REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-1521/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubica, po sutkinji tog suda Vesni Posavec, kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Damiru Šebetiću, odvjetniku u OD Šebetić i partneri u Zagrebu, protiv I- tuženika ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tuženika AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], zastupani i to I- tužena po pun. Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, i II- tuženik po pun. Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. ožujka 2025.god. u prisutnosti pun. tužitelja, punomoćnika I- tuženik, II- tuženika i njegovog punomoćnika, radi spora iz nasljeđivanja, dana 22. travnja 2025.god. ,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da nije istinita i pravno valjana pisana oporuka ostavitelja ŠD od 16.03.2020. proglašena na zapisniku od dana 30.06.2023. kod javnog bilježnika Jadranka Kramar iz Oroslavlja, posl. br UPP-OS-49/23, O-624/23."

II. Nalaže se tužitelju TD iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj], da I- tuženiku ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši s danom donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju TD iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj], da II- tuženiku AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši s danom donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu jer je Rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, posl.br: O-624/2023 od 31.10.23. kao zakonski nasljednik, upućen da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv I i II tuženih, kao oporučnih nasljednika, radi utvrđenja da li je pisana oporuka ostavitelja pok. ŠD, sačinjena pred svjedocima i proglašena na zapisniku od dana 30. lipnja 2023. kod javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja, pod posl. brojem: UPP-OS-49/23, O-624/23, istinita i pravno valjana i da li predstavlja pravu i stvarnu posljednju volju ostavitelja.

ŠD je umro **.**.2023. Iza sebe je ostavio suprugu GD i dva sina: AD i TD. Tuženi su donijeli vlastoručno potpisanu oporuku javnoj bilježnici, a koja je sastavljena 16.03.2020.g.

Prema navedenoj oporuci, ostavitelj svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja I - tuženoj, a II- tuženi je postavljen za izvršitelja oporuke. U oporuci nije naveden drugi sin – tužitelj.

Tužitelj je zakonski nasljednik - sin ostavitelja.

Optičkim pregledom vlastoručne napisane oporuke, može se utvrditi da se oporuka sastoji od dva različita rukopisa.

Prvi dio oporuke od „Ja, ŠD..“ pa do početka odlomka „Za izvršenje oporuke određujem ……“ je jedan rukopis, a nakon toga slijedi drugi rukopis. Upitno je da u oporuci ostavitelj nije naveo da ima još jednog sina – tužitelja, s obzirom da je isti sudjelovao u sufinanciranju predmetne kuće, [adresa], u kojoj su živjeli ostavitelj, I-tužena i tužitelj od rođenja do 1996.g. Oporuka je sastavljena 16.03.2020. a već 11.08.2021. je poklonjena kuća u [adresa] izvršitelju oporuke AD koja je bila u suvlasništvo pokojnika i I- tužene. Nakon toga nije izmijenjena oporuka iako je ostavitelj bio dobrog zdravstvenog stanja.

2. U odgovoru na tužbu I- tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvotužena ne nalazi da bi se oporuka sastojala od dva različita rukopisa, već naprotiv, optičkim pregledom se može utvrditi da se radi o jednom rukopisu. Prvotužena ističe da je njen pok. suprug vlastoručnu oporuku pisao istovremeno kada je i ona pisala svoju, u istoj prostoriji za istim stolom, te nema nikakve sumnje da je istu pisao njen pok, suprug.

Također, prvotužena navodi da je njen pok. suprug predmetnu oporuku pisao u prizemlju kuće, kojom prilikom se u času pisanja nalazio i drugotuženi, AD, izvršitelj oporuke, kome je, po završetku pisanja, predana oporuka na čuvanje.

Samom oporukom sinovima nije ništa ostavljeno.

Zaključno, prvotužena smatra da je predmetna tužba usmjerena odugovlačenju ostavinskog postupka, te da se isključivo radi o inatu tužitelja, s ciljem blokiranja raspolaganja imovinom oporučitelja.

3. U odgovoru na tužbu II- tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Uvidom u priloženu oporuku II-tuženi ne uviđa da bi se oporuka sastojala od dva različita rukopisa. I-tuženi ističe da je bio prisutan kada je njegov otac pisao vlastoručnu oporuku, a u isto vrijeme pisala ju je i njegova majka.

Nakon što su ih napisali, pozvali su II-tuženoga da ih kao izvršitelj oporuka preuzme na čuvanje i preda ih u slučaju smrti bilo kojeg od oporučitelja. Također, II-tuženi navodi da je oporuka kojom je majka sve ostavila njegovom ocu, ista po sadržaju, odnosno, otac je sve ostavio supruzi, a majka tuženoga sve suprugu.

Također, II-tuženik ne razumije kakav utjecaj na pravnu valjanost i istinitost oporuke sastavljene 16.03.2020. godine, ima pravni posao koji je oporučitelj sklopio s tuženim 11.08.2021. godine, i zašto bi oporučitelj nakon toga pravnog posla morao mijenjati oporuku, kada njegov otac nije u oporuci specificirao i taksativno naveo svoju imovinu (što nije niti u obvezi da bi ista bila pravovaljana), već je naveo da poslije njegove smrti sve njegove nekretnine, pokretnine, novčane iznose i potraživanja nasljeđuje njegova supruga, GD.

4. U dokaznom postupku sud je proveo uvid u dokumentaciju: vlastoručnu oporuku od 16. ožujka 2020.g. (list 129), ispitane su stranke, te je provedeno grafološko vještačenje i proveden uvid u Nalaz i mišljenje sudske vještakinje MD (list 42-47) i uvid u priklopljeni spis posl.br. O-624/2023. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Tužitelj TD, ispitan u svrhu dokazivanja, naveo je da je podnio predmetnu tužbu jer zapravo traži da ga se obešteti za ulaganje koje je izvršio u roditeljskoj kući u 2010. ili 2011.god. tj. uredio je prizemlje kuće kako su roditelji pok. ŠD i GD ovdje I- tužena tražili. Tuženici majka MD i brat AD nisu mu prije ostavinske rasprave rekli da postoji oporuka .

Na dan smrti oca posumnjao je da je kuća data drugim osobama i provjerom u Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica utvrdio je da je kuća darovana II- tuženiku AD. Kada je vidio oporuku primijetio je da se pok. ŠD nije nikada tako potpisivao, te da su ista slova u sadržaju oporuke različito pisana, odnosno odlomci oporuke nisu pisani istim rukopisom.

6. I- tuženica GD izjavila je da su 2020.god., istoga dana pok. suprug ŠD i ona pisali svaki svoju oporuku na istom stolu i istovremeno, a prema dogovoru s pokojnim suprugom oporuke su identične osim naravno u svezi oporučnog nasljednika, jer je ona za nasljednika sve svoje imovine upisala supruga ŠD, a on je u svojoj oporuci upisao nju tj. GD, kao oporučnu nasljednicu. Imaju dvoje odrasle djece. Pok. suprug za života i ona bili su ogorčeni na starijeg sina TD, ovdje tužitelja, jer nije dozvoljavao da viđaju njegovu djecu, a ni on nije kontaktirao s njima od 2015. god. Sin AD, ovdje II- tuženik je došao do njih u vrijeme pisanja oporuka i rekao je ocu da to nije baš dobro što radi, da je najbolje da svoju imovinu otac rasporedi za života, pa makar i unučadi daruje, ali je otac rekao da je on tako odlučio i da će nakon njegove smrti sve pripasti supruzi MD, a da ona tada rasporedi imovinu između sinova. Ona je prihvatila ideju supruga i sukladno tome napisala i svoju oporuku. Za vrijeme pisanja oporuka nitko nije ulazio u prostoriju dnevnog boravka u kojoj su pisali, sin AD je došao kasnije, ali tijekom pisanja oporuka i oporuke su dali sinu AD na čuvanje.

7. II- tuženik AD, naveo je u svojoj izjavi da su mu otac i majka rekli da razmišljaju o pisanju oporuke obzirom da nisu bili u dobrim odnosima sa starijim bratom, a njihovim sinom TD i nisu stoga htjeli da on bude uključen u nasljedstvo. On im je rekao da mu se to ne čini pametnom opcijom. Na dan pisanja oporuke ušao je u kuću i u blagovaonici vidio oba roditelja da pišu nešto na stolu, približio se i vidio da otac piše oporuku i da majka piše oporuku, na što im je rekao "primili ste se posla", a ocu se obratio i rekao " to ti je glupost, nije ti to baš dobro", a otac je na to rekao " to je moja volja, nije tvoje briga, a tebe smo odlučili staviti za izvršitelja oporuke". Kroz 10-tak minuta, oba roditelja završili su pisanje svoje oporuke, dali su mu iste, otišao je u svoj ured na katu kuće, fotokopirao svaku oporuku dva puta, pohranio izvornike u svoj sef, vratio se u blagovaonicu i svakom roditelju dao kopiju njegove oporuke plus oporuku supružnika. Prilikom prijave činjenice smrti oca u matičnom uredu prijavio je kao zakonske nasljednike majku, svoga brata TD i sebe, te prijavio postojanje oporuke.

Na poseban upit pun. I tuženika, odgovorio je da pok. ŠD nije imao problema s mentalnim zdravljem. Na pitanje da li mu je poznato da je nakon smrti oca, bratu TD ponuđena neka imovina u vidu obeštećenja odgovara da mu je majka prepričala da su se ona i brat TD čuli u dva navrata i o tome razgovarali, ali bez postignutog dogovora.

8. U Nalazu i u mišljenju sudske vještakinje za rukopise MD, koja je dobila zadataka da utvrdi da li je cijela oporuka pok. ŠD pisana istim rukopisom, navodi se mišljenje iste da je oporuka "u cijelosti ispisana rukom jednog (istog) skriptora". U Nalazu obrazlaže, sukladno pravilima struke, na čemu temelji svoje mišljenje, a to je kroz značajke pisanja pojedinih slova ili grafema te nije utvrdila razlike u pisanju između prvog odlomka koji počinje riječima "Ja, ŠD.." i odlomka koji počinje riječima :"Za izvršenje oporuke.." . Utvrdila je da se potpis oporučitelja nalazi na prirodnom-logičnom mjestu.

9. Sukladno navodima tužbe, zadatak vještakinje određen je da utvrdi je li cijela oporuka pisana istim rukopisom, a napominje se da tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju radi usporedbe rukopisa pok. ŠD te nije ni prigovarao nalazu i mišljenju vještakinje. Tuženici nisu također prigovorili. Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti kao vjerodostojan, sačinjen po pravilima struke i objektivan.

10. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da nije istinita i pravno valjana oporuka pok. ŠD, oca tužitelja i II- tuženika.

U iskazima tuženika, sud nije uočio nelogičnosti, iskazi su životni i uvjerljivi, a u iskazu tužitelja dominira nezadovoljstvo zbog izostanka obeštećenja zbog određenih ulaganja u nekretninu, na koje smatra da ima pravo, a nije ukazivao na elemente koji bi ukazivali na nevjerodostojnost oporuke, osim navoda koji su iznijeti i u tužbi, da možda cijelu oporuku nije pisala ista osoba, odnosno otac.

11. U čl. 30. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj, 48/03,163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) propisano je: "Oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao." To su osnovne zakonom propisane pretpostavke za valjanost vlastoručne oporuke, a provedenim dokazima, koje je predložio tužitelj, nije utvrđeno, da iste ne bi bile ispunjene.

12. Provedenim dokazima, tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva i stoga je valjalo isti odbiti.

13. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju naložiti da nadoknadi parnični trošak I i II tuženiku.

I- tuženik je zatražio naknadu troška za odgovor na tužbu, te za zastupanje na ročištima 18.04.2024., 06.11.2024. i 12.03.2025., svako ročište 100 bodova ili 200,00 eura, te za podnesak od 25.02.2025. 100 bodova ili 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura što uvećano za 25% PDV u iznosu od 250,00 eura, ukupno iznosi 1.250,00 eura.

II- tuženik je zatražio naknadu troška za odgovor na tužbu, te za zastupanje na ročištima 18.04.2024., 06.11.2024. i 12.03.2025., svako ročište 100 bodova ili 200,00 eura, te za podnesak od 21.02.2025.- 100 bodova ili 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura što uvećano za 25% PDV u iznosu od 250,00 eura, ukupno iznosi 1.250,00 eura.

14. Temeljem iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 22. travnja 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. I tuženika

pun. II tuženika