Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku pokrenutim protiv okrivljenika: TV, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/19222 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 20. srpnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 22. travnja 2025., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i M rođene J, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 500,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac četvero punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 20. srpnja 2024. u 07:00 sati, u mjestu [adresa], nije držao psa po imenu S pod nadzorom, odnosno pas je izašao iz svojeg boksa, a potom iz dvorišta nakon čega je otišao u dvorište MV gdje je napao njezinog mačka po imenu A, a potom se nekoliko puta režući zaletio i prema njoj, a zbog čega ga je MV drvenim štapom otjerala iz dvorišta te zatražila intervenciju policije,

čime je počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, podnio je dana 2. rujna 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

Okrivljenik u svojoj obrani iznosi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje da je pas S u vlasništvu njegovog sina, a stalno je kod njega, na adresi [adresa]. Nije mu poznato da bi S predmetne zgode izašla iz boksa i došla u dvorište susjede MV. S je odgojeni pas, civilizirani, lovački je pas i ne napada niti ljude niti životinje. Predmetne zgode je spavao, a njegova unuka ga je zvala na mobitel i rekla otvori vrata jer su došli policajci. Kada je izašao na dvorište S je bila u njegovom dvorištu, dvorište je bilo zatvoreno i nitko ne može ući dok on ne otvori. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju MV koja je iskazala kako se sjeća da je dana 20.07.2024. oko 07,00 sati bila u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. te je iz dvorišta začula buku i skvičanje pa je izašla vidjeti o čemu se radi. Zamijetila je psa susjeda TV koji je napao njezinog mačka L te ga je pregrizao po pola, a mačak se zavukao pod jedan lim dok je pas pokušavao na svaki način doći do njega. Dohvatila je jednu letvu pa je otjerala psa, a onda je zvala svog sina sa kata kuće. Ubrzo se pas ponovno vratio i ponovno pokušavao doći do mačka, a ona ga je ponovno letvom otjerala i tada je konačno i otišao iz njegovog dvorišta. Nakon ovog događaja ona je svog mačka odvezla veterinaru gdje mu je pružena pomoć ali je nakon nekoliko sati uginuo, a ona je potvrdu o tome odnijela na policiju i prijavila događaj. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako je potpuno sigurna da se radi o psu vlasništvu susjeda TV jer nije prvi puta da je taj pas došao u njezino dvorište, a u susjedstvu nema sličnih pasa. Radi se o lovačkom psu. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema komentara ali sigurna je da je predmetne zgode u njezinom dvorištu napao njezinog mačka upravo pas susjeda TV. Napominje da taj pas znade često pobjeći iz boksa u dvorištu susjeda, a njegovo dvorište nije u cijelosti ograđeno kao niti njezino jer ona ima posađenu živicu kao ogradu. Ističe kako ne zna da li je pas u vlasništvu susjeda JV ili njegovog sina ali radi se o lovačkom psu koji je predmetne zgode na svaki način pokušao doći do svog plijena odnosno do njezinog mačka. Na pitanje braniteljice svjedokinja odgovara kako je pas smeđe boje, ima sivkastu njušku sa točkicama, visine oko 50 cm, ima specifičan zadnji dio trbuha jer je uvučen kako to već imaju lovački psi. Odgovara kako po njegovoj procjeni to nije mladi pas, rekla bi da se nalazi u dvorištu susjeda oko desetak godina. Odgovara kako ona ne može doći do mjesta gdje pas S izlazi kroz dvorište, a prilikom policijske intervencije nije ju nitko niti pitao da pokaže to mjesto. Odgovara kako se to mjesto nalazi odostraga njihove kuće, gdje se nalazi njiva. Odgovara kako ima trenutno 4 mačke koje izlaze i borave izvan kuće i hodaju po mjestu kao i sve mačke pa tako i susjedove mačke dolaze k njoj, a što je uobičajeno. Odgovara kako ona nema ograđeno dvorište ali ima posađene čemprese za svih strana kuće ali smatra da joj zato ne treba pas ulaziti u dvorište. Odgovara kako taj pas nju još nije napao ali je predmetne zgode režao na nju, a više puta je vidjela istog psa kako se kreće po ulici bez nadzora. Susjed ima još jednog malog psa po imenu F koji također znade doći u njezino dvorište ali nije napastan i kad ga susjed pozove odmah otiđe. Odgovara kako je unazad deset godina jednom prilikom njezin mačak otišao u dvorište susjeda JV i tom priliko je njegov pas rastrgao njezinog mačka ali smatra da je ona za taj događaj bila odgovorna jer mačak ko mačak, svugdje ide, a to je bilo prije možda 4-5 godina.

Braniteljica okrivljenika svjedokinji predočava tri fotografije i pita da li se na nekoj fotografiji nalaze neke od njezinih mačaka, a svjedokinja odgovara kako bez naočala ne vidi dobro, ali na jednoj fotografiji se možda nalazi njezina mačka no ona sigurno nema žutog mačka. Braniteljica okrivljenika ističe kako su fotografije snimljene neposredno nakon predmetnog događaja, a na istima se vide mačke svjedokinje u dvorištu okrivljenika. Braniteljica okrivljenika prilaže u spis 10 fotografija isprintane na listovima formata A4, ograde dvorišta okrivljenika iz kojih je vidljivo da je dvorište okrivljenika u cijelosti ograđeno sa svih strana. Na pitanje suca svjedokinja odgovara kako postoji zavada između nje i susjeda JV ali to zaista nema veze s predmetnim događajem. Sve je počelo kada se prije tridesetak godina doselila u susjedstvo obitelji JV. Svjedokinja je istaknula kako se to moglo napraviti i nakon predmetnog događaja. Braniteljica je istaknula kako se iz starosti ograde vidi da se ne radi o novoj ogradi. Braniteljica okrivljenika je predala na uvid putovnicu za kućne ljubimce za psa po imenu S, a u sudski spis predaje presliku. Predaje na uvid sudu potvrdu o izvršenom trokratnom pregledu od 30.07.2024., a u sudski spis predaje presliku iste. Predaje na uvid sudu ispis iz podataka iz evidencije Ministarstva poljoprivrede od 30. srpnja 2024., a na kojem je između ostalog navedeno u rubrici opasno životinja ''ne'', a u rubrici mog. opasna životinja ''ne''.

Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz suočavanjem okrivljenika i svjedokinje MV.

Tom prilikom okrivljenik je iskazao: Ne vjerujem da je predmetne zgode moj pas S napao i rastrgao susjedovog mačka. To je civilizirani, lovački pas koji ne napada niti ljude niti životinje. Predmetne zgode kada sam ja po dolasku policije izašao o dvorište pozvao sam S i ona je dotrčala iz voćnjaka. To je sve što znadem o predmetnom događaju.

Svjedokinja je iskazala: Pas S je došao na moje dvorište, prepala sam se jer je pas rastrgao moju mačku, dobro znam tvog psa, jedva sam ga otjerala, to je bilo na mom dvorištu, a ti znaš da lovački pas kad nanjuši krv u svakom slučaju se hoće dočepati svog plijena.

Okrivljenik: Smatram da moj pas nije rastrgao vašeg mačka niti ušao u vaše dvorište.

Svjedokinja: Mogu se B zakleti da je pas bio tvoj.

Braniteljica okrivljenika je istaknula kako ima primjedbe na iskaz svjedokinje te ističe da je netočno da bi pas S napala njezinu mačku, da je bila u njezinom dvorištu i prije ovog događaja, netočno je da S hoda izvan ograđenog dvorišta, netočan je navod da dvorište okrivljenika nije u cijelosti ograđeno, netočan je navod svjedoka da su policajci vidjeli koliku je rupu S napravila kada je pokušala doći do svog plijena jer policajci nisu bili neposredni svjedoci ovog događaja.

Na pitanje braniteljice okrivljenika, okrivljenik odgovora da se njegova supruga većinom brine o psu S jer je on dosta bolestan u zadnje vrijeme. Odgovara kako je kuća u kojoj živi u vlasništvu njega i njegove supruge, njihova bračna stečevina. Odgovara kako se pas S nalazi u voćnjaku ili u boksu, slobodan je i hoda po vrtu jer imaju ograđeno čitavo dvorište. Odgovara kako nikada nije vidio S vani na cesti. Odgovara kako u mjestu ima još pasa koji hodaju slobodno po cesti. Pas S je u vlasništvu njegovog sina, a nalazi se stalno na čuvanju na njegovoj adresi, kod njega i njegove supruge i to oko 4 godine. Odgovara kako sin ne živi s njima nego živi u [adresa].

Na pitanje suca svjedokinja odgovara kako predmetne zgode inkriminiranom događaju nije bila nazočna supruga okrivljenika.

Okrivljenik ističe kako je supruga toga dana supruga bila sa njim u kući.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Izvješće sastavljeno dana 20. srpnja 2024. u službenim prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00368867 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Ivana JV od 18. veljače 2025.

II/

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovao životno, ali neodređeno, a uz to i smišljeno i osobito neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju kako mu nije poznato da bi pas S predmetne zgode izašla iz boksa i došla u dvorište oštećene, te da je imenovani pas odgojen i civiliziran lovački pas i ne napada niti ljude niti životinje, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem i/li propustom, odnosno prijestupom predmetne zgode, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza, osobito suočenjem s oštećenom svjedokinjom, sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik uistinu počinio prekršaj za koji se tereti.

Sudac smatra kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg on izravno i ustrajno poriče, oblikovao na način da je prešućivao i relativizirao vlastiti postupak i/li propust, odnosno da je prikrivao stvarno počinjenje i težinu svog nepropisnog i protupravnog prijestupa, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz oštećene svjedokinje MV, koja je prijavila predmetni događaj i počinjenje prekršaja, pa ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao izravno oštećena u stanovitoj razumljivoj mjeri zainteresirana za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosila uvjerljivo, objektivno i vjerodostojno.

Sudac je prihvatio iskaz ispitane svjedokinje, posebno u odnosu na iznesenu okolnost kako je predmetne zgode zamijetila psa susjeda JV koji je napao njenog mačka L te ga je pregrizao popola, pa ga je odvezla veterinaru gdje mu je pružena pomoć, ali je nakon nekoliko sati uginuo, a potvrdu o tome odnijela je na policiju. Prihvatio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje iznosi kako u susjedstvu nema sličnih pasa, da se radi o lovačkom psu te kako je sigurna da je predmetne zgode u njenom dvorištu njenog mačka napao upravo pas susjeda JV.

Pritom je sudac zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja i neposrednog doživljaja, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je imenovana svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, nakon što je povodom pitanja braniteljice otvoreno i dobronamjerno priznala da je jednom prilikom njen mačak otišao u dvorište susjeda JV i tom prilikom je njegov pas rastrgao njenog mačka, ali smatra da je ona za taj događaj bila odgovorna, a osobito nakon što je na pitanje suca iskreno odgovorila da postoji zavada između nje i susjeda JV, ali da to zaista nema veze s predmetnim događajem, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o objektivnosti, uvjerljivosti i vjerodostojnosti iskazivanja ispitane svjedokinje.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da razložno, osnovano i zbiljski, u cijelosti dovodi u sumnju istinitost, životnost i vjerodostojnost njegovih obrambenih navoda, a snažno jačaju uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, nakon dovođenja u vezu s drugim izvedenim dokazima, a osobito nakon njezinog suočenja sa okrivljenikom, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, pa da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i ispitane oštećene svjedokinje, sudac je utvrdio kako je okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje već iznesene obrane, dok je svjedokinja u cijelosti ostala kod svojeg već iznesenog iskaza, bez da su iskazivali neke nove činjenice ili okolnosti, te da su oboje iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

Sudac je primijetio da je okrivljenik prilikom suočenja dok je iznosio svoju obranu stalno gledao po sudnici i u suca, a uopće nije gledao u pravcu svjedokinje, a pri tom je djelovao nesigurno te je izražavao određenu emocionalnu napetost i nervozu, dok je svjedokinja tijekom suočenja gledala izravno, ustrajno i čvrsto u oči okrivljenika, a pritom je iskaz iznosila smireno, uvjerljivo i sigurno. Sudac je zamijetio kako je okrivljenik, za vrijeme dok je svjedokinja iznosila svoj iskaz, istu podsmješljivo gledao u lice.

Okrivljenik je prilikom suočenja potvrdio svoju već iznesenu obranu, ali je sudac stekao snažan utisak da je pritom djelovao vrlo neuvjerljivo, te je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je okrivljenik, vođen osobnim interesom, prešutio i prikrio svoje stvarno postupanje, odnosno svoj nezakonit propust predmetne zgode.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje gledište i mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti i nevjerodostojnosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti, objektivnosti i životnosti iskazivanja oštećene svjedokinje, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik zaista postupio suprotno zakonskim odredbama te da je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, na način naveden u izreci ove presude.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenog počinitelja prekršaja.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 18.02.2025.g., za osobu: TV, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije izvodio dokaz ispitivanjem policijskog službenika koji je predmetne zgode utvrdio i prijavio počinjenje prekršaja, jer je zaključio kako on nije bio neposredni očevidac inkriminiranog događaja. Sudac iz istog razloga nije izvodio niti dokaz ispitivanjem sina oštećene svjedokinje kojeg je ona spomenula u svom iskazu, a pritom je zaključio kako bi taj svjedok ponajprije bio pristran i nevjerodostojan te da bi svakako iskazivao u korist svoje majke kao oštećene svjedokinje i potvrdio njezin iskaz.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

10.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito nakon suočenja okrivljenika i oštećene svjedokinje, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući imenovanog psa nije držao pod nadzorom.

11.

Sudac je s uvjerenjem zaključio da sve okolnosti koje je tijekom postupka okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, ne mogu istog osloboditi od odgovornosti i krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

12.

Pored navedenog, sudac smatra kako se okolnosti na koje okrivljenik promišljeno upire i ciljano naglašava u svojoj obrani, kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, a koje su usmjerene na relativiziranje, odnosno isključivanje njegove odgovornosti za počinjeni prekršaj, nikako ne mogu nesporno utvrditi, ni potvrditi, a niti sa sigurnošću prihvatiti i/li uvažiti.

13.

S jedne strane, sucu je osobito bilo neuvjerljivo ustrajno, smišljeno i tendenciozno isticanje okrivljenika kako nije kriv za terećeni prekršaj jer mu nije poznato da bi S predmetne zgode izašla iz boksa i došla u dvorište susjede MV, zatim da je S odgojeni pas, civilizirani, lovački pas i ne napada niti ljude niti životinje, potom da je predmetne zgode spavao, zatim da se pas S nalazi u voćnjaku ili u boksu, slobodan je i hoda po vrtu jer imaju ograđeno čitavo dvorište i da nikada nije vidio S vani na cesti te konačno da u mjestu ima još pasa koji hodaju slobodno po cesti.

Pritom je sudac cijenio vrlo interesantnom i znakovitom okolnost da je okrivljenik na poseban upit suca odgovorio kako pas nije mogao preskočiti ogradu jer to nikada ne radi, a sudac je zaključio kako takav odgovor nije nimalo životan niti uvjerljiv, obzirom da se radi o lovačkom psu, a općepoznato je da takva vrsta pasa ima puno više raznih sposobnosti od običnih pasa kućnih mezimaca.

S druge strane, sucu je bilo vrlo životno i uvjerljivo cjelokupno iskazivanje ispitane svjedokinje koja je prijavila počinjenje prekršaja, a osobito u dijelu gdje iznosi kako je potpuno sigurna da je predmetne zgode u njenom dvorištu njenog mačka napao upravo pas susjeda TV, zatim da u susjedstvu nema sličnih pasa, potom da dobro zna njegovog psa, a konačno da je predmetne zgode režao na nju te da ga je jedva otjerala.

14.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nejasnoće, nesukladnosti i proturječnosti između iznesene obrane okrivljenika i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, kao i između njegove obrane i iskaza svjedokinje koja je prijavila prekršaj, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika te zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja mu je izrečena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenika da prikrije svoje kažnjivo postupanje, to jest propust, te izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenik tijekom cijelog postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, ustrajno pokušavao zanemariti, zaobići i prikriti ili minimizirati, temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno da je predmetne zgode bez nadzora i neoprezno držao imenovanog psa koji je izašao iz svojeg boksa, a potom iz dvorišta i zatim otišao u dvorište oštećene svjedokinje gdje je napao njezinog mačka, a potom se nekoliko puta režeći zaletio i prema njoj, zbog čega ga je ona drvenim štapom otjerala iz dvorišta i zatražila intervenciju policije.

15.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura, tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

16.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako nesporno počinio terećeni prekršaj.

17.

Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret Optužnim prijedlogom jednostavnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem kako nije kriv te da nije počinio terećeni prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje ponašanje, odnosno propust, kojim je predmetne zgode remetio javni red i mir, odnosno da je bez nadzora i neoprezno držao životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane.

Sudac je zaključio i da okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da prikrije svoj nezakoniti postupak i/li propust, da se zaštiti od prekršajne odgovornosti te da izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg izravno i ustrajno ne priznaje, a koji mu je stavljen na teret.

18.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je za počinjeni prekršaj propisana Zakonom u rasponu iznosa, odnosno novčanom kaznom u visini posebnog zakonskog minimuma, to jest najmanjom propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

19.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

20.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

21.

22.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 22. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte