Poslovni broj: Gž 217/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnici Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici u Splitu protiv tuženika VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1329/23 od 8. siječnja 2024. , 22. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1329/23 od 8. siječnja 2024. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se sud oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i da se odbacuje tužba od 5. travnja 2023.

2.Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba je osnovana.

5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je tužitelj 5. travnja 2023. podnio sudu tužbu radi naplate iznosa od 393,42 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćene potrošnje električne energije.

6. Prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu sukladno čl. 16. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP),primjenjujući Uredbu (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) i to odredbu čl. 18. st. 2. jer smatra da se radi o potrošačkom ugovoru iz čl. 17. st. 1. Uredbe u kojoj je propisano da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil ili, neovisno o domicilu druge strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil, dok da je u st. 2. propisano da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil, te da su odjeljkom IV. Uredbe propisane odredbe o nadležnosti za potrošačke ugovore.

7. Slijedom obrazloženog budući da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] što je utvrđeno uvidom u dostupne evidencije MUP-a te da se radi o potrošačkom ugovoru o isporučenoj električnoj energiji, što znači da je tužitelj radi naplate potraživanja mogao pokrenuti postupak samo pred nadležnim sudom u Republici Njemačkoj, primjenjuje odredbu čl. 16. st. 1. i 3. ZPP-a se oglašava nenadležnim i odbacuje tužbu.

8. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, prema odredbi čl. 25. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/13 – dalje ZZP) javnim uslugama u smislu tog Zakona smatra ju se između ostalog, distribucija električne energije a ugovori između isporučitelja električne energije i njegovih korisnika su potrošački ugovori koji međutim nisu obuhvaćeni pojedinačno označenim potrošačkim ugovorima iz čl. 17. st. 1. navedene Uredbe.

9. Naime, u čl. 17. st. 1. navedene Uredbe propisana je nadležnost za potrošačke ugovore između ostalog ako je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene, ako je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe ili u svim drugim slučajevima ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

10. S obzirom na izloženo ne primjenjuju se čl. 17. i 18. navedene Uredbe koji se odnose na nadležnost za potrošačke ugovore, a u konkretnom slučaju ne radi se o potrošačkim ugovorima kako je to navedeno u čl. 17. st. 1. Uredbe, već se primjenjuje čl. 7. st. 1. b alineja 2. Uredbe u kojoj je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj članici u slučaju pružanja usluge, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

11. Iz spisa proizlazi da se radi o pružanju isporuke električne energije na području Stobreča Grad Split, pa stoga sukladno odredbi čl. 7. st. 1. b alineje 2. Uredbe proizlazilo bi da se u ovom slučaju radi o posebnoj nadležnosti temeljem Uredbe kojom se odstupa i od opće odredbe da se osobe s domicilom u državi članici bez obzira na svoje državljanstvo tuže pred sudovima te države članice (čl. 4. Uredbe) identično pravno shvaćanje izneseno je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1101/2022 od 27. lipnja 2023.

12. Slijedom obrazloženog, žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja.

13. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Filka Pejković