Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1735/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Karlovac, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i II. tuženika Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, zastupanog po punomoćniku Florijanu Matiću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-563/2019-44 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. i II. tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-563/2019-44 od 6. veljače 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 3.156,07 eur/23.779,39 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno određene iznose u toj toč. izreke, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.337,58 eur/25.147,00 kn.

2. Pod toč. II. odbijen je dio zahtjeva tužitelja za platež zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 245,54 eur/1.850,00 kn u toč. I. izreke ove presude za razdoblje od 5. travnja 2018. do 5. veljače 2023.

3. Protiv te presude I. i II. tuženik, oboje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), pravovremeno su podnijeli žalbe.

4. Oboje predlažu da se pobijana presuda preinači sukladno žalbama i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno postupanje, a I. tuženik ujedno zahtjeva naknadu troška pristojbe na žalbu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP , pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuju žalbe, jer je izreka presude razumljiva i neproturječi sama sebi ili razlozima presude, a sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.779,39 kn sa zateznim kamatama (a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. siječnja 2021. – list 106 do 108 spisa) i to s osnova neimovinske štete te naknade za tuđu pomoć i njegu kao i s osnova izgubljene zarade, a koju štetu je tužitelj pretrpio zbog povrede nastale padom na kolniku [adresa] u [adresa], dana 11. travnja 2017. godine.

8. Žalbeni navodi I. tuženika da preslike medicinske dokumentacije nemaju dokaznu snagu ako na nedvojben način nije dokazano da su identični izvorniku, predstavljaju nove činjenice jer iste nisu isticane u prvostupanjskom postupku pa se stoga ne mogu iznositi u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka, iskaza tužitelja i svjedoka VV koje je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim i suglasnim, te fotografija mjesta događaja (list 5 do 7, 45, 59 do 62 spisa) prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj dana 11. travnja 2017. godine kretao nogostupom [adresa] u [adresa], te da je zakoračio na kolnik kako bi propustio VV koja mu je dolazila u susret gurajući pred sobom dupla dječja kolica, da je pritom stao u rupu na kolniku, uslijed čega je izgubio ravnotežu i pao na koljeno, uslijed čega je zadobio prijelom baze pete metatarzalne kosti desnog stopala, što je utvrđeno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, utemeljenom na medicinskoj dokumentaciji KBC Rijeka, gdje je tužitelj pregledan istog dana.

10. Nadalje, na temelju uvida u fotografije mjesta događaja dostavljene uz tužbu (list 5 do 7 spisa), koji su predočene svjedokinji VV, sud je utvrdio da je na kolniku uz rešetku slivnika razvidna udubina – oštećenje, u neposrednoj blizini nogostupa, a na koje oštećenje je ukazala i navedena svjedokinja, tvrdeći da je tužitelj stao u rupu na kolniku (list 87 spisa) a postojanje udubine – oštećenje na kolniku potvrdili su i svjedok PV i ĆV, pa slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je uzrok pada tužitelja oštećenje na kolniku.

11. Na temelju obavijesti Ceste Rijeka d.o.o. (list 54 spisa), koja tvrtka za II. tuženika obavlja održavanje cesta, utvrđeno je da je [adresa] u [adresa], dionica Županijske ceste broj 5139, pa prvostupanjski sud temeljem čl. 83., 26. te čl. 27. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014 dalje ZC), utvrđuje da je II. tuženik bio u obvezi održavati predmetni kolnik, što je propustio učiniti, a što je rezultirao padom i ozljeđivanjem tužitelja, te isti u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., i 78/2015 dalje - ZOO-a) solidarno sa I. tuženim odgovoran za povređivanje tužitelja.

12. Nadalje, temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 77 do 78 spisa, 196 spisa), utemeljenom na liječničkoj dokumentaciji utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom baze pete metatarzalne kosti desnog stopala zbog čega je učinjena RTG obrada i nakon toga fizikalna terapija te je zbog zadobivene ozljede došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2 % što se očituje u bolovima desnog stopala prilikom dužeg stajanja, hodanja i penjanja po stepenicama, a bolovanje u trajanju od 3 mjeseca bilo je opravdano, kao i tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po dva sata dnevno i još 14 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, odlazak u trgovinu i slično.

13. Također je utvrđeno da je tužitelj imao fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te trajne boli slabog intenziteta 45 dana, i povremene boli manjeg intenziteta koje su izražene kroz smanjenje životnih aktivnosti, strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta od 21 dan.

14. Stoga zaključuje da je tužitelju povređeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO, pa da sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO obzirom na utvrđene kvalifikatorne okolnosti ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 17.000,00 kn i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.850,00 kn kao i naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 4.929,39 kn (čl. 1095. st. 1. ZOO) i stoga odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

15. Navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

16. Tuženici u svojim žalbenim navodima osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, iznose samo vlastitu ocjenu provedenih dokaza koja nema uporište u rezultatima dokaznog postupka.

17. Prvostupanjski sud je analizom izvedenih dokaza pravilno ocijenio da je došlo do nastanka štetnog događaja te je iz iskaza svjedoka VV jasno utvrđena dinamika štetnog događaja, a kako je to naveo i tužitelj u svom iskazu, a nastanak štetnog događaja vremenski se poklapa sa prijemom tužitelja u bolnicu i utvrđenom ozljedom tužitelja, dok je iz fotografije na licu mjesta razvidno da postoji realna mogućnost gubitka ravnoteže i pada zbog rupe na kolniku.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženika pozivom na citirane odredbe ZC.

19. Naime, kako je kolnik [adresa] (što ne spore niti tuženici) te sukladno čl. 83. Županijska uprava za ceste obavlja poslove održavanja iz čl. 26. tog Zakona županijskih i lokalnih cesta, to je upravo II. tuženik u obvezi održavati predmetni kolnik.

20. Kako iz rezultata dokaznog postupka (saslušanja tužitelja i svjedokinje VV te priležećih fotografija) proizlazi da je do nastanka štetnog događaja došlo iz razloga što je tužitelj po silasku sa nogostupa na kolnik, stao u rupu – udubinu na asfaltu kolnika, zbog čega je izgubio ravnotežu (kako to i izričito tvrdi u svom iskazu), to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da za tako nastalu štetu odgovara II. tuženik po načelu presumirane krivnje iz čl. 1045. st. 1. ZOO , kao pravna osoba odgovorna za održavanje ceste sigurne za promet, te solidarno s njim i I. tuženik.

21. Obzirom na činjenicu da je predmetna rupa (udubina) bila na kolniku, koji je dužan održavat II. tuženik, te je upravo oštećenje kolnika bilo uzrok pada tužitelja, to je za nastanak štetnog događaja bez utjecaja okolnost što se slivnička rešetka nalazila u blizini rupe i što je održavanje te rešetke u nadležnosti pravne osobe koja održava sustav za odvodnju, jer ta rešetka nije uzrokovala pad tužitelja, pa su stoga neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

22. Neosnovani su žalbeni navodi da je do štetnog događaja došlo isključivom nepažnjom tužitelja koji se kretao ne gledajući ispred sebe jer je oštećenje kolnika mogao vidjeti i zaobići ga.

23. Naime, u postupku je utvrđeno da se tužitelj prethodno kretao nogostupom, ali da se zbog male širine nogostupa (vidljivo iz fotografija) nije mogao mimoići sa VV koja je gurala dvostruka dječja kolica, dolazeći mu ususret, pa je stoga njegov silazak na kolnik bio nužan i opravdan.

25. Tužitelj je kao pješak opravdano mogao očekivati da je kolnik siguran za promet i kretanje, pa je stoga nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod jer je jedino na taj način mogao vidjeti rupu na kolniku, za koju opravdano može očekivati da je nema, pouzdajući se upravo u to da je kolnik uredno održavan.

26. Drugotuženik je taj koji bi trebao predvidjeti mogućnost da će zbog takvog oštećenja kolnika netko pasti i ozlijediti se, a što se u konačnici i dogodilo tužitelju.

27. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da postoji isključiva odgovornost II. tuženika za naknadu štete tužitelju, sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO, a solidarno s I. tuženikom, jer konkretna šteta ne bi nastala da je II. tuženik redovito obavljao propisane poslove redovitog održavanja, jer bi tada prilikom vršenja istih sigurno uočio da na mjestu događaja postoji rupa na kolniku, te bi istu pravovremeno sanirao.

28. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade neimovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Uzimajući u obzir težinu tjelesne ozljede tužitelja, dob tužitelja (rođen 1972.) zanimanje tužitelja (kuhar), trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 2 %, te sve utvrđene okolnosti odlučne za ocjenu visine pravične naknade, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične naknade za neimovinsku štetu povećani za 50 % a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženika, pravilno zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 17.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve sukladno odredbama čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 1108. ZOO, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO.

30. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškova s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

31. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud pravilno je tužitelju dosudio iznos od 1.850,00 kn imajući u vidu da je tužitelju nestručna pomoć bila neophodna u trajanju od 74 sata, te uzimajući pri tome iznos od 25,00 kn kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, a tužitelj na tu naknadu ima pravo neovisno o tome što mu je pomoć pružala supruga.

32. Sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade, zbog bolovanja u iznosu od 4.929,39 kn, kako je tužbom i zatraženo, a visina naknade koju tuženici niti ne spore, pravilno je utvrđena temeljem potvrde poslodavca tužitelja (list 22 spisa).

33. I odluka o troškovima parničnog postupka, koju žalitelji određeno niti ne pobijaju, pravilno je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi odredaba vežeće odvjetničke Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/22 – dalje OT) i to odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3. Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. OT.

34. Slijedom svega navedenog primjenom odredaba čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod st. I. izreke ove odluke.

35. Zahtjev I. tuženika za naknadu troška pristojbe na žalbu odbijen je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP , s obzirom da isti nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić