Poslovni broj: Us I-724/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI, Split, Sukojišanska br. 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29a/I, radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja pod 1) i 2), opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2) te opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/22-02/164, Urbroj: 531-03-4-24-13 od 26. siječnja 2024. te da sud odbije žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.
II. Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplate zainteresiranoj osobi iznos od 6.250,00 (šest tisuća dvjesto pedeset) eura.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 15. ožujka 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/22-02/164, Urbroj: 531-03-4-24-13 od 26. siječnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. prosinca 2024., u privitku kojeg je dostavljena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 2692/2024-4 od 5. studenog 2024., tužitelji u bitnom navode kako je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Prvenstveno se ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, a poradi čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito jer je u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, a također povrijeđeno je i jedno od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku, tj. načelo saslušanja stranke, ujedno i da nije proveden ispitni postupak koji regulira čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku, s tim da je i obrazloženje protivno odredbi članka 98. st. 5. istog Zakona. Ističe se kako je činjenično i pravno nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put anagrafske oznake Bočić i da je širi od 3 metra, da je isti u dugogodišnjoj uporabi i predstavlja prilaz koji je konzumiran starom građevinskom dozvolom. S druge pak strane nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema nikakve veze sa predmetnom nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola. Nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je – oznaka zemljišta put Bušinci, te se ista sukladno čl. 3. st. 1. podstavak 33. Zakona o prostornom uređenju smatra prometnom površinom koja je javne namjene, površina u vlasništvu vlasnika građevinske čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice. Predmetna čestica tj. čestica označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] je knjiški primjer javno prometne ceste. Radi se o asfaltiranoj cesti, čija širina, oblik, površina, te osobito i oprema, u dovoljnoj mjeri upućuju na to da je riječ o cesti. Naime, ova nekretnina je asfaltirana, postavljena je javna rasvjeta sukladno dozvoli, postavljena je vodovodna i elektro instalacija, a što je najvažnije njom se služi iznimno veliki broj građana, odnosno ispravnije rečeno služi se neodređen broj ljudi. Stoga je bespredmetno raspravljati o tome je li se u smislu Zakona o cestama ova nekretnina smatra cestom ili ne. O svemu tome postoje vrlo jasni dokazi u spisu. Sama činjenica da je spomenuti put 764/22 upisan i opisan kao put, koristi se kao put više od 40 godina, opremljen prema Programu gradnje Općine Okrug 2006. godine asfaltom i javnom rasvjetom. Pored toga, u dužini navedenog puta postavljena su dva rasvjetna stupa, jedan u parcelu 766/36, a drugi u parcelu 766/105 i to bez naknade, a obje parcele su uz put 764/22. Razlog je upravo u minimalnoj širini puta od 3 m širine te ista nije dovoljna za postavljanje stupova rasvjete i obavljane nesmetanog kolničkog prometa vozila. Tako se člankom dopušta, odnosno, članak 86. dodatno potvrđuje, da se minimalna udaljenost građevine od prometne površine može smanjiti na 3 m. Kako je vlasnik č.z. 766/105 ustupio dio č.z. za javnu rasvjetu, dio č.z. za put te za polaganje kablova preko parcele Elektrodalmaciji, potpuno ispunjava preduvjete da put 764/22 smatra svojim, odnosno, prometnom površinom koja se trenutno vodi kao vlasništvo zainteresirane strane RH i CH, a po nalazu vještaka dobrim dijelom pripada ĆH, odnosno ĐH, djedu ĆH. Pored toga, sam Zakon o cestama iz 2011. godine, člankom 131. potvrđuje gore opisano, neosporno je korištena kao prometna površina i ima se takvom smatrati kako Ministarstvo 21. svibnja 2021. izrijekom kaže, ne sporeći vlasništvo i dokazivanje vlasništva, … put 764/22 se ima smatrati prometnom površinom. Prostorni plan Općine Okrug navodi izuzetak koji dopušta približavanje prometnoj površini na 3 m, te tužitelji citiraju odredbe čl. 86. i 102. istog pa ističu da je objekt na č.z. 764/36 u izgrađenom uličnom potezu, odnosno, pretežito dovršenom području. Dakle, put 764/22 nije nikakav izuzetak, ima isti status kao i putevi ili ulice koje njemu prethode. Sam put 764/22 dobiva svoj smisao kada se veže na niz puteva koji njemu prethode, a trenutno se vode kao nerazvrstane ceste i vlasništvo su fizičkih osoba. Međutim, stupanjem na snagu Zakona o cestama 2011., svi zatečeni putevi koji se koriste po bilo kojoj osnovi, postali su nerazvrstane ceste. Općina Okrug od 2012. godine provodi Novu katastarsku izmjeru gdje puteve, nerazvrstane ceste upisuje kao neotuđivo vlasništvo, a sve u skladu sa Zakonom o cestama iz 2011. Ovog trenutka Općina Okrug značajan dio svog područja vodi kao Okrug Novi, a to su upravo dovršene i upisane čestice zemalja koje imaju nove brojeve. Zakon o cestama govori da nerazvrstane ceste ne ovise o tome, jesi li upisane ili ne, važno je da su korištene po bilo kojoj osnovi, za promet vozila, pješaka…u trenutku stupanja na snagu Zakona o cestama. Prostorni plan u članku 53. jasno kaže, Ulicom se smatra svaka prometna površina u sklopu građevnog područja unutar kojega će se izgraditi ili već postoje stambene ili druge građevine te na koji te građevine imaju izravan pristup. U konkretnom slučaju č.z. 764/36 ispunjeni su svi zakonski propisi, a na poseban način odrednice Prostornog plana Općine Okrug, pa po sva tri kriterija koji dopuštaju približavanje na ne manje od 3 m, članak 19., članak 86. i članak 102. Svaki od članaka ispunjava parcela 766/105, pojedinačno, a i kumulativno. Ured u Trogiru je svoju odluku vezao za članak 19. koji je nedvojbeno ispunjen, Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i državne imovine u jednoj rečenici potvrđuje zakonsku utemeljenost građevinske dozvole, a izrijekom kaže da se put 764/22 ima smatrati prometnom površinom. Drugi dio „odlučne činjenice“, a tiče se puta 764/22 i pitanja, je li to put, prometna površina, javna cesta ili čestica zemlje. Temeljem gore rečenog, jasno je da se radi o prometnoj površini. Iz svega toga proizlazi da kat. čest. zem. [katastarska čestica] ima pristup – javno prometnu površinu, cestu, sa svoje južne strane i označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kat. čest. zem. [katastarska čestica] je po svim kriterijima put, cesta, bez obzira na kategorizaciju. Ona je asfaltirana, ima širinu veću od tri metra, oblik i površina je takav da služi za pristup i prolaz te provoz neodređenog broja ljudi, te posebno komunalno je opremljena i baš na način da postoji javna rasvjeta, vodovod, kanalizacija i dr. Uostalom, Općina Okrug još dana 4. listopada 2021. dostavila je zainteresiranim osobama RH i CH dopis klasa: 363-02/21- 01/11, Urbroj: 2184/04-01/21-2, u kojem je jasno navedeno slijedeće: Na području Općine Okrug u tijeku je obnova zemljišnih knjiga katastarskog operata Okrug, odnosno katastarska izmjera čijim završetkom će se, među ostalim, upisati nerazvrstane ceste kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno ceste koje služe za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentirat se u katastru na temelju snimke izvedenog stanja, sve temeljem članka 131. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19). Nadalje, nije točan navod zainteresiranih stranaka kojim se ističe da bi predmetna čestica bila u obuhvatu definiranim Prostornim planom uređenja Općine Okrug. Naime, ovdje je riječ o izgrađenom dijelu građevinskog područja. To područje sukladnu PPU propisuje posve drugačije uvjete od onih prikazanih MM1, novoformiranih građevinskih područja. U odnosu na navode zainteresiranih stranaka, a glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], treba reći da ona po svojoj naravi predstavlja put. Upravo su zainteresirane osobe suvlasnici tog puta, te ovu česticu imaju pravo suposjedovati. Svakako, ova čestica u biti predstavlja nastavak puta, ista je opremljena kao put, te kao takva se i koristi. Uostalom, što se tiče ovog prigovora, na njega je i prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo činjenično i pravno odgovorilo, pa se zainteresirane osobe pozivaju na takav stav. Nadalje, potpuno je deplasirano govoriti o osnovanosti i istinitosti činjeničnih navoda tužbe na str. 3. Naime, nema govora o nekakvim fekalnim vodama, te je i o tome također iznijet stav u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Posebno se ističe da je pogrešan navod da je došlo do skretanja prirodnog tijeka slivnih voda na parcelu tužitelja. Sva voda ide u nekretninu zainteresiranih osoba. Isto tako treba reći da zainteresirana stranka Varnica neujednačeno govori o tzv. sabirnoj vodonepropusnoj jami. Upravo je RH nezakonito postupio, jer je svoju sabirnu vodonepropusnu jamu izbušio, a što jasno proizlazi iz fotografija koje će zainteresirane osobe tijekom postupka priložiti. Isto tako čista je izmišljotina govoriti o tome da tužitelji, kao investitori nemaju put do svoje parcele. Tužitelji imaju put sa tri strane. Sve je to jasno prikazano u prilogu građevinske dozvole, a i u samoj građevinskoj dozvoli. Isto tako netočan je navod da bi građevinska inspekcija poduzimala mjere koje bi na bilo koji način onemogućila investitore – tužitelje u ovom postupku u izgradnji objekta. Izgradnja je provedena isključivo temeljem valjane i zakonite građevinske dozvole. Prema odredbi članka 19. Prostornog plana uređenja Općine Okrug, udaljenost građevina od prometne površine u postojećem uličnom potezu potrebno je uskladiti sa građevinskim pravcem susjednih građevina, s tim da minimalna udaljenost građevina od prometne površine (regulacijskog pravca) ne može biti manja od 3 metra. Odredbom članka 3. stavka 1. podstavka 33. Zakona o prostornom uređenju prometna površina je površina javne namjene, površina u vlasništvu vlasnika građevinske čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice. S obzirom na navedene odredbe, nesporno je kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suprotno navodima zainteresiranih stranaka, te upravo onako kako je navedeno u pobijanom rješenju, predstavlja prometnu površinu, a s obzirom kako je navedena čestica iz cjelokupne dokumentacije u spisu jasno udaljena ne manje od 3 metra, proizlazi kako je udaljenost u postojećem uličnom potezu u skladu s propisanim uvjetom. Nadalje, ovim se putem na okolnost da bi čestice 766/1, 764/24 i 764/22 bile nerazvrstane ceste dostavlja za sud i protivnu stranku dokumentaciju i to baš ugovor o osnivanju prava služnosti na nerazvrstanim cestama sklopljen između Općine Okrug i Vodovoda i kanalizacija, a iz čl. 6. i čl. 8. Ugovora nesporno proizlazi da bi navedene čestice bile nerazvrstane ceste iako većim dijelom nisu upisane kao vlasništvo Općine Okrug niti kao nerazvrstane ceste. Osim toga, dostavlja se i službeni glasnik Općine Okrug iz koje je razvidan zaključak o osnivanju prava služnosti na nerazvrstanim cestama, uvjerenje iz 2007. , prijavni list iz 1974. te položajni nacrti iz 1975. i 1977. te se dostavlja zahtjev za pristup informacijama koje je tužitelj podnio Općini Okrug, a iz kojeg nesporno proizlazi kako su navedene čestice u evidenciji treće zone provedbe katastarske izmjere, te se dostavlja skica nove katastarske izmjere koja će biti provedena iz čega proizlazi kako su navedene čestice zapravo put odnosno nerazvrstane ceste. Nadalje, ovim se putem dostavlja i daljnja dokumentacija i to baš građevinska dozvola ŠH iz koje je razvidno kako je upravo kao temelj za izdavanje građevinske dozvole istoj bilo priključenje na javnu prometnu i komunalnu infrastrukturu, a iz priložene skice je vidljivo kako je to upravo čest. zem. [katastarska čestica] označena kao put te je ista predstavljala cjelokupni dio prometne površine koja je danas međaš s nekretninom tužitelja. Također se dostavlja i suglasnost Vodovoda i kanalizacija i za tu nekretninu iz koje proizlazi kako su istu dali upravo za mjere i potrošnju vode odnosno da bi uređaj za isto bio smješten na javnoj površini. Osim toga dostavlja se i građevinska dozvola CH iz koje nesporno proizlazi kako je isti dobio tu dozvolu upravo na temelju činjenice da je povezan sa javno prometnom površinom, odnosno da je pristup objekta osiguran s iste, a iz same skice je vidljivo da je ta javna površina upravo put 766/1. Dakle, jasno je kako su i druge zgrade među kojima je i zainteresirana osoba dobile građevinsku dozvolu upravo na temelju puta, odnosno pristupa s javne površine, a sada isto osporavaju tužitelju što je kontradiktorno jedno drugome. Nadalje, iz rješenja o izvedenom stanju RH i skice priložene uz isti jasno je kako je put od nekretnine u vlasništvu istoga i u tom rješenju označne kao 766/1, a što je i predložio i sam RH, a tome se nisu protivile ni sve ostale zainteresirane osobe koje su bile pozvane među njima i prednik tužitelja. Osim toga, dostavlja se i ugovor iz 1991. iz kojeg je jasno kako je nekretnina prednice RH izgrađena i na polovici čest. zem. [katastarska čestica]. Dakle, da je u tom dijelu u međuvremenu došlo do nekakve promjene pa se s toga dostavlja i prijedlog ZH kojim se pred nadležnim katastarskim uredom traži da se provede postupak na čest. 766/1 i 764/22. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a pored toga predložili su i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 21. veljače 2025., u bitnom navodi kako je 17. veljače 2022., Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Trogir, rješavajući po presudi Upravnog suda u Splitu, broj Usl-2396/21, donio rješenje kojim se odbacuje zahtjev za pokretanje obnove postupka izdavanja građevinske dozvole Klasa: UP-I-361-03/20-01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020, od 14. srpnja 2020. kojim je investitorima MH i ZH dozvoljeno građenje građevine stambene namjene, 2.b. skupine s 4 stana, poluugrađena, pravokutnog tlocrta unutar gabarita 15,75 x 9,90 m, tlocrtne površine 87,50 m2, GBP površine 254,08, obujma O 970,78 M3, katnosti Po + P +2, pokrivena ravnim prohodnim krovom, visine 10 m mjereno od konačno zaravnatog i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjeg kata, katnosti Po + P +2, na novoformiranoj građevnoj čestici 766/36 k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake Mapa 1, koji je sastavni dio građevinske dozvole za koji je glavni projektant FH, mag.ing.arch., broj ovlaštenja A 4162. Zainteresirana osoba uložila je žalbu na to rješenje te je rješenjem tuženika klasa: UP/II-361-03/22-02/164, Urbroj: 531-03- 4-24/12 od 26. siječnja 2024. poništeno rješenje SD Županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje klasa: UP-I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11- 00-08/01-22-0026 od 11. veljače 2022. Tužbeni navodi su neutemeljeni. Ranijim prvostupanjskim rješenjem SD Županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11-00- 08/01-20-000008, od 22. prosinca 2020. ostavlja na snazi pravomoćna građevinska dozvola Klasa: UP-I-361-03/20-01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020, od 14. srpnja 2020. kojim je investitorima MH i ZH dozvoljeno građenje građevine stambene namjene, 2.b. skupine s 4 stana, poluugrađena, pravokutnog tlocrta unutar gabarita 15,75 x 9,90 m, tlocrtne površine 87,50 m2, GBP površine 254,08, obujma O 970,78 M3, katnosti Po + P +2, pokrivena ravnim prohodnim krovom, visine 10 m mjereno od konačno zaravnatog i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjeg kata, katnosti Po + P +2, na novoformiranoj građevnoj čestici 766/36 k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake Mapa 1, koji je sastavni dio građevinske dozvole za koji je glavni projektant FH, mag.ing.arch., broj ovlaštenja A 4162. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/21-02/65, URBROJ: 531-07-01- 03/02-21-9 od 21. svibnja 2021. odbijene su žalbe RH i CH te je potvrđeno gore navedeno citirano rješenje. Nakon toga, imenovani pokreće zajedno s RH upravni spor protiv navedenih rješenja te traže poništenje istih. U navedenom sporu isti su uspjeli te je presudom Upravnog suda u Splitu poslovne oznake Usl-2396/2021 od 25. studenoga 2021. uistinu poništeno prvostupanjsko rješenje SD Županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11-00- 08/01-20-000008, od 22. prosinca 2020. kao i drugostupanjsko rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/21-02/65, URBROJ: 531-07-01-03/02-21-9 od 21. svibnja 2021. te je predmet vraćen na ponovno postupanje. Zainteresirana osoba i RH su tijekom tog postupka istaknuli niz prigovora kojima su najblaže rečeno doveli u sumnju zakonitost poništenih rješenja. Upravni sud je, ne ulazeći u druge prigovore, prihvatio tužbeni zahtjev jer je tijekom postupka utvrđeno da uopće ne postoji adekvatan pristup parceli u odnosu na koju se traži građevinska dozvola. Očito potaknuti tim rješenjem, tužitelji su po saznanjima RH i CH, ishodili potpis dokumenta nazvanog uknjižbeno očitovanje kojim JH, kao upisani vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] daje suglasnost da se navodno postojeće pravo služnosti puta radi prolaza i provoza upiše u zemljišnim knjigama u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine. Radilo se očito o potezu investitora kojim na taj način samo formalno žele zadovoljiti pretpostavke da se građevinska dozvola koju su zatražili održi na snazi. Međutim, već tri dana poslije investitori zajedno s ĐH daju pisanu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kojim izričito navode da se neće koristiti tom služnošću, odnosno da je neće izvršavati ni oni, ni njihovi nasljednici, turisti, stanari, ni itko drugi osim obitelji Z (koja je ujedno i stvarni vlasnik predmetne nekretnine, a što je poznato svim zainteresiranim stranama). Povrh navedenog, zainteresirana posebno ističe i sljedeće. Tijekom trajanja upravnog postupka potpuno pogrešno je zaključeno da je nekretnina označena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] javna površina namijenjena za promet osobnih vozila. Naime, navedena nekretnina doista jest u zemljišniku opisana kao „put bušinci”. Međutim, ovo samo po sebi nikako ne znači da se radi o javnoprometnoj površini. Tim prije što su kao vlasnici ove nekretnine upisani RH i zainteresirana osoba CH, svaki za po 1/2 dijela cjeline. Ministarstvo u svome rješenju navodi kako se ova nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe čl. 3. st. 1. podstavak 33. Zakona o prostornom uređenju ima smatrati javnom površinom. Međutim, ovakav navod Ministarstva je potpuno pogrešan i suprotan je odredbama Zakona o prostornom uređenju, Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11) i Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvenstveno treba navesti kako je odredbom čl. 3. st. 1. podstavak 32. Zakona o prostornom uređenju propisano što je to „površina javne namjene”, te je takva površina definirana kao: „32.površina javne namjene je svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste, nerazvrstane ceste, ulice, biciklističke staze, pješačke staze i prolazi, trgovi, tržnice, igrališta, parkirališta, groblja, parkovne i zelene površine u naselju, rekreacijske površine i sl.)”. Dakle, površina javne namjene je zakonom definirana ili kao javna cesta ili kao nerazvrstana cesta, ili kao ulica ili kao biciklistička staza itd. Slijedom odredaba u istom članku Zakona o prostornom uređenju definira prometnu površinu, i to kao: „33. prometna površina je površina javne namjene, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice”. Dakle, prometna površina prema odredbama Zakona o prostornom uređenju je prvenstveno „površina javne namjene”. Odnosno, prometna površina može biti isključivo javna cesta, nerazvrstana cesta, ulica ili biciklistička staza. Izvan ovih vrsta površina na kojima se odvija promet ne postoji druga prometna površina javne namjene. Odredbom čl. 2. toč. 6. Zakona o cestama definirano je što je to „nerazvrstana cesta” koja je opisana kao „nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona.” Nadalje, odredbom čl. 2. toč. 20. Zakona o cestama definirano je što je to ”biciklistička staza”, koja je opisana kao: „prometna površina namijenjena za promet bicikala, izgrađena odvojeno od kolnika, označena odgovarajućom prometnom signalizacijom”. Prema tome, potpuno je jasno da nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu CH i RH ne predstavlja ni javnu cestu, ni nerazvrstanu cestu, ni biciklističku stazu. Odnosno, potpuno je jasno da ova nekretnina ne predstavlja prometnu površinu javne namjene. Upravo zbog iznijetog nije trebalo ostaviti na pravnoj snazi pravomoćnu građevinsku dozvolu investitorima MH i ZH, jer njihova stambena građevina nije udaljena minimalno 4 metra od ruba nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Objašnjenje da je moguće primijeniti pravilo o najmanjoj udaljenosti od 3 metra iz razloga što je navedena nekretnina prometna površina za javne namjene je potpuno besmisleno i pravno pogrešno, kao što je argumentirano u prethodnom tekstu. Povrh navedenog, važećim Prostornim planom jasno je definirano da je planirana udaljenost građevine od susjedne parcele najmanje 4,0 m i da se može reducirati na 3 m jedino za slučaj poštivanja postojećeg uličnog niza. Iz postojećeg stanja izgrađenih objekata na toj mikrolokaciji jasno je vidljivo da na tom prostoru nije moguće ustanoviti postojeći ulični niz, dakle nema ga. U konkretnom slučaju plan nivelacije projektirane građevine i gornje polovine građevine na gornjem dijelu čestice i plan uređenja okolnog terena s vidljivim kotama postojećeg stanja terena na lokaciji za gradnju, ali i na okolnom prostoru jasno pokazuje da je taj prigovor opravdan jer su kote novog objekta značajno iznad kota postojećeg terena i objekata na zapadnoj strani. Što se pak tiče vodopravnih uvjeta i isticanja propusta u primjeni istih dovoljno je izvršiti uvid u izdane uvjete za predmetnu građevinu kako bi se utvrdilo da ih investitor nije ispoštovao. Sistem odvodnje slivnih voda uopće nije adekvatno riješen, odnosno riješen je isključivo na štetu zainteresiranih osoba, tj. susjednih parcela kojima u kišno doba prijeti i nenadoknadiva šteta jer egzistira ekstremno velika opasnost od skretanja prirodnog tijeka slivnih voda upravo na parcelu zainteresirane osobe RH. Uz navedeno, otvoreno je pitanje i sabirne vodonepropusne jame koja se nalazi u prilaznom dvorištu na sjevernoj strani na mjestu na kojem se radi pražnjenja može prići kamionom cisternom. Iz arhitektonske dokumentacije proizlazi da je taj dio vrlo šturo prikazan, a činjenica je i da je položaj jame različito prikazan na tlocrtu i na situaciji dok šahte uopće nisu prikazane pa ne stoji obrazloženje tuženika da je smještaj sabirne jame u skladu s odredbom čl. 19. stavak 4. Prostornog plana uređenja Općine Okrug. Nejasno je i na koji način je provjerena minimalna udaljenost predmetne građevine u odnosu na susjedne čestice. Naime, zainteresirane osobe tvrde da minimalna udaljenost građevine nije u konkretnom slučaju zadovoljena. Zbog svega iznijetog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ih na naknadu troškova upravnog spora.
4.U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili su tužitelji pod 1) i 2), opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2), te opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe da se pribavi i pregleda spis Upravnog suda u Splitu broj: UsI-2397/21, da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, da se pribavi i pregleda spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj: R1-85/2021 te da se u svojstvu stranaka saslušaju tužitelji pod 1) i 2) i zainteresirana osoba, to na okolnosti precizirane u odgovoru na tužbu i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Trogir, Klasa: UP/I- 361-03/20-01/000179 Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-22-0028 od 17. veljače 2022. ostavlja se na snazi pravomoćna građevinska dozvola, Klasa: UP/I-361-03/20- 01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020 od 14. srpnja 2020. kojim je investitorima MH i ZH, tužiteljima u ovom sporu, dozvoljeno građenje građevine stambene namjene u poluotvorenom načinu izgradnje na građevnoj čestici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21).
11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/22-02/164, Urbroj: 531-03-4-24-13 od 26. siječnja 2024. postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora, poništeno je naprijed citirano rješenje prvostupanjskog tijela, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.
12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
13.Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/091 i 110/21) propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Prema odredbi članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.
Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, najprije proizlazi da je izreka prvostupanjskog rješenja u proturječnosti s njegovim obrazloženjem, kao i da je tijelo prvog stupnja u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, što je od utjecaja na pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava u konkretnoj upravnoj stvari, uslijed kojeg stanja stvari je tuženik s pravom poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupanja na ponovni postupak.
16.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu da je pravilno i zakonito prvostupanjsko rješenje te da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja tuženika kojim se to rješenje poništava i predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, to iz razloga koje tužitelji detaljno elaboriraju u tužbi, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima. Naime, prije svega, za primijetiti je kako se izrekom prvostupanjskog rješenja ostavlja na snazi građevinska dozvola Klasa: UP/I- 361-03/20-01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020 od 14. srpnja 2020., te je isto doneseno pozivom na odredbu članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Isto tako, u obrazloženju tog rješenja se također navodi odredba članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku i razlozi podvođenja utvrđenog činjeničnog stanja pod tu odredbu, iako je odredbom članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja; ako utvrdi da ne mogu odbit će se prijedlog rješenjem.
17.Međutim, izrekom prvostupanjskog rješenja, ostavljena je pak na snazi građevinska dozvola koju mogućnost propisuje isključivo odredba članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a temeljem koje odredbe to rješenje nije doneseno, uslijed čega i po shvaćanju ovog suda izreka tog rješenja nije u skladu s njegovim obrazloženjem. Ujedno, za nadodati je i kako prvostupanjsko tijelo nije ni moglo donijeti rješenje pozivom na odredbu članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku budući iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01- 20-0003 od 24. studenoga 2020. dopuštena obnova postupka okončanog izdavanjem predmetne građevinske dozvole i to sukladno odredbi članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga, pored nesporne činjenice postojanja pravomoćnog rješenja kojim je dopuštena obnova postupka, sasvim je jasno kako se u daljnjem postupku ne preispituju uvjeti za obnovu propisani odredbom članka 126. Zakona o općem upravnom postupku, već je prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti u skladu s odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje treba poništiti ili ukinuti, no kako tijelo prvog stupnja na takav način nije postupilo, tuženik je pravilno postupio kada je to rješenje poništio, to pak stoga što je svojim rješenjem prvostupanjsko tijelo na opisani način povrijedio pravila postupka.
18.Osim toga, za nadodati je kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2396/21-11 od 25. studenoga 2021. kojom je točkom I. izreke poništeno rješenje tuženika, Klasa: UP/II- 361-03/21-02/65, Urbroj: 531-07-01-03/02-21-9 od 21. svibnja 2021., kojim je pak odbijena žalba RH i CH izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01- 20-0008 od 22. prosinca 2020., a kojim je ostavljena na snazi predmetna građevinska dozvola od 14. srpnja 2020., dok je točkom II. izreke iste presude poništeno i prvostupanjsko rješenje od 22. prosinca 2020. i predmet vraćen tomu tijelu na ponovni postupak. Ovaj sud je u citiranoj presudi izrazio stajalište kako prigovore koje tužitelji pod 1) i 2) opetuju i u ovome sporu, a kojima prigovaraju da predmetna građevina ne zadovoljava planom propisani uvjet minimalne udaljenosti u odnosu na među između građevinske čestice i 764/22 k. o. [katastarska općina] u osporenom i u prvostupanjskom rješenju se otklanja navodima, u smislu, da bi navedena č.z. 764/22 k. o. [katastarska općina] predstavljala prometnu površinu u smislu članka 19. Prostornog plana uređenje Općine Okrug preko koje nije planiran pristup građevine nego je pristup građevine planiran na ulicu Gospino preko neposredno granične k. č. [katastarska čestica] k.ο. Okrug. Ovi se navodi zapravo referiraju na dva zakonom propisana uvjeta za izdavanje građevinske dozvole: onaj propisan odredbom iz članka 110. stavka 1. točke 3. u vezi stavka 4. točke 1. istoga članka Zakona o gradnji („Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19; dalje: ZoG): da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom") i onaj propisan odredbom iz članka 110. stavka 4. točke 2. ZoG: „da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine"; a kod neispunjenja samo jednoga od ova dva uvjeta, ne bi bilo mjesta izdavanju građevinske dozvole odnosno njenome ostavljanju na snazi u obnovljenom postupku. Iz prethodno navedenih razloga; dovedeno je u pitanje ispunjenje uvjeta za izdavanje građevinske dozvole da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površnu pa se, s tim u vezi, činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava iz osporenog i prvostupanjskog rješenja, ne može ocijeniti pravilnima i potpunima. U slučaju neispunjenja samo ovoga uvjeta, ne bi bilo mjesta ostavljanju na snazi predmetne građevinske dozvole nakon provedene obnove postupka (članak 127. stavak 1. ZUP-a), a kako je to odlučeno osporenim i prvostupanjskim rješenjem. Zato je bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu razmatrati ostale prigovore i navode stranaka koji se tiču ispunjenja drugoga gore navedenog uvjeta za izdavanje predmetne građevinske dozvole odnosno za njeno ostavljanje na snazi nakon provedene obnove postupka.
19.Postupajući u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u naznačenoj presudi ovoga suda, prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku cijenilo ispunjenost uvjeta da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu, sve u skladu s odredbom članka 110. stavka 3. podstavka 2. Zakona o gradnji, ali nije ocijenilo i prigovore koje je predlagatelj istaknuo u očitovanju priloženom zapisniku s uvida u spis predmeta od 7. prosinca 2020. (budući je predlagatelj tražio obnovu iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavka 1. podstavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer mu kao stranci nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku izdavanja građevinske dozvole), a koji se odnose na usklađenost lokacijskih uvjeta za provedbu predmetnog zahvata u skladu s prostornim planom, odnosno Prostornim planom uređenja Općine Okrug - VI. ID. (Službeni glasnik Općine Okrug, broj: 10/06 - 4/17), posebno udaljenost od međa, nasipavanje terena, smještaj sabirne jame..., kao i drugih uvjeta za izdavanje građevinske dozvole kojima su predlagatelji prigovarali, zbog čega i ovaj sud zaključuje da na opisani način prvostupanjsko tijelo nije zakonito postupilo kada je donijelo svoje rješenje, uslijed čega ga je tuženik pravilno ocijenio nezakonitim i s pravom poništio.
20.Također, sud je je u cijelosti suglasan i s uputom koju je tuženik dao u osporenom rješenje tijelu pravog stupnja za daljnje postupanje u ponovljenom postupku, to stoga što i po stajalištu ovog suda je u daljnjem tijeku postupka potrebno potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, te vodeći računa o odredbama Zakona o prostornom uređenju i Zakona o općem upravnom postupku donijeti novu na zakonu osnovanu odluku i istu obrazložiti na način propisan odredbom članka 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.
21.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako osporenim rješenjem tuženika nije poništena ili ukinuta građevinska dozvola koja je bila predmet obnove postupka, već je istim poništeno prvostupanjsko rješenje od 17. veljače 2022. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge u obrazloženju koje je protivno tvrdnjama tužitelja u cijelosti suglasno s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno niti bilo koje od načela upravnog postupka, pa tako niti ona koje tužitelji neargumentirano problematiziraju u tužbi, s tim da osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti upravo na način na koji mu je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud, što pak znači da tek treba u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za poništenje ili ukidanje građevinske dozvole koja je bila predmet obnove postupka ili je pak treba ostaviti na snazi, što znači da je tek potrebno nakon provedenog ponovljenog postupka i nakon relevantnih utvrđenja o tom pitanju donijeti novo zakonito i pravilno rješenje.
22.Isto tako, glede brojnih tužbenih navoda u kojima tužitelji apostrofiraju zakonitost same pravomoćne građevinske dozvole, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020 od 14. srpnja 2020., za kazati je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog akta, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 26. siječnja 2024., dakle rješenja kojim se poništava prvostupanjsko rješenje od 17. veljače 2022. i predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, uslijed čega se navodi koji se odnose na zakonitost citirane pravomoćne građevinske dozvole ukazuju u cijelosti bespredmetnima, te je za nadodati kako je upravo prvostupanjsko tijelo dužno u ponovnom postupku ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za poništenje ili ukidanje citirane građevinske dozvole koja je bila predmet obnove postupka ili je pak treba ostaviti na snazi, a prije svega je li zainteresirana osoba uopće trebala biti stranka u postupku čiju obnovu predlaže.
23.Ujedno, za nadodati je kako pozivanje tužitelja na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2692/2024-4 od 5. studenog 2024., koju su dostavili u privitku podneska zaprimljenog kod ovog suda 17. prosinca 2024. nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što je tom presudom između ostalog poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/II- 361-03/22-02/550, Urbroj: 531-07-1-3-1/4-23-6 od 8. ožujka 2023., te je odbijena žalba zainteresiranih osoba iz tog spora RH i CH izjavljena protiv građevinske dozvole Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, Klasa: UP/I-361-03/20-01/000071, Urbroj:
2181/1-11-00-08/01-21-0023 od 24. veljače 2021., što pak znači da se radi o drugoj građevinskoj dozvoli, dok se u predmetnom sporu uopće ne radi ocjeni zakonitosti građevinske dozvole, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-03/22-02/164, Urbroj: 531-03-4-24-13 od 26. siječnja 2024. kojim je postupajući po žalbi zainteresirane osobe poništeno rješenje prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-361-03/20-01/000179, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-22-0028 od 17. veljače 2022. te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, a kojim potonjim rješenjem se ostavlja na snazi pravomoćna građevinska dozvola, Klasa: UP/I-361- 03/20-01/000022, Urbroj: 2181/1-11-00-08/01-20-0020 od 14. srpnja 2020. kojom je investitorima MH i ZH, dozvoljeno građenje građevine stambene namjene u poluotvorenom načinu izgradnje na građevnoj čestici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga, riječ je o različitim upravnim stvarima jer se u ovom sporu radi o obnovi postupka u odnosu na drugu građevinsku dozvolu, te je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude naveo razloge zbog kojih je tuženik zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje posebice što je prvostupanjsko rješenje koje je tim aktom poništeno opterećeno postupnom povredama te kontradiktornostima zbog čega ga je tuženik s pravom poništio i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, dok presuda na koju se tužitelji pozivaju i izraženo pravno stajalište u istoj može imati isključivo utjecaj na donošenje novog prvostupanjskog rješenja kada tijelo prvog stupnja bude ponovno odlučivalo o prijedlogu zainteresirane osobe iz ovog spora za obnovu postupka, kada će prije svega utvrditi je li zainteresirana osoba uopće trebala biti stranka u postupku čiju obnovu predlaže i tek ovisno o tom utvrđenju jesu li ispunjene pretpostavke za poništenje ili ukidanje građevinske dozvole koja je bila predmet obnove postupka ili je pak treba ostaviti na snazi, dok ista nije od značaja za ovaj spor, odnosno nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika od 26. siječnja 2024., čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.
24.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
26.Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.
27.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 19. lipnja 2024. i podneska od 21. veljače 2025., te za pristup na rasprave 11. rujna 2024., 19. prosinca 2024. i 27. ožujka 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 5.000,00 eura, koji uvećan za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 6.250,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 22. travnja 2025 .
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja pod 1) i 2) odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI, Split, Sukojišanska br. 4, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 27. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- opunomoćeniku zainteresirane osobe Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu,
Domovinskog rata 29a/I, uz zapisnik o objavi,
- u spis.
