REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ovr Ob-2/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: mlt. VVL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i z.z. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Rijeke, Pionirska 8A, obje zastupane po punomoćnici Marijani Anđelić, odvjetnici iz Rijeke, protiv ovršenika: LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Senki Pilepić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, radi naplate potraživanja rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj Ovr-881/2014-23 od 21. rujna 2023.g., dana 22. travnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama broj Ovr-881/2014-23.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za donošenje rješenja o dovršetku predmetne ovrhe od 15. ožujka 2022. kao neosnovan (t. I); te obvezao ovršenika da isplati ovrhovoditeljici trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 165,90 EUR (stošezdesetpet eura i devedeset centi) / 1.250,00 kn (tisućudvjestopedeset kuna) u roku od 8 dana.

2. Ovršenik citirano rješenje pobija iz svih žalbenih razloga predviđenih Ovršnim zakonom pri čemu posebno se poziva na čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024).

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom ovršnom postupku povodom prijedloga ovrhovoditelja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika rješenjem o ovrsi od 13. ožujka 2014. na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P-1241/10 od 19. kolovoza 2019. kojom sudskom odlukom je, između ostalog, naloženo ovršeniku (tamo tuženiku) da s osnova zakonskog uzdržavanja mldb. VVL mjesečno doprinosi 1.150,00 kn i to od rujna 2010. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi.

6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno postojanje niti jedne od apsolutno bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. u svezi s čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

7. Pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 73. OZ-a odbio prijedlog ovršenika jer se u konkretnom slučaju radi o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, i to radi naplate troškova uzdržavanja (i onih koji dospijevaju ubuduće).

8. Name, prema odredbi čl. 73. OZ-a postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, dok se prema odredbi čl. 74. OZ-a ovrha radi ostvarenja novčane tražbine određuje i provodi u opsegu koji je potreban za namirenje te tražbine. Jednako tako i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (i to kako onaj objavljen u Narodnim novinama broj: 91/10, koji bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi u konkretnom predmetu, tako i sada važeći Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima objavljen u Narodnim novinama br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) propisuju provedbu ovrhe bez vremenskog ograničenja, sve do izvršenja osnove za plaćanje. Takav stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-90/2016-2 od 4. studenog 2020. prema kojem sve dok traje obveza uzdržavanja po ovršnoj ispravi (a u ovom slučaju traje i ubuduće), ne postoje uvjeti za utvrđenje da je ovrha dovršena.

9. Suviše, glede pozivanja žalitelja na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, valja reći da je rješenje o ovrsi pravomoćno, a ni prijedlog kojim odlučeno pobijanim rješenjem, niti ovopredmetna žalba ne sadrže propisano odredbom čl. 53. OZ-a, da bi ih se moglo tretirati kao žalbu nakon proteka roka, posebno kada se ima u vidu da se radi o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, i to radi naplate troškova uzdržavanja koji dospijevaju ubuduće.

10. Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o troškovima ovrhovoditelja jer je taj trošak bio nužan za vođenje postupka (čl. 14. st. 4. OZ-a, a isti je ovrhovoditelj, suprotno žalbenim navodima postavio određeno po osnovu i visini sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

11. Radi navedenog, temeljem čl. 380. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u t. I izreke.

12. Kako je neosnovana žalba ovršenika, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a), te je odlučeno kao u t. II izreke.

U Šibeniku, 22. travnja 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić