1

Poslovni broj: 4 Kž-379/2023-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-379/2023-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene D. B., zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-305/2020-45 od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada i 14. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I/              U povodu žalbe optužene D. B., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 i sudi:

 

              optužena D. B., s podacima kao u pobijanoj presudi

 

oslobađa se od optužbe

 

              da bi dana 21. 08. 2016. godine oko 19,40 sati u B., na kolniku ceste ispred kuće privatne tužiteljice Z. P. u ul. .... u namjeri da ju tjelesno ozljedi prišla privatnoj tužiteljici Z. P., te ju primila u predjelu nadlaktice i ramena, te u predjelu vrata, uslijed čega je privatna tužiteljica Z. P. zadobila tjelesnu ozljedu u vidu dva manja krvna podljeva veličine oko 1 cm na stražnjoj strani desne nadlaktice,

 

              dakle, drugoga tjelesno ozlijedila,

 

              pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

 

II/              Odbija se žalba optužene D. B. kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              U povodu žalbe optužene D. B., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivom optuženu D. B. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11 i protiv časti i ugleda, uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11.

 

1.1.              Za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 sud je optuženicu osudio na kaznu zatvora od 3 mjeseca, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao joj je uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 godine.

 

1.2.              Za kazneno djelo iz čl. 147. st. 1. KZ/11 sud je optuženicu osudio na novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa, što iznosi 900,00 EUR (6.781,05 kuna), koju novčanu kaznu je optuženica dužna platiti u roku od 2 mjeseca.

 

1.3.              Optuženica je upozorena na posljedice neplaćanja novčane kazne u roku iz čl. 43. KZ/11.

 

1.4.              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon o kaznenom postupku) optužena D. B. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 829,15 EUR (6.247,209 kuna), iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 50,00 EUR (376,73 kune) i naknaditi trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 na ime nužnih izdataka privatne tužiteljice i nagrade i naknade nužnih troškova opunomoćenika privatne tužiteljice o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje.

 

2.              Protiv presude žali se optužena D. B. po branitelju A. M., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na "ponovno odlučivanje".

 

3.              Privatna tužiteljica nije odgovorila na žalbu optuženice.

 

4.              Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovo vijeće ne smatra prisutnost stranaka korisnom za razjašnjenje stvari.

 

5.              Žalba optuženice nije osnovana, ali je pružila podlogu za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti.

 

6.              Iako žaliteljica ističe kao žalbeni razlog bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u obliku nerazumljivosti izreke, proturječja iste samoj sebi i razlozima presude, koji pak ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama te su dani razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, dakle onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim parafraziranja zakonskog teksta, žaliteljica dalje ne razrađuje u čemu se točno sastoji ova povreda. Naime, cjelokupna žalba stvarno predstavlja pobijanje činjeničnih utvrđenja i zaključaka u pobijanoj presudi, a ne sadrži obrazloženje žalbene osnove povrede procesnih propisa, ali niti povrede kaznenog zakona.

 

6.1.              Iz tih je razloga pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz te zakonske odredbe na postojanje kojih sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, osim u odnosu na odluku o troškovima postupka, o čemu u razlozima rješenja.

 

7.              Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je da je u pobijanoj presudi ostvarena povreda kaznenog zakona u pitanju iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 je li djelo za koje se optuženica progoni kazneno djelo u odnosu na dio presude koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

 

              Privatnom tužbom privatne tužiteljice radnja kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11 bila je opisana riječima "te joj zadala udarce u predjelu nadlaktice i ramena, te u predjelu vrata". U pobijanoj je presudi intervencijom suda u činjenični opis tog djela, bez intervencije privatne tužiteljice, radnja počinjenja tog kaznenog djela opisana riječima "te ju primila u predjelu podlaktice i ramena, te u predjelu vrata", dok je opis pretrpljene ozljede "dva manja krvna podljeva veličine oko 1 cm na stražnjoj strani desne nadlaktice" ostao isti i u privatnoj tužbi i u presudi. Radnja primanja za razliku od radnje udaranja nije dovoljno jezično određena u smislu potrebe što točnijeg određenja radnje počinjenja kaznenog djela jer ista može imati višestruko značenje, posebno u značenju uzročne veze između radnje počinjenja kaznenog djela i posljedice istoga. Primanje, bez oznake sredstva, ima svakako blaže značenje od radnje udaranja, pogotovo u smislu izostanka opisa na koji način je nastala ozljeda kod privatne tužiteljice, čime se stvarno ne radi o potpunom opisu radnje počinjenja djela, sredstva počinjenja djela i uzročne veze između radnje počinjenja i nastupjele posljedice. Ovo svakako valja promotriti i u kontekstu sadržaja nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja da ozljede privatne tužiteljice  nisu mogle nastati samim "primanjem ispod ruke bez hvatanja za nadlaktice", tj. ozljede su mogle nastati samo "pritiskom prstiju druge osobe za područje nadlaktice" (toč. 15. razloga pobijane presude). Iako se ovaj dio obrazloženja odnosi na utvrđenje suda da ozljede privatne tužiteljice nisu nastale kada su istu ispod ruku uhvatili svjedoci D. i P., navedeno se odnosi i na izreku pobijane presude, u kontekstu značenja riječi primiti što može značiti i lagano rukom primiti, kada ne postoji uzročna veza, pa do čvrsto uhvatiti i stisnuti, što je prema mišljenju vještaka mogući način počinjenja ovog kaznenog djela. Iz ovih razloga izreka pobijane presude ne sadrži opis radnje počinjenja kaznenog djela u pitanju u smislu jasnog opisa načina počinjenja djela u uzročnoj vezi s nastalom posljedicom, sve oslanjajući se na zaključke nalaza i mišljenja, koji ne opravdavaju zaključak suda da se radi o adekvatnom i jasnom opisu radnje počinjenja kaznenog djela.

 

              Zbog navedenoga je preinačena pobijana presuda u povodu žalbe optuženice utvrđenjem na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 da je povrijeđen zakon na štetu optuženice jer djelo za koju je ista optužena nije kazneno djelo, jer isto nije adekvatno i potpuno opisano u izreci pobijane presude.

 

8.              U pogledu dijela žalbe kojim se osporavaju činjenična utvrđenja u odnosu na kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 1. KZ/11, žaliteljica osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka izloženu u pobijanoj presudi te daje svoju vlastitu preocjenu izvedenih dokaza. Žaliteljica tako na temelju svoje interpretacije iskaza svjedoka D. o tome gdje je tko stajao i da li je njihovo dijete prisustvovalo događaju izvodi zaključak da svjedoci nevjerodostojno iskazuju kada tvrde da je optuženica privatnoj tužiteljici vikala "ubit ću te kurvo" više puta. Nadalje, osporava se i ocjena o djelomičnom prihvaćanju iskaza svjedoka B., samo iz razloga jer je on suprug optuženice, uz raspravu na općenitom nivou da u takvoj situaciji niti jedan iskaz svjedoka koji je u kakvoj vezi s strankom u postupku ne bi trebao biti vjerodostojan.

 

              Ovakvom žalbenom argumentacijom žaliteljica ne dovodi u sumnju ocjenu dokaza kakvu je dao prvostupanjski sud. U pobijanoj je presudi jasno označeno kako sud utvrđenje o počinjenju kaznenog djela uvrede izvodi na temelju ocjene o uvjerljivosti iskaza svjedoka D., susjeda obiju stranaka, koji suglasno tvrde da je tijekom fizičkog sukoba optuženica privatnoj tužiteljici više puta rekla "ubit ću te kurvo", odnosno "kurvo ubit ću te". Navedeno utvrđenje o uvjerljivosti iskaza ovo dvoje svjedoka nije dovedeno u pitanje apostrofiranjem efemernih dijelova iskaza svjedoka koji nisu značajni za ocjenu uvjerljivosti i vjerodostojnosti iskaza svjedoka. Teorijska razrada uvjerljivosti iskaza strankama bliskih osoba ne predstavlja valjan logički argument za drugačiji zaključak od onoga izvedenoga u pobijanoj presudi da je iskaz svjedoka B. samo djelomično uvjerljiv kada isti potvrđuje postojanje međusobnog sukoba stranaka, što predstavlja nespornu činjenicu.

 

              Zbog navedenoga nije osnovana žalba optužene D. B. zbog, samo, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žaliteljica ne tvrdi koja to odlučna (važna) činjenica ne bi bila utvrđena u prvostupanjskom postupku.

 

9.              Žalba zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika u sebi po čl. 478. ZKP/08 sadrže i žalbu zbog odluke o kazni. Slijedom navedene odredbe ispitana je i odluka o novčanoj kazni i visini iste izrečene optuženici za kazneno djelo iz čl. 147. st. 1. KZ/11. Optuženici je olakotnim cijenjeno psihičko stanje neposredno nakon smrti majke, protek vremena od počinjenja djela, a očito i neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Stoga je, prema stupnju krivnje u okviru izravne namjere 1. stupnja, okolnosti koje su pratile počinjenje djela u vidu izgovorene i prijetnje, postojanje koje prvostupanjski sud utvrđuje utvrđujući činjenično stanje, višestruko ponavljanje negativnog vrijednosnog suda o privatnoj tužiteljici, a na temelju utvrđenih olakotnih okolnosti, u svemu adekvatna novčana kazna od 30 dnevnih iznosa optuženice. Novčana je kazna utvrđena na temelju pravila iz čl. 42. KZ/11, a optuženica je upozorena na posljedice neplaćanja novčane kazne u ostavljenom joj roku, koji je određen sukladno visini izrečene kazne, prema čl. 42. st. 6. KZ/11. Izrečenom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

 

10.              Iako se žaliteljica žali zbog odluke o troškovima postupka, ovdje žalbu obrazlaže u smislu nepravilne primjene odredbe o obvezivanju optuženice na naknadu troškova postupka, jer drži da je pogrešna odluka o njenoj krivnji, pa da je slijedom toga pogrešna i odluka o troškovima postupka.

 

              No, ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka ovaj sud drugog stupnja nalazi kako u odnosu na odluku o troškovima postupka pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud uopće nije obrazložio na koji je način došao do visine paušalne svote prema kriterijima iz čl. 145. st. 3. ZKP/08, a nije obrazložio niti da li je utvrdio (ili nije) postojanje pretpostavki za djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja troškova postupka u smislu drugog dijela odredbe st. 1. čl. 148. ZKP/08. Naime, da bi odluka o troškovima postupka bila obrazložena, potrebno je odrediti prema kojim kriterijima je određena visina paušalne svote i zbog čega je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje razlozi za djelomično ili potpuno oslobođenje optuženika koji je proglašen krivim od obveze naknade troškova kaznenog postupka. Iz tih je razloga u ovom dijelu utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u smislu izostanka razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ovaj dio presude ne može ispitati. Kod ponovljenog odlučivanja prvostupanjski će sud donijeti rješenje o troškovima kojim će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, vodeći računa o odredbi čl. 148. st. 2. ZKP/08.

 

11.              Slijedom svega navedenoga donijeta je odluka kao u izreci ove presude i rješenja, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 u odnosu na toč. I/ izreke, na temelju čl. 482. ZKP/08 u odnosu na toč. II/ izreke i na temelju čl. 483. st. 1. u vezi čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 u odnosu na izreku rješenja.

 

U Varaždinu 14. studenoga 2023.