REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-352/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi isplate, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9 , OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19,48 EURA (146,82 kuna) bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim od 17.05.2020. do isplate i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu isplati troškove postupka od 125,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22.4.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika te da na temelju važećeg Kolektivnog ugovora od 8.12.2017. ostvaruje pravo na posebne naknade. Prema članku 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Prema stavku 2. citiranog članka, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak. Dana 12.5.2020. godine sklopljen je Aneks br. 2 Kolektivnog ugovora za radnike HP Hrvatske pošte d.d. kojim se briše čl. 44. Kolektivnog ugovora, a dodaje se čl. 53.a te se njime utvrđuje da poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kuna neto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Člankom 6. st. 2. Aneksa br.2 Kolektivnog ugovora propisano je da se isti primjenjuje od dana potpisivanja, znači od 12.5.2020. Obzirom na navedene članke Kolektivnog ugovora i Aneksa br. 2. tužitelj smatra da je tuženik morao kod isplate participiranja u troškovima prehrane za mjesec travanj 2020. godine primijeniti čl. 44. Kolektivnog ugovora koji je bio na snazi do dana 12.5.2020. i isplatiti tužitelju iznos od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, odnosno odgovarajući dio za manji broj sati. Međutim, tuženik je neosnovano primijenio odredbu iz Aneksa br. 2. Kolektivnog ugovora te je tužitelju za mjesec travanj 2020. isplatio odgovarajući dio iznosa od 280,00 kn neto, iako Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora tada nije bio na snazi niti se mogao primjenjivati. Tužitelj navodi da je na ovaj način tuženik uskratio tužitelju za mjesec travanj 2020. iznos od 146,82 kn bruto. Naime, tužitelj navodi da je u mjesecu travnju 2020. godine puni mjesečni fond sati bio 176 sati, te da je u istom mjesecu tužitelj radio 152 sati, pa je prema čl. 44. Kolektivnog ugovora izračun satnice imajući na umu 2,556818182 kn po satu (450,00 kn : 176 sati = 2,556818182 kn), stoga je za travanj 2020. tuženik trebao isplatiti tužitelju naknadu za prehranu u visini od 388,63 kn bruto (152 sati x 2,556818182 kn = 388,63 kn). S obzirom da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 241,81 kn neto, tužitelj stoga tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik isplati na ime troškova prehrane za travanj 2020. iznos od daljnjih 19,48 eura (146,82 kn) bruto sa zateznim kamatama tekućim od 17.5.2020. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Opreza rada tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da tužitelj od bruto iznosa za koji smatra da mu ju trebao biti isplaćen za mjesec travanj 2020. godine (388,63 kn) oduzima neto iznos (241,81 kn) koji je tužitelju plaćen na ime participacije u troškovima prehrane radnika. Tužitelj svojim zahtjevom naznačuje da potražuje iznos od 146,82 kn/19,48 eura, no taj iznos je dakle dobiven primjenom pogrešne metodologije kojom je tužitelj od bruto iznosa oduzeo neto iznos vrednujući ih nominalno jednako što nije pravilno. Ne radi dakle o istim vrijednostima niti o istim vrstama tražbina jer neto iznos je iznos koji se radniku uplaćuje na račun, a bruto iznos je porezna kategorija koja u sebi uključuje porez, prirez i doprinose te neto iznos primanja koji ovisi o individualnim poreznim parametrima koji se imaju primijeniti na tužitelja u trenutku isplate iz radnog odnosa. Tuženik opreza radi, ukoliko sud nađe da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani, dostavlja simulirani iznos potraživanja tužitelja prema kojem isto iznosi 19,48 eura. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćenu naknadu za prehranu za mjesec travanj 2020. godine na temelju važećeg Kolektivnog ugovora, u iznosu od 19,48 eura bruto.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika. Nije sporno da se na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d. od 8.12.2017. (dalje u tekstu: KU), te da se od 12.5.2020. na tužitelja primjenjuje Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora (Dalje u tekstu Aneks. br. 2. KU). Nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade za prehranu za travanj 2020. isplatio razmjerni iznos od 229,07 kn za satnicu od 144 sati, primijenivši čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva, niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za prehranu za travanj 2020. u visini određenoj čl. 44. KU ili u visini određenoj čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU. Sporno je i pitanje zastare.

7. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'': 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

8. Prema članku 90. stavku 3. ZR plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZR dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZR, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje, prema stavku 5. članka 90. ZR poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZR obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

9. Prema članku 44. stavak 1. citiranog Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske Pošte d.d. (dalje u tekstu KU) od 8.12.2017. koji se primjenjuje na radni odnos tužitelja kod tuženika do 12.5.2020. poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 2. istog članka KU, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak.

10. Dana 12.5.2020. između tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. i Hrvatskog sindikata pošte i Republičkog sindikata radnika Hrvatske sklopljen je Aneks 2. KU. Prema članku 3. Aneksa br. 2. KU članak 44. briše se, te se prema čl. 4. Aneksa br. 2. KU ispod naslova glave ''XI – Ostala materijalna prava radnika'' i iza članka 53. dodaje članak 53.a. Prema stavku 1. članka 53.a. KU poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kn / 37,16 eura neto za puni mjesečni fond sati, a koji dodatak se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 5. Istog članka radnici ostvaruju pravo na participaciju u troškovima prehrane prema uvjetima propisanim odredbama stavka 1-4 ovog članka tri mjeseca od dana potpisivanja ovog aneksa br. 2., a nakon isteka toga roka ugovorne strane mogu ponovno regulirati ovo pravo. Nadalje, prema članku 6. Aneksa br. 2 ovoga KU sve ostale odredbe KU ostaju nepromijenjene, te se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja.

11. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da se čl. 44. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatska pošta d.d. primjenjuje od 8.12.2017., pa do dana 12.5.2020., odnosno do donošenja Aneksa br. 2. KU kojim je brisan članak 44. KU., prema kojem se naknada na prehranu utvrđuje u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, odnosno kojim se dodaje članak 53.a. KU, kojim je visina naknade za prehranu utvrđena u visini od 280,00 kn / 36,17 eura neto, što u postupku nije sporno.

12. S obzirom na navedeno, u travnju 2020. na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje se čl. 44. KU, prema kojemu je visina naknade za prehranu određena u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, što jasno proizlazi i iz čl. 6. Aneksa br. 2. prema kojemu se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja, dakle od 12. svibnja 2020.

13. Nije osnovan prigovor zastare koji tuženik ističe "opreza radi" jer je tužba podnesena 21.2.2025., a tražbina je dospjela 17.5.2020., pa od dospijeća do utuženja nije prošlo više od pet godina (čl. 139. ZR).

14. S obzirom da je tuženik tužitelju naknadu za prehranu za travanj 2020. isplatio u visini od 241,81 kn, a da prema čl. 44. st. 1. važećeg KU u istom razdoblju naknada za prehranu iznosi 450,00 kn za puni mjesečni fond sati, odnosno 388,63 kn za 152 sati rada koje je tužitelj u tom mjesecu ostvario, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku naknade za prehranu do iznosa od 388,63 kn, a što iznosi 146,82 kn, odnosno 19,48 eura, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće po osnovi naknade za prehranu kao u izreci.

15. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 17.5.2020., kako je zatražio tužitelj, a tuženik tijek zateznih kamata nije sporio, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO koja je propisana za ostale odnose.

16. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

18. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu manja od 100,00 eura, prema Tbr. 7/8 OT neovisno o odredbi Tbr. 7/1, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. S obzirom da je sukladno Tbr. 54 OT vrijednost jednog boda 2,00 eura, tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) što ukupno iznosi 125,00 eura.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

20. Budući da se radi o sporu male vrijednosti, sud nije održao raspravu sukladno odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP te je donio presudu sukladno odredbi čl. 332. a. st. 2. ZPP.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku