Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-403/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja SN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčić, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 28. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Marčić, odvjetnika u Šibeniku i zz tuženika ŠN, savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 22. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], NN, [adresa], 78, vlasnik za cijelo nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 20 m2, dijela nekretnine kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] a koji dio je na dopunjenoj skici mjesta očevida koju je izradio Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod. dana 13. lipnja 2024. godine, označen slovima G,H,I,J,K,Z,G površine 1481 m2, dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dio je na dopunjenoj skici mjesta očevida označen slovima A,B,C,D,U,R,A površine 1320 m2, dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koji dio je na dopunjenoj skici mjesta očevida označen slovima F,Y,X,V,P,O,L,K,J,H,G,F, površine 1435 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijeli koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelj SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], NN, [adresa], 78, vlasnik za cijelo nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1594 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za cijelo nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak površine 20m2 i dijela nekretnine kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koji dio je na dopunjenoj skici mjesta očevida označen slovima E,E1,F,Y,E, površine 185 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj SN, zastupan po punomoćniku Luka Marčić, odvjetniku u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 09. ožujka 2023. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska, radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da su predmet ovog postupka nekretnine narodnog naziva Particela koje je tužitelj stekao dijelom temeljem nasljeđivanja a dijelom diobom. Naime, tužitelj da je ¼ dijela predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca HN pok. S sukladno rješenju o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-72/81 od dana 04. lipnja 1981. godine. Nakon toga, nasljednici pok. oca tužitelja HN da su sklopili Ugovor o diobi i to dana 12. prosinca 1984. godine a kojim ugovorom je tužitelj postao vlasnik za cijelo nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Prethodno je pokojni otac tužitelja HN predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca FN sukladno Dosudnici Kotarskog suda u Šibeniku, poslovni broj A-196/27 od dana 16. listopada 1929. godine. Pokojnom djedu tužitelja FN predmetne nekretnine su dodijeljene Odlukom broj 11876 tadašnje Općine [adresa] od dana 03. listopada 1924. godine.

1.2. Nadalje, tužitelj ističe kako je preko predmetnih nekretnina ucrtana trasa budućeg priključka na autocestu A1, odnosno novi izlaz sa autoceste A1 u zoni Podi. Između Hrvatskih autocesta d.o.o. i tužitelja u tijeku je mirni postupak potpunog izvlaštenja i isplate naknade tužitelju za potpuno izvlaštenje, međutim, kako je na predmetnim nekretninama upisana kao vlasnik Republika Hrvatska, kao prethodno pitanje se postavilo pitanje vlasništva predmetnih nekretnina pa tužitelj ovom tužbom traži deklaratorno utvrđenej prava vlasništva na navedenim nekretninama koje su predmet tužbe, budući je to preduvjet da se provede potpuno izvlaštenje i da novi vlasnik postanu Hrvatke autoceste d.o.o.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istu osporavao u cijelosti navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužena drži da tužitelj predmetnu nekretninu nije mogao steći na temelju nasljeđivanja i diobom jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima. Tužitelj da svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je upis prava vlasništva tužene na nekretninama koje su predmetom tužbe pogrešan, pa je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike rješenja o nasljeđivanju ovo suda iza smrti HN pod poslovnim brojem O-72/81, preslike Ugovora o diobi sklopljenog dana 12. prosinca 1984. godine, dosudnice Kotarskog suda u Šibeniku poslovni broj A.196/27, zemljišnih knjiga za utužene nekretnine, presliku presude ovog suda pod poslovnim brojem P-2927/07 od dana 21. prosinca 2007. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjera Sladoljev od dana 28. lipnja 2024. godine, dopune skice mjesta očevida od dana 27. rujna 2024. godine, saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka RN, VN i CN.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao djelomično osnovanim.

6. Predmet spora predstavljaju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom zemljišno knjižnih knjiga za predmetne nekretnine sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, ovdje tuženik.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva od dana 28. lipnja 2024. godine, proizlazi da na skici mjesta očevida nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] predstavlja asfaltnu cestu, ito kao i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Isto tako, dio nekretnine označena kao kat. čest. [katastarska čestica] koji je na skici mjesta očevida označen slovima E,E1,F,Y,E, predstavlja asfaltnu cestu. Nadalje, vještak također prilikom očevida na licu mjesta navodi da se nekretnine koje su predmetom tužbe nalaze u neposrednoj blizini gospodarske zone Podi a na iste se pristupa formiranim makadamskim putem koji prolazi i preko same nekretnine a koji se spaja na asfaltnu cestu koja se također u neposrednoj blizini spaja na autocestu Zagreb Split. Uvidom u DGU PUK Šibenik utvrđeno je kako je za predmetne nekretnine evidentiran elaborat diobe oznake RN-11/2023 na zahtjev Hrvatskih autocesta a za provedbu lokacijske dozvole. Isto tako, utvrđeno je kako je evidentirano nekoliko geodetskih elaborata diobe koji su izrađeni za provedbu lokacijske dozvole, Geodetski elaborati Čvor [adresa], na autocesti A1 Zagreb-Split-Dubrovnik, a radi se o elaboratima oznake RN-38/2121 i RN-50/2023 K. O. [katastarska općina] te elaborat oznake RN-7/2021 K. O. [katastarska općina].

9. Iz iskaza svjedoka RN starog 82 godine a kojeg je sud cijenio kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da mu je poznat predmet spora te da se kao dijete igrao na predmetnim nekretninama. Svjedok je navodio da je Austro-Ugarska nekretnine dodijelila djedu tužitelja ĐN te da su na dijelovima nekretnina bile različite kulture i to najviše masline koje je obrađivao otac tužitelja a kasnije i sam tužitelj, te da su imali i štalu u kojoj su držali ovce i konje te da je tako bilo sve dok nije prošla autocesta te uzela dio nekretnine. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom te da mu nije poznato da bi isto tužitelja ili njegove prednike ometao u izvršavanju posjeda niti da ih je tražio da se uklone sa predmetnih nekretnina. Nekretnine koje su predmet postupka da su se narodnim nazivom zvale Particele.

9.1. Svjedok VN star 78 godine u svom iskaza, kojeg je sud prihvatio istinitim, logičnim i vjerodostojnim, iskazivao je da mu je poznato kako su selo [adresa] i selo Dubrava, davnih dana, bili u sporu i onda je selo [adresa] dobilo određene nekretnine između kojih da su i nekretnine koje su predmetom spora. Nekretninu koja je predmet spora da je dobio otac tužitelja te su na istoj obrađivali smreke, masline, čuvali ovce i imali jaru. Nekretnina da je u cijelosti bila ograđena suhozidom te nikada nitko od tužitelja niti njegovih prednika nije tražio da se uklone sa predmetne nekretnine niti im je ometao posjed.

9.2. Svjedok CN star 70 godine, u svom iskazu iskazivao je kako se on još od vremena kada je bio dijete sjeća kako je predmetna nekretnina bila u posjedu oca tužitelja te su se on i tužitelja kao djeca tamo vodili ovce. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom a površine 50x100m. Po kazivanju njegovih prednika između sela [adresa] i [adresa] da je davnih dana bio spor i kada se postavila granica onda je selo [adresa] podijelilo particele svojim mještanima upravo u površini od 50x100m, pa je tako nekretninu dobio i djed tužitelja. Na predmetnoj nekretnini da je bila štala u kojoj su držali životinje i kulture maslina koje su obrađivali. Također svjedok je isticao kako mu je poznato da je tužitelju uzet dio nekretnine kada je prošao autoput te da mu je za taj dio isplaćena naknada, dok je preostali dio nekretnine tužitelj potom ogradio žicom. Predmetna nekretnina da se narodnim nazivom zvala Particela.

10. U svom stranačkom iskazu tužitelj navodi kako su na predmetnoj nekretnini njegovi prednici bili od 1924. godine te je ista prelazila sa koljena na koljeno, točnije sa naraštaja na naraštaj a istu je tužitelj dobio od svog oca. Na utuženom dijelu nekretnine da su njegovi preci obrađivali masline te vodili životinje na ispašu. Na jednom dijelu nekretnine da je bila štala a koja da je srušena kada je prošla cesta. Tužitelj da je na predmetnoj nekretnini imao masline i cijepao drva a onda je prvi put prošla cesta koja je vodila u smjeru Dubrave te su mi isplatili određeni novčani iznos radi izvlaštenja. Nakon toga, točnije 2022. godine da su krenuli radovi za priključak, izlaz Pode na autoput A1, te je tužitelju rečeno da ne postoji mogućnost da se taj dio nekretnine izvlasti jer da on nije upisan kao vlasnik.

11. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im dijelom osobno poznate a dijelom po pričanju starijih osoba, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to na način da su istu obrađivali i na njoj držali stoku.

12. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

12.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

12.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu Š protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

12.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

12.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, kao i samog tužitelja, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koja je na skici vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima G-H-I-J-K-Z-G površine 1481m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koja je na skici vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima A-B-C-D-U-R-A površine 1320m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koja nekretnina je na skici vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima F-Y-X-V-P-O-L-K-J-H-G-F ukupne površine 1435m2 bile u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika, da je ne nekretnini prvo bio djed tužitelja, potom otac tužitelja a onda i sam tužitelj koji ju je obrađivao.

14. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed nekretnina navedenih toč. 13. ove presude po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi, već je isticala kako je na samoj skici mjesta očevida došlo do potvrđivanja navoda iste kako se u naravi radi o cesti te je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši od, prema navodima tužitelja, još od 30-tih godina prošlog stoljeća ( što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku) a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to pradjed istih odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja.

16. U odnosu na nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u 1925 K. O. [katastarska općina], dio čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva ovaj sud nije mogao prihvatiti.

17. Naime, iz same skice mjesta očevida proizlazi da predmetne nekretnine predstavljaju u naravi asfaltiranu cestu koja se potom spaja na autocestu Zagreb-Split. Dakle, radi ne cesti koju nedvojbeno koristi veliki broj ljudi, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se ista nalazi u neposrednoj blizini gospodarske zone Podi. Isto tako, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva proizlazi da je pregledom DGU PUK Šibenik utvrđeno kako postoji više elaborata diobe koji su izrađeni za provedbu lokacijske dozvole i to geodetski elaborat Čvor Šibenik-Podi na autocesti A1 Zagreb-Split-Dubrovnik.

18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. 2. 5 i 6 Zakona o cestama ( Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/12, 144/22, 04/23 i 133/23 dalje ZOC- a) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Javne ceste ne mogu se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim navedenim zakonom. Javna cesta postaje javno dobro u općoj upotrebi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Javne ceste upisuju se u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijska uprava za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama.

18.1. Nadalje, odredbom čl. 6 ZOC-a javne ceste se, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste, lokalne ceste. Autoceste i države ceste čine jedinstvenu prometnu cjelinu i tehničko-tehnološko jedinstvo cestovne mreže.

19. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenice utvrđene na skici mjesta očevida da se u naravi radi o asfaltnoj cesti te da postoje elaborati diobe radi provedbe lokacijske dozvole čvor Šibenik-Podi, na autocesti A1 Zagreb-Split-Dubrovnik, nedvojbeno je kako nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] predstavljaju cesti te kao takve ne mogu biti vlasništvo tužitelja te je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući da stranke nisu stavili zahtjev za naknadu istog.

21. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 22. travnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik, Građansko upravni odjel