Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri u Zagrebu, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženice GSF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-193/2023- 6 od 10. siječnja 2025., dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-193/2023-6 od 10. siječnja 2025. u dijelu pod toč. I. i II. izreke te pod toč. III. izreke u dijelu kojim se nalaže tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], poslovni broj Ovrv-3341/17 od 25. rujna 2017., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 66,36 eura/ 500 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 18,78 eura/141,50 kn, te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura u roku od 15 dana. Zahtjev tužene za naknadu troška u preostalom iznosu odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude pod toč. I. i II. izreke i pod toč. III. izreke u dijelu kojim se nalaže tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, postoji proturječnost između izreke i obrazloženja presude, te također o odlučnim činjenicama u postupku postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika priloženih u spis. Navodi kako je iz fotografija nepropisno parkiranog vozila u vlasništvu tuženice razvidno da je predmetno vozilo bilo protupravno zaustavljeno ili parkirano, budući je evidentno kako tuženica nije parkirala svoje vozilo na obilježeno parkirališno mjesto. U predmetnoj javnoj ispravi je u opisu prekršaja zbog kojeg se naređuje premještanje vozila u vlasništvu tuženice navedeno da je vozilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu. Ističe da je iz samih fotografija vidljivo da je tuženica zaista zaustavila ili parkirala na nogostupu. Sve i kad se ne bi radilo o nogostupu iz sadržaja isprave te ostalih dokaza slijedi da je automobil tuženice zaustavljen na mjestu na kojem nije predviđeno parkiranje. Na navedenim fotografijama vidljiv je i prometni znak zabrane zaustavljanja i parkiranja uz pomoćni znak da će „pauk“ odvesti vozilo. Navodi kako naredba za premještanje vozila predstavlja javnu ispravu temeljem koje je tuženica obvezna podmiriti tužiteljevo potraživanje. Naime, tužitelj je bio obvezan prema odredbi čl. 85. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama postupiti po izdanoj naredbi i izvršiti premještanje vozila tuženice na deponij ne upuštajući se u osnovanost naredbe za premještanje. Ako tuženica smatra da nalog tužitelju za premještanje vozila dan od ovlaštene osobe nije bio osnovan, to njegovu neosnovanost može isticati jedino prema davatelju naloga koji je utvrdio potrebu premještanja. Predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu na način da održi na snazi predmetni platni nalog.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ističe da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na dokazima iz spisa, dajući vrlo detaljno i argumentirano obrazloženje o tome da vozilo tuženice nije bilo parkirano na nogostupu. Navodi i da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu PpP-7259/18 od 19. rujna 2018. tuženica oslobođena krivnje za prekršaj radi kojeg je izdan nalog za premještanje vozila i to iz razloga jer mjesto na kojem je bilo parkirano vozilo nije nogostup. Uz navedeno tuženica je dokazala da je njezino vozilo bilo parkirano na ugibalištu, ne na nogostupu. U odnosu na tužiteljev argument da je na početku ulice bio postavljen znak zabrane parkiranja ističe da je taj navod u cijelosti irelevantan jer je sporna naredba za premještanje i samo premještanje strogo formalni postupak, a vozilo tuženice nije premješteno zbog kršenja znaka zabrane parkiranja već radi toga jer je bilo parkirano na nogostupu. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna), sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, s obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni te nisu proturječni, te također ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja presude, dok o odlučnim činjenicama u postupku ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati uslugu za izvršenu radnju premještanja motornog vozila koje troškove snosi vlasnik vozila, s tim da je tužitelj tu radnju izvršio temeljem naredbe nadležnog tijela Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 12. travnja 2017.

10. Iz spisa predmeta slijedi da nije sporno da je tužitelj izvršio radnju premještanja vozila tuženice na temelju naredbe nadležnog tijela Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet kojom se naređuje premještanje vozila tuženice nepropisno parkiranog u Sesvetskoj ulici 1, u Zagrebu, dana 12. travnja 2017. na temelju čl. 84. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13,158/13, 92/14 i 64/15 - dalje ZSPC). Tužitelj je uz naredbu za premještanje vozila dostavio fotografije vozila tuženice iz kojih je vidljivo da su iste fotografirane 12. travnja 2017., a koje odražavaju stanje u trenutku određivanja premještaja, te Zapisnik o preuzimanju vozila iz kojeg proizlazi da je tuženica istog dana preuzela vozilo na deponiju Zagrebački velesajam Istok II te da cijena premještanja iznosi 66,36 eura, a koji iznos se tuženica obvezala platiti u roku 8 dana po preuzimanju vozila.

11. Odredba čl. 84. ZSPC propisuje da će službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno u jednoj od taksativno navedenih situacija opisanih pod točkama 1-12, a u konkretnom slučaju je prometni redar naredio premještanje vozila tužene jer je, sukladno Naredbi, počinila prekršaj iz toč. 3. navedenog članka - vozilo parkirala na nogostupu i to na način da pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm). Nogostup je definiran čl. 2. st. 1. toč. 20. ZSPC kao posebno uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način. Troškove premještanja vozila, u slučajevima iz čl. 84. ZSPC, snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

12. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja, uzevši u obzir da je preduvjet da bi nastala obveza tuženice na podmirenje tražbine tužitelja to da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 84. ZSPC, kako iz fotografija priloženih spisu proizlazi kako površina na kojoj se nalazilo vozilo tuženice započinje uz pročelje zgrade i završava uz rampu u Sesvetskoj ulici te ne postoji pješački prijelaz putem kojeg bi pješaci istoj pristupili s jedne strane, a s druge strane uzduž te površine nalaze se metalni stupići. Na predmetnoj lokaciji ne postoji niti horizontalna niti vertikalna signalizacija o tome da bi se radilo o površini namijenjenoj kretanju pješaka.

13. Iz navedenog slijedi, obzirom na definiciju nogostupa kao posebno uređene prometne površine namijenjene za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način, da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio kako površina na kojoj je tuženica parkirala svoje vozilo ne predstavlja nogostup, već je iz priloženih fotografija u spisu razvidno kako se radi o proširenju kolnika koje odgovara ugibalištu na kolniku.

14. Za istaknuti je i da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj PpP- 7259/18 od 19. rujna 2018. tuženica oslobođenja krivnje za prekršaj koji je bio osnova za izdavanje naloga prometnog redara tužitelju uz obrazloženje da mjesto na kojem je bilo parkirano vozilo tuženice nije nogostup, te da stoga nije ostvareno biće prekršajnog djela iz čl. 82. st. 1. toč. 10. ZSPC.

15. U odnosu na navode iz žalbe za istaknuti je da je stav ovog drugostupanjskog suda da navedena naredba jeste isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i ista dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje, kako to propisuje čl. 230. st. 1. ZPP. Međutim, prema st. 3. istog članka dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dakle, s obzirom na istaknuti prigovor tuženice, sud prvog stupnja je bio ovlašten ocjenjivati jesu li postojale pretpostavke za premještanje vozila propisane odredbom čl. 84. ZSPC.

16. Iz navedenog proizlazi, budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vozilo tuženice bilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu, niti da je došlo do drugih slučajeva taksativno navedenih toč. 1.-12. čl. 84. ZSPC, da je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da ne postoji niti obveza tuženice propisana čl. 86. st. 1. ZSPC da naknadi tužitelju troškove premještanja vozila, budući da do slučaja iz čl. 84. ZSPC nije došlo.

17. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], poslovni broj Ovrv-3341/17 od 25. rujna 2017., te u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima ovog postupka, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tome dijelu.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke kojim se zahtjev tuženice za naknadu troška u preostalom iznosu odbija kao neosnovan prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 22. travnja 2025.

Sudac

Igor Delin