Poslovni broj: UsI-1594/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1) VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćeniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon održane glavne rasprave dana 8. travnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-320-02/22-21/75, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 24. travnja 2024

II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu, KLASA: UP/I-320-02/22- 0002/0083, URBROJ: 2181/1-05-04/09-22-0001 od 14. veljače 2022. godine i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak u kojem je isto dužno u roku od 60 dana od dana dostave presude postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku nadoknadi trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika UP/II-320-02/22-21/75, URBROJ: 525-06/195- 24-2 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu KLASA: UP/I-320-02/22-0002/0083, URBROJ: 2181/1-05-04/09-22-0001 od 14. veljače 2022., a kojim rješenjem je tužiteljima kao investitorima izgradnje slobodnostojeće stambene građevine, na poljoprivrednom zemljištu, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar za površinu od 469 m2, kulture pašnjak, određena visina jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 11.385,80 kuna.

2. Tužitelji u pravodobnoj tužbi prije svega ističu kako se kod određivanja naknade za poljoprivredno zemljište primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, koji je u konkretnom slučaju protekao, pa je u odnosu na predmetno potraživanje nastupila zastara. Nadalje, tužitelji ističu kako je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisano da se postupak vezan za utvrđenje visine naknade za prenamjenu zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko pokreće u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti građevinske dozvole, a taj rok nije poštovan od strane Grada Makarske, niti od strane prvostupanjskog tijela koje je utvrdilo obvezu plaćanja naknade. Također ističu da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisano kako je tuženik dužan donijeti rješenje o naknadi najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja izvršne građevinske dozvole, ali niti navedeni rok prvostupanjsko tijelo tuženika nije poštovalo. S obzirom na prekluzivnost navedenih rokova, jasno je kako nisu opće ispunjenje zakonske pretpostavke za donošenje utuženog rješenja, te su tijela tuženika u ovom slučaju imali mogućnost jedino donijeti odluku kojom se utvrđuje kako ne postoji nikakva obveza tužitelja u odnosu na naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Tužitelji ističu kako su u svojoj žalbi istakli i prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom postupku iz razloga jer su u trenutku kada su tužitelji stekli predmetnu nekretninu i to temeljem Ugovora o kupoprodaji sa bivšim vlasnicima predmetne nekretnine bile građevinsko zemljište, a tužitelji osobno nisu vršili prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, a što bi proizlazilo temeljem činjenice kako se istima stavlja obveza plaćanja naknade za navedenu prenamjenu. Tužitelji niti nemaju saznanja na koji način i kada je došlo do prenamjene predmetnog poljoprivrednog zemljišta u građevinsko i da li je navedenu prenamjenu pokrenuo Grad Makarska ili prijašnji vlasnici, ali tužitelji nisu. Sukladno navedenom jasno je kako obveznik naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko nikako ne mogu biti tužitelji, već je obveznik ili Grad Makarska ili prijašnji vlasnik. Nadalje, ističu da je sama visina naknade utvrđena u previsokom iznosu i u nesuglasju sa stvarnom kupoprodajnom cijenom za predmetnu nekretninu. Osnov za naknadu treba biti cijena poljoprivrednog zemljišta, a nikako građevinskog, a sve kad bi osnov i bio cijena građevinskog zemljišta, visina se treba utvrditi u trenutku kada je Grad Makarska izvršio prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljišta, a ne neka kasnija kupoprodajna cijena. Pritom prvostupanjsko tijelo ne dostavlja tužiteljima na očitovanje niti jedan dokaz temeljem kojeg je utvrđena visina potraživanja u odnosu prema tužiteljima. Naime, u obrazloženju utuženog rješenja se navodi dopis Ministarstva financija temeljem kojeg je utvrđena prosječna vrijednost unutar građevinskog područja, gdje se to zemljište navodi, ali se ne navodi o kojoj se to čestici zemlje radi, a sve kako bi se opće utvrdilo da li se takva čestica zemlje može smatrati usporedivom sa predmetnom česticom zemlje, kako u odnosu na položaj, tako i u odnosu na ostale karakteristike, pa i u odnosu o tome da li je riječ o građevinskom ili poljoprivrednom zemljištu. Niti sam dopis Ministarstva financija nije dostavljen tužiteljima na očitovanje, pa je time počinjena daljnja povreda postupka na štetu tužitelja. Sukladno navodima iz utuženog rješenja proizlazi kako tuženik utuženo rješenje temelji jedino na podatku o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja na području k. o. [katastarska općina]-Makar, koji je potom i uzet u obzir pri obračunu visine ovdje predmetne naknade, a što da je protivno odredbama čl. 24., 25. i 98. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naime, prema tim odredbama, visina predmetne naknade određuje se u odnosu na vrijednosti poljoprivrednog zemljišta unutar granica građevinskog područja; a do uspostave sustava eNekretnine podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave. Iz utuženog rješenja nije vidljivo, odnosi li se navedeni podatak koji se u tomu dopisu jedino navodi, na poljoprivredno ili građevinsko zemljište. Samim time, pri obračunu visine predmetne naknade, u osporenom i prvostupanjskom rješenju nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz gore citiranih mjerodavnih zakonskih odredaba, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje je prema tim odredbama pravno odlučno za rješavanje u ovoj upravnoj stvari. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ustraje u obrazloženu osporenog rješenja te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4 . U sporu je održana rasprava 8. travnja 2025. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.36/2024 - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelji i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5. Na temelju razmatranja svih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

6. Odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, dalje: Zakon), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje obzirom na vrijeme pravomoćnosti akta koji je osnova za donošenje rješenja, propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

7. Odredbom čl. 24. st. 5. Zakona propisano je da za poljoprivredno zemljište koje se nalazi izvan granica građevinskog područja, a prostornim planom promijenjena mu je namjena i ostaje izvan granice građevinskog područja visina naknade određuje u iznosu od 50% od prosječne vrijednosti toga zemljišta unutar građevinskog područja za osobito vrijedno obradivo P1 ili vrijedno obradivo P2 poljoprivredno zemljište, a za ostala poljoprivredna zemljišta 25% od prosječne vrijednosti toga zemljišta unutar građevinskog područja.

8. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

9. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz čl. 25. st. 1. i čl. 59. st. 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

10. Iz stanja spisa proizlazi kako je dana 23. svibnja 2019. Godine Grad Makarska, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo dostavio Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Ispostavi Vrgorac, Službi za gospodarstvo građevinsku dozvolu za izgradnju stambene građevine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Makar radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog. Navedeni predmet proslijeđen je na postupanje Upravnom odjelu za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu koje je dana 14. veljače 2022., donosi rješenje kojim tužiteljima, temeljem dopisa Ministarstva financija-porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska, od 9. lipnja 2021. godine, prema kojem prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja za k. o. [katastarska općina]-Makar iznosi 971,07 kn(/m2 za interval površine 0-1000m2, utvrđuje visinu naknade u ukupnom iznosu od 11.385,80 kuna. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika s obrazloženjem kako je prvostupanjsko tijelo u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdilo visinu naknade za prenamjenu zemljišta obzirom na činjenicu da iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska proizlazi kako se prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području k. o. [katastarska općina]-Makar, za interval površine nekretnine iznosi 971,07kn/m2, te je primjenom odredbe čl. 24.st.5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pravilno primijenilo postotak od 2,5%, te tako pravilno utvrdilo naknadu za prenamjenu u iznosu od 11.385,80 kuna.

11. U konkretnom slučaju među strankama nije bilo sporno da se radi o poljoprivrednom zemljištu, unutar granica građevinskog područja, po načinu uporabe u katastru upisanom kao pašnjak, a za koje je po traženju tužitelja kao investitora izdana građevinska dozvola KLASA: UPII-361-03/18-01/000118, URBROJ: 2147/01- 05/2-19-0006 od 21. ožujka 2019. za izgradnju slobodnostojeće stambene građevine.

12. Među strankama je bilo sporno da li su tužitelji kao investitori u obvezi plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta, da li je nastupila zastara navedenog potraživanja, te da li je visina naknade pravilno utvrđena.

13. Po ocjeni ovog suda u cijelosti su neosnovani navodi tužitelja o tome da oni ne bi bili u obvezi plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta. Naime, kako je to pravilno naveo i tuženik u osporenom rješenju, do promjene namjene dolazi na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, a u konkretnom slučaju je to građevinska dozvola KLASA: UPII-361-03/18-01/000118, URBROJ: 2147/01- 05/2-19-0006 od 21. ožujka 2019., izdana po zahtjevu tužitelja kao investitora.

14. Nadalje, što se tiče prigovora zastare prava na utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj:

U- III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Navedeno proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.

15. Međutim, ovaj sud ne može otkloniti tužbene prigovore na obračun visine ovdje predmetne naknade, te drži da ista nije na pravilan način utvrđena. Naime, visina naknade je utvrđena temeljem dopisa Ministarstva financija-Porezne uprave, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska KLASA: 945-0272021- 001/28, URBROJ: 513-007-17-002-21/02 od 9. lipnja 2021., a u kojoj je navedeno kako prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja, na području k. o. [katastarska općina]-makar, za interval površine od 0-1000m2 iznosi 984,47 kuna. Navedeni dopis, međutim ne sadrži razloge za utvrđenje navedenog iznosa, niti usporedne podatke o kretanju cijena zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi. Također, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi tužitelj bio upoznat s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podataka o tržišnoj vrijednosti zemljišta.

16. Obzirom na ovakav sadržaj dopisa Porezne uprave na kojem je utemeljeno prvostupanjsko rješenje, te uzimajući u obzir da taj dopis ne sadrži razloge za utvrđenje navedenog iznosa niti usporedne podatke o kretanju cijena poljoprivrednog zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi, ne mogu se otkloniti prigovori koje tužitelji iznose na pravilnost utvrđene tržišne vrijednosti prema kojoj je predmetna naknada određena. Također, prema mišljenju Suda, stranka u postupku utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ima pravo biti upoznata s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podatak o tržišnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

17. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo je poništiti osporeno rješenja tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko upravno tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda (čl. 151. st. 2. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku pa je odlučeno kao pod toč. I.i II. izreke ove presude.

18. S tim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, potrebno je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, odnosno utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta pri čemu je tijelo prvog stupnja dužno primarno tržišnu vrijednost utvrditi na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok ukoliko to nije moguće, tada će od nadležnog Ministarstva financija, Porezne uprave zatražiti podatak o tome, no pored toga zatražit će i očitovanje o razlozima, kao i obrazloženje podataka o tržišnoj vrijednosti, odnosno na kojim relevantnim podacima je ista utvrđena, kao primjerice na kojim mjerodavnim kupoprodajnim ugovorima ili podacima agencija za promet nekretnina je takva tržišna vrijednost utvrđena, nakon čega će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Obzirom na činjenicu da su tužitelji koji je u ovom sporu bili zastupani po kvalificiranom opunomoćeniku odvjetniku, istome je prema popisu troška iz tužbe, valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.2500, eura, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 22. veljače 2025.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba. Protiv točke III. dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka opravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku