REPUBLIKA HRVATSKA
P-4733/2023
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Starom Gradu
21 460 Stari Grad
Novo Riva 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski Sud u Splitu, Stalna Služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice PU, Š Str. 148, Koln, Njemačka, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta, 22. travnja 2025.
presudio je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, postavljen u tužbi koja je zaprimljena kod ove Službe 14. studenog 2023. pod poslovnim brojem P-4733/2023.
II. Nalaže se tužitelju ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana, naknaditi tuženici PU, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, dok se za više traženo do iznosa od 1.000,00 eura (razlika od 375,00 eura) tuženica odbija sa zahtjevom.
Obrazloženje
1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticom upisanom u ZU 1295 k. o. [katastarska općina]. Tužbom se navodi da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, na nekretnini oznake č.z. 3078/5 k. o. [katastarska općina] pogrešno upisano pravo vlasništva za korist tuženice i to za ½ dijela, dok je ½ dijela predmetne nekretnine upisana za korist oca tuženice, sada pokojnog JU. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu, u suvlasničkom udjelu od ½ stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, poslog broja OV-4229/2005 od 5. prosinca 2005. Nadalje, tužitelj u zemljišnoj knjizi da nije uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva samo iz razloga jer Ugovor o kupoprodaji od 5. prosinca 2005. ne sadrži oznaku suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno, iz Ugovora proizlazi da je tužitelju prednik tuženika odnosno sada pokojni JU prodao 303 m[2] od ukupnih 606 m[2] , dakle, točno pola nekretnine. Stoga, tužitelj drži evidentnim kako je upravo on stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, te je podnošenje ove tužbe jedini način da isti utvrdi svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno, da u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnine oznake č.z. 3078/5 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 301 m[2] upisana u ZU 1295 k. o. [katastarska općina].
2. Tužba je tuženici dostavljena uz rješenje od 22. studenog 2023., kojim je ista upozorena na zakonske posljedice davanja/nedavanja odgovora na tužbu.
3. U spis je 15. prosinca 2023. zaprimljen pisani odgovor tuženice na zaprimljenu tužbu.
4. Odgovorm na tužbu, tuženica se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, nedostatak aktivne legitimacije, te prigovore zastare i neurednosti / nepodobnosti tužbe za raspravljanje. Naime, činjenični navodi tužbe da su pogrešni i kontradiktorni priloženim dokazima. Protivno činjeničnim navodima tužitelja da je isti suvlasnik č.z. 3078/5 za ½ dijela prava vlasništva iz priloženog vlasničkog lista proizlazi da tome nije tako, već da su suvlasnici utužene nekretnine tuženica i njezin pokojni otac JU. Tvrdnju da polaže vlasnička prava na ½ dijela utužene nekretnine tužitelj temelji na priloženom ugovoru o kupoprodaji sklopljenim 2005. sa JU. Na koji način navedeni ugovor proizvodi prava i obveze za tuženicu to tužitelj u svojim činjeničnim navodima tužbe da nije pojasnio. Tuženica tvrdi da ona nije bila sudionica navedenog pravnog posla, priloženi ugovor nije potpisala, pa isti za nju ne proizvodi pravne učinke, zbog čega ukazuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije u potpunosti pravno osnovan. Nastavno, s obzirom da tuženica nije u obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem, to da se kao pravno osnovanim ukazuje i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare, jer da je odavno prošao rok iz članka 225 Zakona o obveznim odnosima, kojim je tužitelj mogao istaknuti obvezno pravni zahtjev, a sadržajno drugi dio postavljenog tužbenog zahtjeva predstavlja obvezno pravni zahtjev. O navedenom je već ranije zauzet pravni stav u mnogobrojnim sudskim odlukama. Zaključno, tužitelj tvrdi da je suvlasnik za ½ dijela prava vlasništva. Nekretnina ima upisanu površinu od 606 m[2] pa bi ½ dijela iznosila 303 m[2] kako je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru, međutim u činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da mu na ime ½ dijela prava vlasništva pripada 301 m[2] , a tužbenim zahtjevom traži upis uknjižbe prava vlasništva na posebnom fizičkom dijelu površine 300 m[2] . U priloženom ugovoru o kupoprodaji nije specificirano da je predmet kupoprodaje posebni fizički dio nekretnine, niti je u spis predmeta priložena isprava iz koje bi proizlazilo da je dioba između upisanih suvlasnika provedena, a ukoliko bi tužitelj kroz ovaj postupak htio provesti fizičku diobu nekretnine tada je potrebno da tužbom obuhvati sve upisane zk suvlasnike, a ne samo tuženicu. Slijedom navedeno, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U postupku je održano pripremno ročište 30. listopada 2024., koje je na prijedlog stranaka odgodđeno, te je novo zakazano za 14. studenog 2024.
6. U međuvremenu je, podneskom od 7. studenog 2024. tužitelj povukao tužbu u cijelosti, koji podnesak je dostavljen tuženici radi davanja suglasnosti na povlačenje tužbe, budući da se ista upustila u raspravljanje (davanjem odgovora na tužbu).
7. Podneskom koji je zaprimljen u spis 12. studenog 2024. tuženica se usprotivila povlačenju tužbe, te je tražila donošenje meritorne odluke u odnosu na nju, te je popisala parnični trošak.
8. Prema članku 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Protivljenje tuženika ima značaj "apsolutnog veta", odnosno, tada sud mora odlučiti presudom o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Dakle, sud u takvoj situaciji ne može donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, nego presudu kojom će odlučiti o tužbenom zahtjevu. O ovakvoj procesnoj situaciji je i sudska praksa zauzela svoje stajalište, koje je izraženo, primjerice, u sentence odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici, oznake Gž-531/2021 od 23. lipnja 2021.
10. Nadalje, Zakon o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).
11. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).
12. Tužbeni zahtjev tužitelja je usmjeren na utvrđivanje prava vlasništva predmetne čestice, na temelju pravnog posla – kupoprodajnog ugovora s prednikom tuženice, za njegov suvlasnički dio od ½ dijela cjeline.
13. U postupku je među strankama bila prijeporna aktivna i pasivna legitimacija.
14. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.
15. Prema članku 114. Zakona o vlasništvu (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom. Takav pravni posao, kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Prema članku 119. Zakona o vlasništvu, pravo vlasništva nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.
16. U procesnom stadiju kada nije dovršeno raspravljanje, niti izvedeni dokazi, a tužitelj je povukao tužbu, uz tuženikovo izričito protivljenje, po ocjeni ovog suda, ne može se smatrati da je tužitelj uspio dokazati svoju tvrdnju i tužbene navode. Uz tužbu je dostavljena tek preslika navedenog Ugovora o kupoprodaji, pa se ne može niti utvrditi vjerodostojnost takvog pismena, što bi bio predmet dokaznog postupka, isto kao što bi se izveli i drugi dokazi. Iz svega navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocjena je suda kako tužitelj nije dokazao osnovanost i istinitost svojih tvrdnji, radi čega je, uslijed tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe, valjalo meritorno odlučiti i odbiti tužbeni zahtjev.
17. S obzirom da se tuženica upustila u raspravljanje davanjem pisanog odgovora, a kako je naknadno tužitelj povukao tužbu, proizlazi kako tuženica ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška od strane tužitelja.
18. Visina parničnog troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 eura, te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), a sukladno vrijednosti predmeta spora.
19. Prema Tbr. 54. vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
20. Tuženica je popisala parnični trošak kako slijedi:
a. sastav odgovora na tužbu 15. prosinca 2023. – 200,00 eura; b. pristup na ročište 30. listopada 2024. – 200,00 eura;
c. sastav podneska 31. listopada 2024. – 200,00 eura;
d. sastav podneska 12. studenog 2024. – 200,00 eura;
e. PDV 25% - 200,00 eura.
21. Dakle, tuženica je popisala ukupno 1.000,00 eura troška.
22. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.400,00 eura, te odredbe Tarife, tuženici je za svaku radnju priznato po 100 bodova.
23. Tuženici je priznat parnični trošak kako slijedi:
a. sastav odgovora na tužbu 15. prosinca 2023. – 100 bodova; b. pristup na ročište 30. listopada 2024. – 50 bodova;
c. sastav podneska 31. listopada 2024. – 100 bodova;
d. sastav podneska 12. studenog 2024. – 0 bodova.
24. Dakle, tuženici je priznato ukupno 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura daje novčani iznos od 500,00 eura. Ovom valja pridodati iznos PDV 25%, odnosno 125,00 eura, što ukupno daje 625,00 eura.
25. Tuženici je priznat u cijelosti trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 31. listopada 2024., dok je trošak pristupa na pripremno ročište od 30. listopada 2024. na kojem se procesno raspravljalo, te je naposlijetku odgođeno, priznat u polovici iznosa, sukladno Tbr. 9. 2. Isto tako, prema Tbr. 8. tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 12. studenog 2024., budući da je istim samo popisan trošak.
26. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Starom Gradu, 2. travnja 2025.
Sudac
Ivan Strinić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DOSTAVTI:
- tužitelju po punomoćniku;
- tuženici po punomoćniku;
- u spis.