43 EUR-a tekućom od 3. rujna 2014. do 5. prosinca 2016.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka da je do štetnog događaja došlo uslijed naglog i intenzivnog kočenja vozača autobusa radi izbjegavanja kontakta s vozilom osiguranim kod umješača, kojom prilikom je stradao tužitelj koji se nalazio u autobusu. Iz nalaza vještaka je sud utvrdio da je tužitelj uslijed kočenja autobusa izgubio ravnotežu, da je poletio prema naprijed u smjeru kretanja autobusa, te pao na tlo autobusa, te da je mogao zadobiti ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji. Prema nalazu vještaka, da je tužitelj čvrsto stajao držeći se za rukohvat i ne popuštajući stisak držanja tijekom usporavanja autobusa nastalog kočenjem, ne bi došlo do pada niti do posljedičnog ozljeđivanja, na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj nije držao za rukohvat, odnosno da se nije držao dovoljno čvrsto za rukohvat.

8.1. Saslušanjem svjedoka, vozača autobusa, je utvrdio da je vozač autobusa naglo zakočio zbog vozila koje je naišlo na njegovu traku, da je u vozilu bilo slobodnih sjedećih mjesta, a saslušanjem svjedokinje ZB koja je bila putnica u autobusu, koja se za prilikom nesreće stajala i držala se za rukohvat, je utvrdio da je uslijed naglog kočenja svjedokinja pala kao i još neki drugi putnici što su kao i ona stajali u autobusu, navodeći da je u autobusu bilo sjedećih mjesta. Saslušanjem svjedoka UB je utvrdio da je prilikom štetnog događaja svjedok sjedio naprijed u autobusu i da u štetnom događaju nije ozlijeđen.

9. S obzirom da je utvrdio da je tužitelj, usprkos slobodnim sjedećim mjestima u autobusu, stajao prilikom vožnje te se nije dovoljno čvrsto držao za rukohvat, prvostupanjski sud je zaključio da postoji suodgovornost tužitelja za nastalu štetu u omjeru od 10%. Stoga je od utvrđene pravične novčane naknade za tužitelja, s obzirom na suodgovornost tužitelja, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.107,53 EUR-a.

9.1. S obzirom da je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju 1.961,64 EUR-a po odštetnom zahtjevu podnesenom prije pokretanja postupka te tijekom postupka 146,14 EUR-a, prvostupanjski sud je obvezao tužitelja na isplatu preostalog iznosa od 1.288,33 EUR-a (točka I.). U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.107,78 EUR-a te u iznosima koji se odnose na isplatu zahtjeva od 190,23 EUR- a, 49,00 EUR-a, te 750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, obrazlažući da je isto sadržano u troškovima postupka, tužbeni zahtjev je odbijen (točka II.).

10. Pravilno je prvostupanjski sud presudu utemeljio na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. - nastavno: ZOO) koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (članci 1063. i 1064. ZOO-a). Prema navedenim odredbama smatra se da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari potječe od te stvari te za istu odgovara vlasnik, a vlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koji je nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a odgovornosti se može osloboditi djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. ZOO- a).

10.1. U konkretnom se radi o zahtjevu za naknadu štete koji je tužitelj kao oštećena osoba podnio neposredno odgovornom osiguratelju temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju putnika u prometu od posljedica nesretnog slučaja (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14)).

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ocijenio da se u konkretnoj situaciji primjenjuje načelo objektivne odgovornosti u odnosu na nastanak štetnog događaja, s obzirom da se radi o opasnoj djelatnosti te da odgovornost osiguranika tuženika proizlazi s obzirom na utvrđenje da je do pada putnika u autobusu došlo zbog naglog kočenja vozača autobusa, uslijed čega je tužitelj pao na tlo autobusa te zadobio tjelesne ozljede.

12. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su u autobusu bila slobodna sjedeća mjesta predviđena za vožnju putnika, koja tužitelj nije koristio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o doprinosu tužitelja nastanku štete. Pri tome ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da su gradski autobusi predviđeni i za vožnju putnika koji stoje, u slučaju ako nema dovoljno sjedećih mjesta, međutim da su i putnici dužni voditi računa o vlastitoj sigurnosti prilikom korištenja vozila javnog prometa, te isto koristiti na način da bi se izbjegle nezgode na način kako ih je pretrpio tužitelj, s obzirom na općepoznatu okolnost da u tijeku prometa može doći do iznenadnih kočenja.

13. Pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 19. stavak 2. i članka 1100. ZOO-a vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, naruženju, te posljedicama koje je povreda kod tužitelja prouzrokovala prema nalazu i mišljenju vještaka, te sukladno Orijentacijskim kriterijima za dosudu naknade neimovinske štete, ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Pritom su neosnovani žalbeni razlozi u kojima žalitelj ističe da dosuđeni iznosi nisu u skladu s kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je naknada štete prenisko odmjerena, s obzirom da je dosuđena naknada sukladna Orijentacijskim kriterijima za dosudu naknade neimovinske štete.

13.1. Naime, naknadu štete je sud odmjerio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka koji je vještak na ročištu obrazložio te se izjasnio o svim primjedbama na nalaz i mišljenje. Budući da je vještak na ročištu obrazložio nalaz i mišljenje, da se izjasnio u svim primjedbama te da mišljenje vještaka ne sadrži nedostatke koji bi ostavljali mjesta sumnji u pravilnost nalaza vještaka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja, a žalbeni razlozi u kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze vještačenjem nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

14. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir trajanja iste prema nalazu i mišljenja vještaka te prema visini koju je odredio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a.

15. Pravilno je prvostupanjski sud na navedeni iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te je pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za troškove postupka s obzirom da troškove postupka čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka (članak 151. ZPP- a), a o zahtjevu za naknadom troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred sudom (članak 164. stavak 4. ZPP-a).

16. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima donio pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučujući da svaka stranka, s obzirom na djelomični uspjeh u postupku, snosi svoje troškove postupka.

17. Osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da se u postupcima u kojima je potrebno provesti dokaz vještačenjem, troškovi postupka vještačenja priznaju u cijelosti neovisno o uspjehu stranaka u postupku.

17.1. Stoga tužitelju neovisno o troškovima zastupanja pripada trošak provođenja dokaza medicinskim vještačenjem, dopune nalaza te trošak pristupa vještaka na ročište, dok suprotno žalbenim razlozima trošak sudskih pristojbi se ne priznaje u cijelosti neovisno o uspjehu.

17.2. S obzirom da temeljem odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom te po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava na odnosu na odluku o troškovima, a u odluci o troškovima se posebno ne osporava odluka o djelomičnom uspjehu u odnosu na troškove, te visinu na istih, te kako je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova predujma i izrade dopunskog nalaza i mišljenja vještaka te saslušanja vještaka u iznosu od 378,26 EUR-a, odluka o troškovima je preinačena tako da je tuženiku naložena isplata navedenog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

18. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanom dijelu presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II. presude) a odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. preinačena temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, dok dio presude pod točkom I. i rješenje, koji nisu pobijani žalbom, ostaju neizmijenjeni.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen s obzirom da je sa žalbom uspio jedino u pogledu odluke o troškovima (čl. 154. st.3. ZPP-a).

Vukovar, 22. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan