Poslovni broj: Gž-1580/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po pun. Berislavu Stanković, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, pod poslovnim brojem P-1050/2023 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, pod poslovnim brojem P-1050/2023 od 24. srpnja 2024. u točkama I i dijelu točke II izreke za dosuđeni iznos od 2.679,18 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i dijelu točke III izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 818,52 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2024. pa do isplate.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9. veljače 2006. koji je sklopljen između tuženika (kao pravnog slijednika Slavonska banka d.d. Osijek i Hypo Alpe- Adria Bank d.d. Zagreb) i tužiteljice koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa] pod br. OU-41/06-1 od 9. veljače 2006. i to čl. 4. Ugovora koji glasi: ''Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim djelom Ugovora…''; te čl. 3. toč. 3. u kojem je ugovoreno ''Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za devize na dan plaćanja.; čl. 3. toč. 4. u kojoj je propisano ''Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize na dan plaćanja. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.''; i u čl. 3. toč. 5. u kojoj je ugovoreno ''Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz tog članka''.

1.1. U toč. II, izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici isplati iznos 2.679,18 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatom računajući od dospjelosti mjesečnog iznosa pa do isplate, na način kako je to određeno u toč. II izreke.

1.2. U toč. III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 818,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2024. pa do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 683,29 eura.

2.Protiv citirane presude u žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te da se obveže tužiteljicu da tuženiku nadoknadi sve troškove parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni prema stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

6. Pazeći po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je počinjena neka bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

7.Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu od 9. veljače 2006. zbog promjenjive kamatne stope i vezanosti anuiteta uz primjenu CHF u vrijeme isplate, te povrat iznosa s naslova ništetnih odredbi.

8.Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenice:

-da su parnične stranke sklopile 9. veljače 2006. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na iznos od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,99% godišnje, da je kredit odobren kao stambeni kredit za dovršenje kuće, da su stranke zaključile 2. veljače 2016. Aneks ugovora sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

-da preplata iz postupka konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.813,27 eur, a u prijelaznom razdoblju od 30. rujna 2015. do 03. veljače 2016., i na dan provođenja konverzije 3. veljače 2016. iznosi 2.679,18 eura,

9.Sud prvog stupnja utvrđuje da je između stranaka sporno da li su ništetne odredbe navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da li tužiteljica ima pravni interes za pokretanje ovog postupka; da li tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks Ugovora o kreditu, te da li su osnovani prigovori tuženika o zastari tražbine i promašene pasivne legitimacije.

10.Nadalje je utvrđeno da je sud prvog stupnja saslušao svjedokinju UT djelatnicu tuženika koja je radila u bivšoj Slavonskoj banci kao i tužiteljicu, da iz iskaza navedene svjedokinje ne proizlazi da su pregovarali sa tužiteljicom jer da nisu mogli niti predvidjeti rast CHF i kamata dok da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nitko od djelatnika banke nije govorio o rizicima vezanim za kredite u CHF u odnosu na promjenjivost kamatne stope niti u odnosu na tečaj CHF.

11.Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da iz nalaza vještaka Dajane Vuković proizlazi da da tečajna razlika iznosi 5.299,94 eura, da je tuženik uzeo u obzir sve uplate koje su evidentirane na partiju kredita i da je izračun konverzije u cijelosti sukladan zakonskim propisima, da preplata priznata u postupku konverzije iznosi 2.813,27 eura te da iz obavijesti o provedenoj konverziji od 3.veljače 2016. bilo uplata te je konačno utvrđena preplata na dan 3. veljače 2016. u iznosu od 2.679,18 eur, te navodi da se vještak očitovao podneskom od 15. lipnja 2024. na prigovore tuženika o simulaciji razlike i osporavao je metodologiju koju je koristio vještak jer da je nalaz izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunske kredite.

12.Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio pismeni zahtjev tužiteljice sukladno nalazu vještaka smatrajući da s obzirom na sadržaj Aneksa ugovora o kreditu tužiteljica osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa sa osnove promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te sa osnove valutne klauzule a koja razlika je utvrđena vještačenjem.

13.Sud prvog stupnja se nadalje poziva na odredbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12 – dalje ZID ZPK) a vezano za prigovor zastare utvrđuje da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, 14. lipnja 2018. pa budući da je tužba podnesena 13. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok od pet godina.

14.Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate, a koji datumi uplate su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka sve primjenom odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

15.Sud prvog stupnja je utvrdio da su presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik (ranije Hyppo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb kao pravni sljednik tuženika te pravni sljednik Slavonske banke d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, sklapanjem ugovora o kreditu i koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za CHF, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio protivno odredbi čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. Isto tako je u toj presudi utvrđeno da tuženik nije pojedinačno pregovarao sa potrošačima o promjeni ugovorne kamate niti su ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka, te da je postupljeno protivno čl. 81., 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. odnosno protivno čl. 96. i 97.

Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.

16.Međutim, zastarni rok u konkretnom slučaju budući da je sud prvog stupnja utvrđivao ništetnost onih odredbi provođenjem dokaza saslušanjem navedene svjedokinje i tužiteljice teće od pravomoćnosti presude donesene od strane suda prvog stupnja.

17.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preplaćene iznose računao kao da je ugovorena kamatna stopa od 4,99% jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna, pa da su sve jednostrane promjene promjena kamatne stope što ih je tuženik podizao bila nezakonite, što znači da obaveza tužiteljice u cijelom razdoblju je mogla je biti njeno plaćanje redovne kamate od 4,99% jer je to početna kamatna stopa. Točan je navod tuženika da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, međutim u trenutku sklapanja ugovora ona je iznosila 4,99 % pa slijedom toga na ugovorni odnos primjenjuje odredba kamata po toj visini dok se na Zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope.

18.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen.

19.Naime samom činjenicom sklapanja Aneksa ugovora i provedbom konverzije tužiteljica nije izgubila pravo na potraživanje stečenog bez osnove, temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF za razdoblje od važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji (2. veljače 2016.). Navedeno iz razloga što sklapanjem Aneksa po osnovnom ugovoru izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što proizlazi iz činjenice da se radilo o Aneksu osnovnom ugovora o kreditu, a ne sklapanju novog ugovora o kreditu.

20.Dakle činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne isključuje provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje je li konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Naime dodatkom ugovora o kreditu samo je izjednačen položaj tužiteljice kao korisnice kredita u CHF s položajem u kojem bi bila da je ugovor o korištenju kredita u valuti eur, pri čemu niti odredbama ZID ZPK, a na temelju kojih je zaključen Aneks ugovora o kreditu, nije reguliran pravni položaj onih odredbi kojima se u Ugovorima Aneksa o kreditu koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koje bi nastupile što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Konverzije kredita u CHF u kredit u valuti eur izvršena je na temelju odredbi ZID ZPK te se odnosi isključivo na ugovorne odredbe proizašle iz ugovora o kreditu, a ne na izvanugovorne obaveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

21.Kako su sporne odredbe ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim, sukladno čl. 81., 83. i 90. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojemu je tuženik dužan vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

22.Stoga tužiteljici pripada pravo da unatoč tome što je sklopila Aneks ugovora o kreditu potražuje od tuženika isplatu preplaćenog iznosa koja je nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, budući da razlika postoji unatoč zaključenom Aneksu ugovora a što je utvrđeno financijskim vještačenjem.

23.Slijedom navedenog u konkretnom slučaju sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužiteljica aneksom ugovora odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljici unatoč sklopljenom aneksu kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednost kuna u kredit u eurima u protuvrijednosti kuna pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o kreditu.

24.Isto tako tuženik tijekom postupka kako to proizlazi iz stanja spisa nije dokazao da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih iznosa . Naime, iako tuženik tvrdi da je sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru dosljedno provedeno načelo konverzije i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, iz nalaza vještaka proizlazi da je pretplata utvrđena u skladu s odredbom čl. 19. c st. 1. toč. 5. alineja 1. ZPK-a koja se koristila za namirenje budućih obroka kredita, te je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz sudskog vještaka koji je utvrdio da unatoč priznatoj razlici stvarnih uplata anuiteta i uplata prema početno ugovorenom otplatnom planu postoji razlika koja je priznata tužiteljici presudom suda prvog stupnja.

25.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kada tvrdi da on nije nepošten stjecatelj i da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a kada je dosudio kamate od dana svake uplate jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je već u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji postupak se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita jer da je u zaključenim ugovorima o kreditu koristio se ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja i za vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelost informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

26.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na tuženika jer da je ugovor o kreditu zaključen sa Slavonskom bankom d.d. koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnoj zaštiti potrošača jer je Slavonska banka d.d. u veljači 2009. bila pripojena Hyppo Alpe Adria Bank a koja je bila stranka u postupku kolektivne zaštite potrošača s time da je sljednik Hyppo Alpe Adria Bank tuženik, pa stoga Slavonska banka d.d. nije niti mogla biti tužena u navedenom postupku kolektivne zaštite potrošača koji je pokrenut 2012. nego Hypo Alpe Adria Bank. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Rev-630/2023 od 10. rujna 2024. i poslovni broj Rev-1135/2023 od 3. siječnja 2024.

27.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije primijenio pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gos-1/2019 i da bi tužiteljica imala pravo na isplatu samo kada konverzija ne bi bila provedena sukladno ZID ZKP jer je sud prvog stupnja poštivao navedenu odluku , te je utvrdio da unatoč tome što je konverzija provedena sukladno ZID ZPK tužiteljica nije u cijelosti obeštećena temeljem ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu.

28.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je pobijana presuda suprotna stavovima i pravnim shvaćanjima iz presude EU pod posl. brojem C-567/2020 jer je ništetnost navedenih odredbi ugovora utvrđena temeljem Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu dok se u navedenoj odluci spominje da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu koji je A.H. zaključio sa Zagrebačkom bankom jer da je ugovor u tom predmetu zaključen 15. listopada 2007. dok je Hrvatska pristupila Uniji 1. srpnja 2013.

29.S obzirom na sve obrazloženo nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su stranke aneksom o konverziji riješile sve svoje buduće odnose i da isti djeluje retroaktivno jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da posljedice ništetnosti nisu u cijelosti otklonjene zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu.

30.U odnosu na žalbene navode tuženika kojim se poziva na odluku Rev- 1014/2019 i da sklapanje Aneksa o konverziji predstavlja udovoljenje tužbenom zahtjevu navodi se da je u tom postupku odlučivano o naknadi troškova parničnog postupka nakon što je tužitelj u tom postupku povukao tužbu.

31.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije obrazložio u čemu se sastoji značajna neravnoteža između stranaka zaključivanjem nepoštenih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu odnosno vezanost isplate anuiteta sa tečajem u vrijeme isplate i ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, jer je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati na takve ugovorne odredbe, jer se o takvim ugovornim odredbama nije pregovaralo.

32.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), jer prema odredbi čl. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura s time da je Tarifa objavljena u "Narodnim novinama" broj 138/23 stupila na snagu 25. studenoga 2023. te se s obzirom na zaključenje glavne rasprave u ovom postupku 24. srpnja 2024. primjenjuje Tarifa kojom je utvrđena vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se navedena Tarifa ne može primijeniti retroaktivno s obzirom na radnje koje su poduzete prije navedenih izmjena jer odredbom Tbr. 52. toč. 3. te navedene Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka, pa je stoga tužiteljici na ime zastupanja za sve radnje pravilno dosuđen parnični trošak u iznosu od 818,52 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate.

33.Slijedom obrazloženog žalbu tuženika je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

34.Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.212,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u toč. III izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33,29 eura kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

35.Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a ne pripadaju mu troškovi žalbenog postupka, pa je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci, 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić