REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2140/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužiteljice EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Delić Ratković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DG da u roku od 15 dana tužiteljici UG, isplati iznos od 2.500 € s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.500,00 eura za razdoblje od 2. lipnja 2017. do 14. travnja 2022.

III

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.613,22 eura sa zateznom kamatom od 22. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 1. lipnja 2022. godine tužiteljica navodi da je njena sada pokojna majka OG **.**.2017. predala tuženiku iznos od 5.000,00 eura za podmirenje troškova ugradnje lifta. Tuženik je potpisao potvrdu o zaprimanju novca. Nikada nije lift ugrađen, a nakon što je tužiteljica 29. ožujka 2022. zatražila od tuženika povrat novca isti joj je vratio iznos od 2.500,00 eura. Zbog iznesenog tužiteljica traži povrat iznos od 2.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći kako je tužiteljici vratio iznos od 2.500,00 eura, a njenoj prednici pokojnoj OG je 17. listopada 2019. isto tako vratio iznos od 2.500,00 eura o čemu postoji potvrda. Zbog iznesenog da je razvidno da je tuženik u cijelosti podmirio dugovanje tužiteljici.

3. U ovom predmetu nije sporno da je prednica tužiteljice, pok. OG, predala tuženiku iznos od 5.000,00 eura za ugradnju lifta u zgradi [adresa] niti je sporno da je tuženik polovinu tog iznosa vratio tužiteljici već je sporno da li je iznos od 2.500,00 eura vratio prednici tužiteljice pok. OG.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018)

5.1. Člankom 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

5.2. Člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

6. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje EGH ( list 44-48 spisa), te provedeno grafološko vještačenje potpisa pokojne OG na rukom ispisanoj potvrdi od 17. listopada 2019. ( list 67-73 spisa).

7. Tužiteljica je izjavila da je njena majka platila tuženika 5.000,00 eura za ugradnju lifta u zgradi u kojoj je živjela, ali da taj projekt nikada nije realiziran niti joj je tuženi vratio uplaćeni iznos. Majka joj j rekla da mora naplatiti od tuženika 5.000,00 eura, ali ga jedno vrijeme nije mogla pronaći. Sigurna je da je njenoj pokojnoj majci s tog osnova ništa nije platio, a nakon što ga je upozorila putem svoje odvjetnice vratio joj je iznos od 2.500,00 eura zbog čega joj je ostao dužan daljnjih 2.500,00 eura. Nakon što je podignula tužbu kontaktirao ju je u više navrata navodeći kako će podmiriti dugovanje, a da ona povuče podnesenu tužbu.

7.1. Tuženik DG izjavio je da je 2017. godine od stanara prikupljao sredstva za ugradnju lifta u zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. Nije došlo do realizacije ugradnje lifta jer ga je prevario predstavnik pravne osobe koju je odabrao za taj posao. Uplatio mu je predujam od 10.000,00 eura koji mu je ovaj vraćao postepeno tijekom godina. Gospođi OG nakon dvije godine vratio je dio predanog iznosa od 2.500,00 eura a o čemu postoji i pisana potvrda. Potvrđuje da je gospođa EGH predala iznos traženi iznos novca, a taj novac nije vratio njoj već ZG, osobi koja je naknadno kupila stan od nje. Nikome nije ostao dužan s osnova primljenih uplata za ugradnju lifta.

7.2. Ispitana u svojstvu svjedoka EGH navodi da je tuženik DG bio jedan od inicijatora ideje o ugradnji lifta u zgradi na adresi [adresa] u [adresa] u kojoj su ona i suprug bili vlasnici stana. Za potrebe obavljanja tih radova predala mu je iznos od 4.000,00 eura, a kako nije došlo do realizacije ugradnje lifta u više navrata je pričala sa DG o toj temi koji bi joj uvijek obećavao da bi se lift trebao ugraditi, ali do toga nikada nije došlo. Stan je prodala, a kupcu ustupila i potraživanja prema tuženiku DG u iznosu od 4.000,00 eura jer je tom kupcu prilikom zaključenja ugovora prezentirala taj dogovor, a zbog tog je i cijena bila veća. Nije joj poznato da li je on vratio gospođi taj iznosi, a niti joj je poznato da je vratio pokojnoj OG. Prije 4 godine razgovarala je sa pokojnom OG i sjeća se da je te prigode bila ljuta jer se lift nije ugradio, ali joj nije ništa govorila o novcima.

8. Kako je tužiteljica osporava da je pok. OG potpisala potvrdu od 17. listopada 2019. o primitku iznosa od 2.500,00 eura koju je tuženik kao dokaz svojih navoda o povratu iznosa predao u spis predmeta to je provedeno grafološko vještačenje autentičnosti potpisa na spornoj potvrdi od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić". Vještačenjem je utvrđeno da pok. OG vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije ispisala sporni potpis na predmetnoj potvrdi.

9. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da tuženik nije prednici tužiteljice pok. OG izvršio povrat iznosa od 2.500,00 eura zbog čega je tužbeni zahtjev njene pravne slijednice u tom dijelu osnovan. Naime, prednica tužiteljice je još u lipnju 2017. tuženiku predala iznos od 5.000,00 eura što među strankama nije sporno. Saslušana u svojstvu svjedoka DGH navodi da joj tuženik uplaćeni iznos od 4.000,00 eura nije vratio do trenutka kada je prodala stana, odnosno do kraja 2020. godine, a što je više od četiri godine od njene uplate. Ujedno joj je početkom 2020. pok. OG pričala kako je ljuta jer tuženik nije ugradio lift, ali joj nije pričala o povratu novca. Nije logično da pok. OG iskazuje nezadovoljstvo što još nije došlo do realizacije ugradnje lifta ukoliko je prethodno, u listopadu 2019., primila povrat iznosa od 2.500,00 eura kao što to navodi tuženik.

9.1. Kako je tuženik nakon podneska tužiteljice od 29. ožujka 2022. izvršio povrat iznosa od 2.500,00 eura postavlja je pitanje zbog čega je čekao dulje od 3 godine da platio preostali iznos dugovanja. Zaključno, provedenim vještačenjem utvrđeno je kako pok. OG nije potpisala potvrdu o primitku iznosa od 2.500,00 eura od 17. listopada 2019. koju je kao dokaz o predaji iznosa tuženik predao u spis predmeta.

10. Uzimajući u obzir da je zahtjev tužiteljice neosnovan u neznatnom dijelu, odnosno neosnovan zahtjev za isplatom zateznih kamata od 2. lipnja 2017. do 14. travnja 2022. to je temeljem članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku odlučeno da tuženik tužiteljici u cijelosti nadoknadi parnični trošak.

10.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužiteljici kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i to po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 1. lipnja 2020., te za sastav podneska od 13. studenog 2024. te po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 9. veljače 2024., 19. ožujka 2024., 2. svibnja 2024. i 4. ožujka 2025. po 25 bodova Temeljem Tbr. 9.t.3. Tarife za pristup ročištu od 9. studenog 2024., dakle ukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 1.250,00 eura, čemu je potrebno pridati trošak vještačenja od 220,32 eura i trošak pristojbe na tužbu i odluku od po 71,45 eura što sveukupno iznosi 1.613,22 eura.

11. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.