REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -1865/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, protiv tuženika ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Matiji Bariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Povrv- 799/2023 od 26. rujna 2024., 22. travnja 2025

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Povrv-799/2023 od 26. rujna 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se ukida platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1731/2022 od 20. prosinca 2022. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 15,75 eura i da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

1.1.U točki II izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći osporavanu presudu sud prvog stupnja utvrđuje da je na prijedlog tužitelja javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-799/2023 od 20. prosinca 2022. na temelju vjerodostojne isprave izvoda iz poslovnih knjiga od 24. studenog 2022. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, da je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnesen prigovor od strane tuženika i da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-799/2023 od 20. travnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Stoga je predmet spora zahtjev za isplatu troškova fiksne naknade Ts2 za stambeni prostor na adresi [adresa] prema računima dospjelim za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. i od 1. siječnja do 31. kolovoza 2022.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke plina i da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u [adresa]., te je sporan prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na prigovor nepostojanja ugovornog odnosa.

8. Ocjenom dokaza i to uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 24. studenog 2022. i preslike utuženih računa utvrđeno je od strane suda prvog stupnja da je kao korisnik tužitelja naznačen tuženik pod šifrom kupca 0122099 te da su utuženi računi izdani na tuženika prema istovjetnoj šifri kupca, za stambeni prostor u vlasništvu tuženika i da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu fiksnu naknadu za distribuciju plina (Ts2) prema broju plinomjera [broj plinomjera] , dok je uvidom u priključnicu broj14081/22 od 4. ožujka 2022. utvrđeno da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], šifra potrošača 0122105, i da ta priključnica nije potpisana od strane tuženika niti je naznačeno stanje plinomjera.

9. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja temeljem čl. 67. st. 1. i 8. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18.; dalje ZTP) prema kojoj odredbi prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a svaki opskrbljivač plinom je obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku, te da čl. 4. Općih uvjeta za opskrbu plinom ("Narodne novine" broj 158/13.; dalje Opći uvjetI) je propisano da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: ugovor o opskrbi plinom, ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca, a koji se ugovori sklapaju u pisanom obliku uz propisani minimalni sadržaj navedenih ugovora, dok da je krajnji kupac vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor prenesen u smislu čl. 10. i 11. Općih uvjeta.

10.Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije sa tuženikom sklopio ugovor o opskrbi plinom koji ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku jer da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) da bi s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi plinom sukladno Općim uvjetima, niti da je eventualno došlo do sklapanja ugovora u smislu odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.; dalje:ZOO), obzirom da tužitelj nije dokazao da bi stranke ispunile ugovor u cijelosti ili pretežitom dijelu (niti da je tuženik snosio prethodne račune, koristio usluge tužitelja i sl.).

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da je nesporno da tužitelj nije izvršio isporuku plina u utuženom razdoblju u predmetnom prostoru, da je vlasnik tog prostora tuženik i da navedena utvrđenja ne stvaraju obvezu plaćanja predmetnog potraživanja, budući da tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao postojanje ugovornog odnosa.

12.Nadalje sud prvog stupnja navodi da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev isključivo na izvodu iz poslovnih knjiga a koji izvod nema pretpostavljenu dokaznu snagu kako je to propisano u čl. 230. st. 1. ZPP-a i da je izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave.

13. Isto tako sud prvog stupnja smatra da priključnica broj 14081/22 nije potpisana od strane tuženika, da se odnosi na adresu obračunskog mjernog mjesta [adresa], da nema upisanog stanja plinomjera niti da je izvršena zamjena postojećeg, da je naznačen datum na priključnici 4. ožujka 2022. a da se utuženo razdoblje odnosi od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. te zaključuje da tuženik nije bio korisnik usluge tužitelja opskrbe plinom u utuženom razdoblju.

14. Stoga sud prvog stupnja navodi odredbe čl. 221.a i čl. 219. st. 1. ZPP-a kojima je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja i da je svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne stranke, da tužitelj nije dokazao postojanje obveznog odnosa, da nije u spis dostavio ugovor o zasnivanju poslovnog odnosa sa tuženikom, da je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja, te da time nije dokazao niti osnovu tužbenog zahtjeva niti pasivnu legitimaciju slijedom čega utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a ukida platni nalog, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te sukladno važećoj Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 138/23.; dalje Tarifa).

15. Prvenstveno se ističe da je čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano da presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona, dok je u čl. 467. st. 2. ZPP-a propisano da u postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. toga Zakona, dakle, presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Stoga ispitujući po službenoj dužnost da li su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke, da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju posebno ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i nisu u proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

17.Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru čl. 67. st. 1 i 8. ZTP i čl. Općih uvjeta, jer da je trebalo u cijelosti održati na snazi citirani platni nalog koji se odnosi na obračunatu mjesečnu fiksnu naknadu za distribuciju plina Ts2 koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012. ("Narodne novine" broj 49/12) koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove jer da je Vlada RH na temelju ovlaštenja iz Zakona o energiji donijela 27. travnja 2012. Odluku o visini tarifnih stavki u tarifnom sustavu za distribuciju prirodnim plinom bez visine tarifnih stavki ("Narodne novine" broj 49/12),da je propisana fiksna mjesečna naknada neovisno o količini potrošenog plina i da tu fiksnu naknadu kupac plaća sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu.

18.Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 67. st. 1. i 8. ZTP-a čl. 4. Općih uvjeta za opskrbu plinom, te čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a u vezi čl. 294. ZOO-a kada je zaključio da između stranka nije zaključen pisani ugovor o opskrbi plinom niti da je tužitelj dokazao da bi stranke ispunile ugovor u cijelosti ili pretežitom dijelu jer nije tvrdio niti dokazao da je tuženik platio prethodne račune i koristio prethodne usluge tužitelja i slično, niti je izvršio isporuku plina u utuženom razdoblju.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru navedenih odredbi i zakona jer tuženik nije u obvezi platiti fiksnu naknadu sukladno navedenoj odluci Vlade na koju se poziva tužitelj u žalbi, kod izdavanja svakog računa jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji ugovorni odnos o opskrbi plinom u pisanom obliku niti je tužitelj dokazao da su stranke u pretežnom dijelu ispunile ugovor o opskrbi plinom koji nije zaključen u pisanom obliku.

20.Stoga iz navedenih odredbi i zakona ne proizlazi da bi predmetnu spornu fiksnu naknadu kupci trebali plaćati sve dok imaju montirani plinomjer jer je sud prvog stupnja primjenom navedenih odredbi zakona pravilno stavio platni nalog izvan snage i tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao da postoji ugovorni odnos između stranaka o opskrbi plinom, pa stoga ne postoji obveza tuženika da plati navedenu fiksnu naknadu.

21.I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a u vezi važeće Tarife. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u toč. I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Filka Pejković