Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-575/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zrinko Markota, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 32, protiv tuženika ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju zakonski zastupnici, članovi uprave ĐĐ i ŽĐ, a njih punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-978/2019-46 od 16. svibnja 2024., 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ABC i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-978/2019- 46 od 16. svibnja 2024. pod toč. I izreke preko iznosa od 2.119,45 eura pa do iznosa od 2.501,11 eura tj. za iznos od 381,66 eura na ime neimovinske štete i u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te pod toč. III izreke preko iznosa od 1.148,17 eura pa do iznosa od 1.683,77 eura tj. za iznos od 535,20 eura na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku ABC da tužiteljici IĐ isplati iznos od 2.501,11 eur sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u djelu kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 904,56 eur sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate.

III Nalaže se tuženiku ABC naknaditi tužiteljici IĐ troškove ovog postupka u iznosu od 1.683,37 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko presuđenog iznosa do iznosa od 2.620,67 eur.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka."

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 7. rujna 2022.

II Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik naknadi iznos od 294,50 eur kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2019. godine do isplate."

3. Protiv uvodno označene prvostupanjske presude u dijelu pod toč. I izreke za dosuđeni iznos preko 2.119,45 eura pa do iznosa od 2.501,11 eura tj. za iznos od 381,66 eura na ime neimovinske štete te pod toč. III izreke u dijelu u kojem je dosuđen trošak postupka preko 1.148,17 eura pa do iznosa od 1.683,77 eura tj. za iznos od 535,20 eura, žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbi ističe da je utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dosuđenom iznosu nezakonito i pogrešno, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku te bitnu povredu iz st. 2. t. 11. istog čl., jer se presuda ne može preispitati s obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Smatra da je visina naknade neimovinske štete previsoko odmjerena, te se na taj način odstupa od svrhe instituta naknade štete i narušava načelo pravičnosti u odnosu na ostale oštećene koji za slične ozljede ostvaruju daleko niže naknade. Priroda ozljeda i tijek liječenja ne opravdava dosudu iznosa od 2.501,11 eura, cijeneći činjenicu da pravična naknada nije matematički izračun, jer ovisi o okolnostima slučaja te može biti manja i veća od kriterija, no u konkretnom slučaju nikakvih posebnih okolnosti nije bilo. U predmetnoj pravnoj stvari ne bi trebalo biti sporno kako je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu i nije bilo razloga za odstupanje od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske i uobičajenih naknada koje se dosuđuju u ovakvim predmetima. U prilog tome govori i činjenica da tužiteljica tijekom postupka nije saslušana, niti je ukazivala na neugodnosti tijekom liječenja ili neke druge okolnosti slučaja zbog čega bi joj pripadala veća naknada nego što se uobičajeno sudi u istim ili sličnim slučajevima. Navodi kako smatra da se kroz nezakonitu primjenu Orijentacijskih kriterija radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, što potvrđuje i stav revizijskog suda iznesen u odluci posl. broj Rev-1723/2016 od 3. travnja 2019., u kojem se jasno ukazuje da nisu dozvoljena značajnija odstupanja od kriterija, ukoliko okolnosti konkretnog slučaja to ne opravdavaju. Poziva se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-720/03 od 5. siječnja 2005. iz koje je vidljivo koliku pravičnu novčanu naknadu dosuđuje taj sud za 5% trajnih posljedica i ostale vidove štete. Stoga je valjanom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud trebao odmjeriti tužiteljici bitno niži iznos na ime pravične novčane naknade od onoga dosuđenog predmetnom presudom, najviše iznos od 2.000,00 eura i iznos od 119,45 eura na ime tuđe pomoći i njege. Dalje navodi kako u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu novih Orijentacijskih kriterija iz 2020., jer je predmetni štetni događaj nastao 20. lipnja 2018., pa je trebalo primijeniti Orijentacijske kriterije koji su važili u vrijeme nastanka obveze. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je prigovor zastare neosnovan, uz obrazloženje da je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe prekinuta podnošenjem tužbe, pri čemu ukazuje da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023. potvrđen stav da svako povećanje zahtjeva za isplatu, pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. U tom smislu ukazuje i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-x 526/18, Revr-1460/13, Revr 49/2016, Revd 3863/2021, Revd 1812/2021 i Rev 225/2022-2. Dalje ističe kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, jer ako je već visinu satnice od 2,65 eura za tuđu pomoć i njegu utvrđivao prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, onda bi i pripadajuća zakonska zatezna kamata na taj vid štete trebala početi teći od tada, a ne od 10. travnja 2019. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama, pa tako i u odluci posl. broj Rev 297/2013-2, proizlazi da ako se naknada potražuje/sudi prema cijenama u vrijeme presuđenja, kao u konkretnom slučaju, zatezne kamate teku od donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini zahtjeva, a ne od podnošenja zahtjeva/tužbe. Konačno, tuđa pomoć pružana je besplatno od strane ukućana, što znači da se radi i o nenovčanoj imovinskoj šteti, pa tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od donošenja sudske presude, a ne od podnošenja tužbe. Nezakonita je i odluka o troškovima postupka, jer da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku o visini tužbenog zahtjeva, tada bi posljedično i odluka o parničnom trošku bila drugačija, te bi tuženiku bio dosuđen parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, respektirajući uspjeh u postupku i vodeći računa o stvarnoj vrijednosti predmeta spora. Ističe i kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer su tužiteljici nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili joj pripadaju u manjem iznosu, ne vodeći pri tome računa o odredbama iz čl. 155. Zakona o parničnom postupku, dok tuženiku nije priznat trošak koji bi mu u slučaju donošenja pravilne odluke o glavnoj stvari u svakom slučaju pripadao. Sud prilikom odmjeravanja troškova prvenstveno mora ispitati je li određena postupovna radnja doista bila potrebna za vođenje spora, a tek ako ocijeni da je bila potrebna, dosuditi će ju stranci. Odluka o trošku nezakonita je i iz razloga što je tužiteljici parnični trošak za sve poduzete parnične radnje odmjeren primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00 kn, iako je izmjena Tarife kojom je određeno da vrijednost boda iznosi 15,00 kn stupila na snagu 1. studenog 2022., dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je vrijednost boda iznosila 10,00 kn. Zbog navedenog je tužiteljici za parnične radnje do 1. studenog 2022. valjalo priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kn, a ne 15,00 kn. Ističe da je Vrhovni sud u rješenjima posl. broj Revd 3757/2023-2 i Revd 3556/2023-2 dopustio tuženiku podnošenje revizije upravo u opisanim okolnostima i u odnosu na pitanje koje je sporno i u konkretnoj pravnoj stvari. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odluku o parničnim troškovima donijeti zabranom retroaktivne primjene provedbenog podzakonskog akta. Kako je bitne činjenice u ovoj pravnoj stvari moguće utvrditi na temelju predloženih i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, ispunjene su pretpostavke iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. Zakon o parničnom postupku u vezi st. 3. istog članka da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev sukladno žalbenim navodima, uz naknadu parničnog troška tuženiku, ili, podredno, predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana. Suprotno navodima žalbe, iznos naknade štete koji je dosuđen tužiteljici čak je i ispod iznosa koji su određeni važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka u ovom postupku. Navodi u pogledu zastare povećanog tužbenog zahtjeva su također neosnovani, a ustaljena je sudska praksa da se zastara za povišeni dio tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i prave osnove (neprava preinaka) prekida već samim podnošenjem tužbe. U tom smislu ukazuje na odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-4071/2022, Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž-1066/2021 i Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-14/2021. Nadalje, i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo jasan pravni stav u vezi prekida toka zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. U odnosu na troškove postupka, ističe kako su isti određeni srazmjerno uspjehu u sporu i prema cijenama u vrijeme donošenje odluke o trošku, a što je u skladu s odredbama Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, naročito kada se uzme obzir da odvjetnička nagrada dospijeva tek pravomoćnim okončanjem postupka. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala kao posljedica prometne nezgode u Zagrebu, Ulica grada Vukovara, kada je 20. lipnja 2018. osiguranica tuženika upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] zbog nepridržavanja razmaka između vozila prednjim dijelom svog vozila naletjela na stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica IĐ, koja je pritom zadobila tjelesne ozljede.

7. Prvostupanjski je sud kao djelomično osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženiku naložio da joj isplati iznos od 2.501,11 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2019. do isplate (toč. I izreke), dok je tužbeni zahtjev odbio u dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu iznosa od 904,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II izreke), naložio tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.683,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate (toč. III izreke), odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko presuđenog iznosa do iznosa od 2.620,67 eura (toč. IV izreke) te odbio zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. V. izreke). Nepobijanim je rješenjem prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 7. rujna 2022. (toč. I izreke) i utvrdio da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik naknadi iznos od 294,50 eura kn sa zateznim kamatama (toč. II izreke).

8. U ovoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranice tuženika na nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija tuženika, niti je sporno da je tuženik u izvansudskom postupku na ime naknade štete tužiteljici isplatio 5.000,00 kn.

9. U ovoj fazi postupka, tuženik žalbom pobija visinu dosuđene neimovinske štete, u dijelu preko dosuđenih 2.119,45 eura pa do iznosa od 2.501,11 eura tj. za iznos od 381,66 eura na ime neimovinske štete, početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 119,45 eura za tuđu pomoć i njegu, ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska od 7. rujna 2022., te pobija odluku u trošku preko iznosa od 1.148,17 eura do iznosa od 1.683,77 eura tj. za iznos od 535,20 eura.

10. Tuženik neosnovano prigovara visini dosuđenog iznosa po osnovi neimovinske štete, jer je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud u navedenom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) kada je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 2.381,66 eura.

10.1. Naime, na okolnost visine štete, provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima Žarku Rašiću, spec. kirurgu i Branimiru Cerovskom, spec. oftalmologu. Iz mišljenja vještaka Žarka Rašića utvrđeno je da je liječenje tužiteljice iz predmetnog štetnog događaja s kirurškog aspekta završilo 29. ožujka 2019., a da je tužiteljica prilikom štetnog događaja zadobila istegnuće mišića vrata te joj je preporučen ovratnik i simptomatska terapija, a zbog trnjenja u rukama te ograničenih i bolnih kretnji u vratu učinjen je pregled neurokirurga koji preporučuje daljnju obradu. Provodi fizikalnu terapiju. Trajne posljedice smanjuju životnu aktivnost s kirurškog aspekta od 3% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Pri toj ocjeni uzeta je u obzir životna dob tužiteljice te pridružene degenerativne promjene. Pretrpjela je primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno pet dana, manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Bol jakog intenziteta trajala je jedan dan, srednje jakog intenziteta šest dana, a slabijeg intenziteta kumulativno 45 dana. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 15 dana, a u narednom periodu od 15 dana joj je bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove. Iz mišljenja vještaka Branimira Cerovskog utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vrata nakon čega su se javile tegobe na način da se brzo umara pri naporu vida na blizinu i da slabije vidi na daleko i sa strane te se mora okrenuti uslijed čega je došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti s oftalmološkog aspekta u opsegu 3-4% te je liječenje s tog aspekta završeno 2. prosinca 2019.

10.2. Tužiteljica je podneskom od 7. rujna 2022. specificirala tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka Žarka Rašića i Branimira Cerovskog, te pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., na način da potražuje iznos od 3.405,67 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2019. (dan podnošenja tužbe), i to iznos od 1.061,78 eura za pretrpljene tjelesne boli, iznos od 929,06 eura za pretrpljeni strah, iznos od 1.194,51 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, iznos od 119,45 eura za tuđu pomoć i njegu te za troškove liječenja iznos od 100,87 eura, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

10.3. Tuženik se predmetnoj preinaci (povećanju) tužbenog zahtjeva protivio, ali je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe, pozivom na odredbu čl. 191. st. 2. ZPP, držeći istu svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, te smatrajući da je tužiteljica preinačila tužbu pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, te nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrđuje da se radi o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe i koje se odlučne i pravno relevantne za postavljanje tužbenog zahtjeva i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete.

10.4. S obzirom na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje navedenih vještaka, isti su usmeno iznijeli svoj nalaz i mišljenje na ročištu 14. prosinca 2023., izvršili uvid u zdravstveni karton tužiteljice te se usuglasili da smanjenje životnih aktivnosti sa kirurškog i oftalmološkog aspekta iznosi objedinjeno 5%, te je s ud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Branimira Cerovskog kao stručne, valjano obrazložene i dane u skladu s pravilima znanosti i struke.

10.5. Podneskom od 19. prosinca 2023. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev s osnove smanjenja životne aktivnosti, pa umjesto iznosa od 1.194,50 eura za taj vid štete potražuje iznos od 900,00 eura, tj. sveukupno potražuje iznos od 3.111,17 eura. Budući da se tuženik nije očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe, prvostupanjski je sud nepobijanim rješenjem na temelju čl. 193. st. 2. ZPP utvrdio da je tužba za iznos od 294,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama povučena.

10.6. Suprotno žalbenim navodima kako u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti Orijentacijske kriterije iz 2020., već Orijentacijske kriterije koji su važili u vrijeme nastanka obveze, jer je predmetni štetni događaj nastao 20. lipnja 2018., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020- 5 u pogledu povećanja Orijentacijskih kriterija koji se uzimaju kao pomoćni kriterij određivanja pravične novčane naknade i doprinose ujednačavanju sudske prakse a time i jačanju vladavine prava u Republici Hrvatskoj, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i sve odlučne okolnosti u konkretnom slučaju. Naime, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV- 47/2020, imaju se primijeniti i na konkretan štetni događaj budući je njima jasno određeno da se ti kriteriji imaju primijeniti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. pa je žalbu žalitelja neosnovana u dijelu u kojemu prigovara primjeni novih Orijentacijskih kriterija i visini dosuđene pravične novčane naknade.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva neosnovan, pogrešno smatrajući da je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe prekinuta podnošenjem tužbe, ukazujući na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, žalitelju je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici odjela održanoj 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5), prema kojem: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

11.1. Dakle, u smislu odredbe čl. 241. ZOO, podnošenjem tužbe 10. travnja 2019., nesporno unutar zastarnog roka, došlo je do prekida zastarijevanja utuženih tražbina tužiteljice. Time pak što je tužiteljica podneskom od 7. rujna 2022. povećala iznose naknade štete koje traži iz utuženih osnova, tužiteljica jest preinačila tužbu (u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP), kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti, jer je čl. 191. st. 2. ZPP propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. No, tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev, s čijim podnošenjem je došlo do prekida zastarijevanja tražbina tužiteljice. Stoga je ustrajanje tuženika u isticanju prigovora zastare neutemeljeno.

12. Žalba tuženika neosnovana je i u dijelu u kojem ističe kako je sud pogrešno, nakon što je visinu satnice od 2,65 eura za tuđu pomoć i njegu utvrđivao prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, odredio da pripadajuća zakonska zatezna kamata na taj vid štete teče od dana podnošenja tužbe, već bi ista trebala početi teći od dana presuđenja. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. broj Revd-3310/2023-7 od 7. studenog 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja: "Ima li oštećenik, kojem je šteta nastala u prometnoj nezgodi, pravo na zatezne kamate na zatraženi (i kasnije dosuđeni) iznos naknade imovinske štete (s osnove tuđe pomoći) od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku – odgovornom društvu za osiguranje u smislu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranja u prometu („Narodne novine“, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 152/14) ili tijek kamata počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?" te je u revizijskoj odluci posl. broj Rev-464/2024-2 od 4. travnja 2024. reafirmirao pravno shvaćanje izraženo u podudarnoj činjeničnopravnoj situaciji u odluci posl. broj Rev-422/2021-2 od 28. travnja 2021.:"Osnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava nižestupanjskih sudova, koji su ocjenjujući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti zaključili da tužiteljici sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate s početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Navedeno shvaćanje protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev 1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev 52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 – dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljica bi imala pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva." Dakle, tužiteljica je imala pravo zahtijevati zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe (ovdje 10. travnja 2019.), pa kako je isto zahtijevala od dana podnošenja tužbe, to joj je iste trebalo i dosuditi od tog dana sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, kako ih je zahtijevala.

13. U odnosu na žalbene navode kojima pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III izreke u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen trošak postupka preko 1.148,17 eura do iznosa od 1.683,77 eura tj. za iznos od 535,20 eura, tuženiku je prvenstveno za ukazati da su neosnovani navodi kako je sud prvog stupnja tužiteljici pogrešno dosudio parnični trošak za sve poduzete parnične radnje uz primjenu vrijednosti boda od 15,00 kn, jer da je za radnje poduzete prije stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22.), dakle, prije od 1. studenog 2022., trošak trebalo odmjeriti prema vrijednosti boda od 10,00 kn. Naime, prema odredbi Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prvostupanjska je odluka donesena je 16. svibnja 2024., dakle, u vrijeme kada je u primjeni bila nova Tarifa koja u Tbr. 54. propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, slijedom čega je vrijednost boda za sve radnje trebalo računati u iznosu od 2,00 eura, sukladno Tbr. 52. Tarife. Prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja troška pravilno primijenio materijalno pravo, čl. 154. st. 2. ZPP, utvrdivši da je tužiteljica u parnici uspjela sa 73,44 %, te istoj odmjerio trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 29. listopada 2019. i 8. rujna 2022. primjenom Tbr. 8/1 Tarife, pristupa na ročišta održana 4. prosinca 2019., 7. listopada 2020., 14. prosinca 2023. i 25. travnja 2024. po Tbr 9/1 Tarife, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u cijelosti (398,17 eura). Pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 5. listopada 2021. i 28. srpnja 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I i III izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

15. U nepobijanom dijelu u toč. I izreke u kojem je dosuđeno 2.119,45 eura i određen početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, u toč. II izreke, u dijelu pod toč. III izreke u kojem je dosuđeno 1.148,17 eura na ime parničnih troškova, te u dijelu pod toč. IV i V izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, a ostaje neizmijenjeno i nepobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica