Poslovni broj: Gž-2513/2023-3

Poslovni broj: Gž-2513/2023-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A., OIB: …, iz O., V. S. 21, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženih 1. D. A., OIB: …, iz O., koju zastupaju punomoćnici D. P. i O. S., odvjetnici u R. I. 2. I. A., OIB: …, iz O., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-691/2022-11 od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-691/2022-11 od 29. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. A. koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj M. A. iz O., OIB: … stekao pravo vlasništva dosjelošću i to nad dijelom nekretnine, stana koji u naravi predstavlja tavan koji je dio nekretnine, stana opisanog i upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Opatiji kao; 1/3 dijela stan na II katu, ulaz 1, broj stana 000, koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, blagovaonice, 2 kupaonice, hodnika, 2 balkona, ukupne površine 123,85 m2 sa pripadajućom drvarnicom, a koji se nalazi u zgradi u O., sagrađena na katastarskim česticama: grč. 403/1, a koji je stan upisan u poduložak broj 248, zk.ul. br. 685, k.o. O., te su mu tuženi A. D. iz O., OIB: … i A. I. iz O., OIB: … dužni to pravo priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos u roku 15 dana od dana pravomoćnosti jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda nakon pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.

Tuženi su također dužni naknaditi parnični trošak ovog postupka u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju M. A. da 1. tuženici D. A. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.315,15 Eur/32.512,50 kuna1, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 29. svibnja 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana, i pod prijetnjom ovrhe, a odbija se 1. tužena D. A. sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

 

2. Žali se tužitelj koji pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razlog iz odredbe članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću i to nad dijelom nekretnine-stana koji u naravi predstavlja tavan a kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude stekao pravo vlasništva u odnosu na tužene.

 

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-156/2019-58 od 6. prosinca 2021., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, protiv koje presude je tužitelj podnio žalbu, te je Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-338/22-3 od 4. svibnja 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vrtio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da iz izvatka iz knjige položenih ugovora izdanog 1. veljače 2019. za nekretninu upisanu u podložak 248/zk. uložak 685 Knjiga PU: O. koji se odnosi na zgradu u O., sagrađenu na katastarskoj čestici grč. 403/2, proizlazi da je stan na II katu, ulaz 1, broj stana 000, koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, blagovaonice, 2 kupaonice, hodnika, 2 balkona, ukupne površine 123,85 m2 s pripadajućom drvarnicom u suvlasništvu D. A. u 1/3 dijela, te I. A. u 2/3 dijela,

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige izdanog 6.5.2019. za nekretninu grč. 403/1 kuću i dvorište upisanu u zk. ul 685 k.o. O. utvrđeno da je vlasništvo iste upisano "Društveno vlasništvo", odnosno za dio zgrade koji je izuzet od nacionalizacije kao vlasnici da su upisani D. P. i K. B.,

- da se rješenjem Republike Hrvatske, Županije Primorsko-goranske, Sekretarijata za poslove uprave Opatija, Klasa: UP/I-361-06/93-01/158, Ur. broj: 2156-04-05-01/93-2 od dana 30.4.1993. četvrta etaža izgrađena u O. na dijelu tavana postojećeg objekta na grč.403/1 k.o. O. zadržava u prostoru,

- da iz nalaza i mišljenja vještak Z. K. dipl.ing.građ. proizlazi da današnje stanje II kata stambene zgrade u O., ne odgovara upisanim elementima u zemljišnoknjižnom izvatku broj 1695 k.o. O., da se na II katu zgrade nalaze dva stana; južni stan, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dvije sobe i balkona, ukupne površine 72,10 m2, te sjeverni stan, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, hodnika, tri sobe, prostora unutarnjih stepenica i balkona, ukupne površine 53,25 m2, na tavanu da se nalazi stan, koji se sastoji od prilaznih unutarnjih stepenica sa podestom, kupaonice, kuhinjske niše, dnevnog boravka i sobe, ukupne površine 41,60 m2, koji stambeni prostor da nije upisan u zk. ul. 1695 k.o. O.,

- da je iz iskaza vještaka Z. K. glede primjedbi na nalaz D. A. u bitnome utvrđeno da nije izvršio uvid u Međuvlasnički ugovor za nekretninu u kojoj se nalazi prijepor, da se ne može izjasniti je li bi predmetni tavan predstavljao jednu cjelinu zajedno sa sjevernim stanom na drugom katu, da je to stvar upravnog postupka odnosno elaborata etažiranja, da je na licu mjesta utvrdio da je tavanski prostor u funkciji stana sa svim potrebnim prostorijama, te da se zato pozvao na odredbe Zakona o najmu stana, da u spisu postoji akt o zadržavanju tavana kao stambenog objekta u prostoru, ali da se ne može izjasniti je li se taj akt može smatrati danas da je usporediv sa legalizacijom prostorija, odnosno stana, da nije razmatrao kroz povijesni vlasnički list, je li tavan bio zajednički dio za cijelu zgradu, da je mišljenja da je današnje stanje prostora na tavanu u naravi stan, da nije kontrolirao je li predmetni skup prostorija u naravi stan na tavanu ima mogućnost prilaza i sa drugih elemenata zgrade, da je tavanski prostor veći od ovog dijela koji je imao prilike vidjeti i koji se koristi kao stan,

- da iz nalaza vještaka proizlazi da je prijepor stambena cjelina, koja nije evidentirana kao takva, a ni kao dio stana na 2. katu zgrade u kojoj se nalazi, da bi bilo ispravno da se provede etažiranje, no vještak da ne ulazi u ostale pretpostavke i postupke temeljem kojih se određuje vlasništvo,

- da je tužitelj izvršio građevinske radove u dijelu tavanskog prostora, prenamijenivši ga u stambeni prostor, što da je učinio bez suglasnosti bilo kojeg od vlasnika ostalih stanova u zgradi u kojoj je prijepor, a u vrijeme kada niti njegova pravna prednica nije još bila vlasnik stana kojeg su sada vlasnici tuženi,

- da je predmetni tavan zajednički dio zgrade, pa da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da je tužitelj naknadno proširio tužbu na sve suvlasnike, ali bez pravnog učinka obzirom da novo označeni tuženi nisu pristali stupiti u parnicu,

- da tuženici nisu ni u kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem pa da neosnovano u tužbenom zahtjevu traži da mu izdaju tabularnu ispravu.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje sve da je tužitelj tužbom obuhvatio sve suvlasnike i da je moguće odrediti prijepor na način kako to navodi u tužbenom zahtjevu, tužitelj da nije u ovom postupku dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj da je cijelo vrijeme znao za vlasništvo tavana, tko ga sve koristi i na koji način, te prenamjenu radi svojevoljno, pa se ne može smatrati poštenim stjecateljem a sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Posebno se napominje da je radove izvodio, i počeo vršiti samostalni posjed na prijeporu u trenutku kada njegova pravna prednica nije bila ni suvlasnica zgrade na adresi S. 21, O., već nositelj stanarskog prava. Sud da je smatrao uvjerljivim iskaze njega i 2. tuženika I. A. kada navode da se posjedu tužitelja nitko nije protivio i da je sam financirao radove, no oni u tom dijelu da nisu odlučni za uspjeh tužitelja u postupku. Osim toga tuženi nisu ni u kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem pa da je neosnovano u tužbenom zahtjevu traži da mu isti izdaju tabularnu ispravu. Priznanje tužbenog zahtjeva tuženika I. A. sud da je cijenio sukladno odredbi čl. 3. st. 2 ZPP, tj. dano u suprotnosti s prisilnim propisima.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, niti bitnom povredom iz odredbe članka 354. stavak. 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj jer su u presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni i ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

 

10. Na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

 

11. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetu spora. Iz rezultata postupka proizlazi da stan na tavanu koji je predmet spora, opisan u tužbenom zahtjevu nije naveden u zemljišnoj knjizi ni kao dio stana tuženih, niti kao posebna etaža i kao takav određen je u Međuvlasničkom ugovoru, te predstavlja zajednički dio zgrade a kako to i proizlazi iz popisa posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade čiji su potpisnici A. P., D. P. i B. K., kojeg je tužitelj samovlasno pretvorio u stan, bez suglasnosti ostalih suvlasnika i to u vrijeme kada niti njegova pravna prednica nije još bila vlasnik stana kojeg su sada vlasnici tuženici, već nositeljica stanarskog prava, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokaza da je spornu nekretninu stekao dosjelošću. To što je rješenjem Republike Hrvatske, Županije Primorsko-goranske, Sekretarijata za poslove uprave Opatija, Klasa: UP/I-361-06/93-01/158, Ur.broj: 2156-04-05-01/93-2 od dana 30.4.1993. odlučeno da se četvrta etaža izgrađena u O. na dijelu tavana postojećeg objekta na grč.403/1 k.o. O. zadržava u prostoru nije isprava izdana s ciljem dokazivanja prava vlasništva, već je njena svrha bila da u trenutku izdavanja potvrdi je li se prijepor smije zadržati u prostoru po osnovi Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje („Narodne novine“, broj 33/92) uz obavezu da se u roku od 5 godina ishodi građevna dozvola. Tavan nije naveden u zemljišnoj knjizi ni kao dio stana tuženih, ni kao posebna etaža, niti tužitelj u svom iskazu iskazuje da je njegova pravna prednica, majka otkupila i sporni dio tavana zajedno sa stanom, tj. da je na njemu imala stanarsko pravo. To što je tužitelj svojevoljno zauzeo dio tavana, a nitko od suvlasnika mu to nije izričito zabranio ne znači da je postao vlasnik istoga. Tužitelj je cijelo vrijeme znao za vlasništvo tavana, tko ga sve koristi i na koji način, a prenamjenu je radio svojevoljno, pa se ne može smatrati poštenim stjecateljem, niti može od tuženih tražiti izdavanje tabularne isprave jer isti nisu s njim u nikakvom pravnom odnosu, slijedom čega je osnovano odbijen zahtjev tužitelja.

 

12. Iako su u predmetnoj pravnoj stvari trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, obzirom da se radi o nužnim suparničarima, to nije bilo mjesta pozivanju istih na izjašnjenje hoće li stupiti u parnicu kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, jer se ne radi o subjektivnoj preinaci, što je dovelo do relativno bitne povrede postupka na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti, a koja ne utječe na zakonitost odluke.

 

13. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetu spora, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 2. ZPP.

 

Split, 14. studenog 2023.