Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-309/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB: 92963223473, Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici ŠD, Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025. poslovni broj: P-2395/2023-52, 22. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2395/2023-52 od 7. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki III. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 6.628,70 EUR sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke u kojem je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.593,75 EUR sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 135,31 EUR (slovima: stotridesetpet eura i tridesetjedan cent) te na taj iznos platiti zateznu kamatu od 22. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se sa zahtjevom troškova žalbenog postupka u iznosu od 281,53 EUR tuženik odbija.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

IV. Prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.218,12 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškova parničnog postupka u iznosu od 16.222,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate, a pod točkom III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka pod točkom II. i III. izreke pravodobnom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz obvezu naknade troškova žalbe, a podredno da se rješenjem ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih tvrdnji i stajališta tuženika smatrajući da je žalba lišena svake činjenične i pravne osnove. Predlaže odbiti žalbu i obvezati tuženika da mu naknadi troškove žalbe sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Prema članku 365. stavku 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, pa kako tuženik ne pobija točku I. izreke, to je primjenom te zakonske odredbe odlučeno kao pod točkom IV izreke ovog rješenja.

6. Obrazlažući pobijanu odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki II. i III. izreke, prvostupanjski sud navodi da istu temelji na članku 154. stavku 2. i članku 155. ZPP budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti i zbog čega je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 14.01.2020., 07.09.2020. 29.09.2020. 24.05.2021. i 12.11.2021. i odgovora na žalbu 1.000,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 08.09.2023., 12.01.2024., 05.09.2024. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 05.11.2019., 07.09.2020., 08.06.2021. i 16.11.2021. 1.000,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 18.09.2023., 08.05.2024., 09.09.2024., 200,00 EUR za svako ročište ukupno 12.200,00 EUR , uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.050,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 215,00 EUR i presudu u iznosu od 425,64 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18 – dalje u tekstu: ZSP), kao i trošak nužnog financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. Od zahtijevanih troškova prvostupanjski sud tužitelju nije priznao niti dosudio trošak preliminarnog vještačenja od 172,54 EUR jer isto nije korišteno kao dokaz u ovom postupku, kao niti trošak objave presude jer tužitelj nije pristupio na ročište za objavu pa stoga primjenom naprijed navedenih odredbi ZPP obvezuje tuženika da tužitelju naknadi ukupni parnični trošak u iznosu od 16.222,45 EUR te ujedno odbija tuženika koji je izgubio spor sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Odluku o zateznim kamatama na dosuđeni trošak od dana donošenja presude prvostupanjski sud temelji na članku 27. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 194/05 i 88/05), a stopu zatezne kamate na čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 155/23).

6.1. Prvostupanjski sud obrazlaže da je visinu troškova zastupanja dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 31.05.2021. u iznosu od 37.925,11 EUR (protuvrijednost od 285.746,76 kn za koji je usvojen tužbeni zahtjev tijekom postupka P-9275/19 i ovog postupka).

7. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP pobijano rješenje ispitano je u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da donošenjem pobijane presude u odluci o troškovima koja se sukladno članku 129. stavak 5. ZPP smatra rješenjem, nije ostvarena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 106.a ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi, a potkrepljuje navodima da je punomoćnik tužitelja na ročištu 9. rujna 2024. predao troškovnik, a da isti nije predao putem e-komunikacije pa da je time odluka o troškovima nezakonita, a dosuđen trošak nezakonito dosuđen u iznosu u kojem je dosuđen pri tome ističući da se, kad troškovnik nije predan putem sustava e-komunikacije, nije u mogućnosti upoznati sa sadržajem zatraženog troška, pa stoga niti provjeriti odgovaraju li dosuđeni troškovi zatraženima čime je ujedno povrijeđeno i načelo ravnopravnosti stranaka u postupka, a i pravo na raspravljanje.

9. Na gornje žalbene navode valja odgovoriti da je člankom 106. stavkom 1. ZPP propisano da se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno (podnesci) dok je stavkom 2. istog članka određeno što sve podnesak mora sadržavati. Daljnjom odredbom članka 106.a. stavkom 4. ZPP propisano je da su državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja potrošača, likvidatori, posebni skrbnici zaposleni u Centru za posebno skrbništvo, pravne osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku dok je stavkom 5. istog članka propisano da će ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud podnositelju naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, a ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.

9.1. U smislu naprijed iznesenih zakonskih odredbi prije svega valja konstatirati da troškovnik u kojem tužitelj određuje po vrsti i visini troškove postupka koje na ročištu za glavnu raspravu traži da mu tuženik naknadi, nije podnesak kako ga određuju odredbe članka 106. stavak 1. i 2. ZPP, a niti je trošak postupka određen u troškovniku zatražen izvan rasprave. Osim toga prvostupanjski sud nije pozvao tužitelja da troškovnik podnese u elektroničkom obliku zbog čega bi se za slučaj da tužitelj nije udovoljio tom zahtjevu smatralo da je troškovnik povučen, pa posljedično prvostupanjski sud ne bi imao određeni zahtjev o kojem bi trebao odlučiti.

9.2. Iz navedenih razloga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 106.a ZPP na koju ukazuje tuženik.

9.3. Kako je člankom 164. stavkom 1 ZPP propisano da sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja te da stranke u svakom trenutku mogu izvršiti pregled spisa to se ne mogu prihvatiti osnovanim ni žalbeni razlozi o povredi načela ravnopravnosti i prava na raspravljanje.

10. Ne mogu se prihvatiti u cijelosti osnovanim ni žalbene tvrdnje da stoga što je presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, osim tužbe, ni jedan od naknadnih podnesaka tužitelja kao ni prisustvovanje ročištima, izuzev ročišta za saslušanje tužitelja, ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodatna vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude. Tužitelj očito ispušta iz vida da je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan, „uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu“ osporavajući tužitelju svojstvo potrošača i aktivnu legitimaciju, da bi ugovorena valuta obveze u CHF bila ništetna tvrdeći da je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora pružio sve potrebne informacije te je za takve tvrdnje predlagao dokaze te je istaknuo i prigovor zastare. O radnjama koje je prvostupanjski sud priznao tužitelju a iste nisu bile potrebne za vođenje parnice i koje pojedinačne radnje tuženik pobliže navodi u nastavku žalbe, ovaj sud očitovat će se u daljnjem dijelu obrazloženja ovog rješenja.

11. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio vrijednost boda kad je za sve dosuđene radnje primijenio vrijednost boda od 2,00 EUR iako se radi o postupku koji je započeo 13. lipnja 2019. dok je vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR odnosno 15,00 kn na snazi od 15. studenog 2022., a da se prije toga primjenjivala vrijednost boda od 10,00 kn pa da je na taj način povrijeđeno ustavno načelo zabrane retroaktivnosti i zbog čega je primijenivši vrijednost boda od 2,00 EUR za radnje prije 5. studenog 2022. odluka o trošku nepravilna.

12. Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) koju Tarifu je primijenio prvostupanjski sud iako se pogrešno poziva na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka . Tarifa je stupila na snagu 25. studenog 2023. dok je pobijana presuda donesena 7. siječnja 2025. pa je stoga primjenom te odredbe Tarife prvostupanjski sud pravilno utvrđivao visinu troškova tužitelja prema vrijednosti boda od 2,00 EUR određenim Tbr. 54. Tarife. O pravilnoj primjeni Tbr. 48. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – Tarifa/22) u svezi s Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/22) izmijenjenog Tbr. 50. o vrijednosti boda, a koja je odredba Tbr. 48. stavak 3. Tarife/22 identična naprijed citiranoj odredbi Tbr. 52. stavku 3. Tarife, i to upravo onako kako glasi, svoje shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Stoga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrđivao troškove zastupanja tužitelja prema vrijednosti boda od 2,00 EUR određenim Tbr. 54. Tarife.

13. Međutim osnovano tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud visinu troškova zastupanja za cijeli prvostupanjski postupak temeljio na vrijednosti predmeta spora od 37.925,17 EUR (protuvrijednost od 285.746,76 kn). Naime, vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi iznosila je 126.396,67 kn (16.775,72 EUR) za koju je Tbr. 7. točkom 1. Tarife određena maksimalna nagrada od 250 bodova. Nakon provedenog dokaza vještačenjem tužitelj je preinačio tužbu podneskom od 31. svibnja 2021. na način da je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 285.746,76 kn (38.920,11 EUR) zbog čega maksimalna nagrada za zastupanje sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife iznosi 500 bodova dok je nakon djelomično ukinute presude prvostupanjskog suda poslovni broj P- 9275/2019-26 od 25. siječnja 2022. rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-733/2022-2 od 2. ožujka 2023., vrijednost predmeta spora iznosila 46.850,44 kn (6.218,12 EUR) zbog čega i maksimalna nagrada za zastupanje prema Tbr. 7. točka 1. Tarife iznosi 100 bodova, a kako to pravilno navodi i tuženik u žalbi, dok je prvostupanjski sud za tužbu i za ostale radnje zastupanja do povećanja tužbenog zahtjeva – preinake tužbe 31. svibnja 2021. visinu troškova utvrđivao prema 500 bodova umjesto 250 bodova.

14. Tuženik osim toga osporava i visinu dosuđenih troškova s aspekta pravilne primjene članka 155. ZPP te pravilne primjene Tarife, pa je ispitivanjem odluke o troškovima u pravcu tih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. ZPP, utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom Tarife i članka 155. ZPP tužitelju priznao slijedeće troškove:

- za sastav tužbe iznos od 1.000,00 EUR umjesto pravilno 500,00 EUR (VPS 16.775,72 EUR i Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- za sastav podneska od 14. siječnja 2020. kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu 1.000,00 EUR umjesto pravilno 500,00 EUR (VPS 16.775,72 EUR i Tbr. 8. točka 1. Tarife)

- za sastav podneska od 7. rujna 2020. iznos od 1.000,00 EUR koji nije potreban za vođenje parnice budući u istom ponavlja navode iz podneska od 14. siječnja 2020.

- za sastav podneska od 29. rujna 2020. iznos od 1.000,00 EUR budući uz taj podnesak tek dostavlja dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja za što nije bilo potrebno sastavljati podnesak

- za zastupanje na ročištu 5. studenog 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 1.000,00 EUR umjesto 125,00 EUR (VPS 16.775,72 EUR i Tbr. 9. točka 5. Tarife)

- za zastupanje na ročištu 7. rujna 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima budući tuženik nije pristupio na to ročište 1.000,00 EUR umjesto pravilno iznos 250,00 EUR (VPS 16.775,72 EUR i Tbr. 9. točka 2. Tarife)

- za sastav podneska od 24. svibnja 2021. koji je dostavljen sudu 31. svibnja 2021. iznos od 1.000,00 EUR umjesto pravilno 250,00 EUR budući u istom tužitelj određuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka i da se u ostalom dijelu ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. točke 1. Tarife (VPS 38.920,11 EUR i Tbr. 8. točka 4. Tarife)

- za sastav podneska od 12. studenog 2021. iznos od 1.000,00 EUR koji nije potreban za vođenje parnice jer se u istom tužitelj poziva na sudsku praksu te ponavlja navode iz ranijih podnesaka

- za odgovor na žalbu iznos od 1.000,00 EUR budući isti nije bio potreban za ishod žalbenog postupka

- za sastav podneska od 8. rujna 2023. iznos od 200,00 EUR jer tužitelj u istom ponavlja navode iz ranijih podnesaka i poziva se na sudsku praksu u svezi istaknutog prigovora zastare

- za sastav podneska od 12. siječnja 2024. iznos od 200,00 EUR umjesto pravilno 50,00 EUR jer tužitelj u istom određuje tužbeni zahtjev prema sada važećoj valuti (VPS 6.218,12 EUR i Tbr. 8. točka 4. Tarife),

na koji način je tužitelju neosnovano dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 7.675,00 EUR, odnosno s PDV-om ukupno 9.593,75 EUR.

15. Tuženik neosnovano pobija troškove zastupanja na ročištima održanim 16. studenog 2021. i 9. rujna 2024. na kojima je zaključena glavna rasprava i na ročištu održanom 8. svibnja 2024. budući se radi o ročištima na kojima se raspravljalo i tužitelju za ta ročišta pripada trošak prema Tbr. 9. točki 1. Tarife.

16. Budući tuženik u konačnici nije uspio u sporu niti djelomično, to mu, iako je njegova žalba na raniju prvostupanjsku presudu djelomično usvojena i stoga predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u ukinutom dijelu, po ocjeni ovog suda, ne pripada trošak sastava te žalbe niti djelomično.

17. U odnosu na navode žalbe da bi se sud pri odlučivanju o tome koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice trebao rukovoditi i kvalitetom i kvantitetom sadržaja svake pojedine parnične radnje valja navesti da se ovaj sud s tim u vezi na temelju članku 155. stavku 2. ZPP rukovodio Tarifom koja određuje način vrednovanja i obračunavanja troškova zastupanja stranaka po odvjetniku.

18. Slijedom svega naprijed iznesenog tužitelju pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 6.628,70 EUR pa je valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP žalbu tuženika rješenjem djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o parničnom trošku u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 6.628,70 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate te u točki III. izreke kojom je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova i djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika na temelju članka 380. točke 3. ZPP preinačiti točku II. izreke za iznos od 9.593,75 EUR i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u tom iznosu sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2025.

19. Imajući u vidu da tuženik u cijelosti pobija odluku o troškovima postupka u točki II. i III. izreke, dakle za iznos od 6.222,45 EUR, to njegov uspjeh u žalbenom postupku izražen u postotku iznosi 59% pa mu je na temelju članka 154. stavka 2. ZPP dosuđen trošak žalbe koji se sastoji od troškova sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 10. točke 4. u vezi Tbr.7. točke 1. i Tbr. 54. Tarife, PDV-a u iznosu od 25% što iznosi 25,00 EUR te pristojbe na žalbu na rješenje u zahtijevanom iznosu od 104,34 EUR budući se odluka o troškovima postupka smatra rješenjem (članak 129. stavak 5. ZPP) i da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari (članak 167. stavak 1. ZPP). Kako 59% od ukupnog troška žalbe od 229,34 EUR iznosi 135,31 EUR to je u tom iznosu valjalo obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak žalbe u tom iznosu. Obvezu tužitelja da tuženiku na dosuđeni trošak žalbe plati zateznu kamatu od dana donošenja ovog rješenja ovaj sud temelji na članku 151. stavku 3. ZPP. Budući tuženik trošak žalbe potražuje u iznosu od 416,84 EUR, valjalo je istog odbiti sa zahtjevom za iznos od 282,53 EUR.

20. Troškovi tužitelja za sastav odgovora na žalbu ocijenjeni su nepotrebnim za ishod žalbenog postupka pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadu tih troškova odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu 22. travnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec