Poslovni broj: Pp-3778/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Mirjani Milković-Srhoj uz sudjelovanje Martine Rudan kao zapisničarke u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika AM, kojeg brani Bojan Lujak odvjetnik u Dubrovniku nakon prigovora na obavezni prekršajni nalog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika pod Klasom: 363-04/22-03/1852, Ur.br.2117/01-03-04/23-22-01 od 07.rujna 2022. godine, radi prekršaja iz članka 60. stavak 4. , a u svezi stavka 1. točke 4. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službenik glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa],
Oslobađa se od optužbe
I.
radi prekršaja iz članka 60. stavak 4. , a u svezi stavka 1. točke 4. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika kojeg bi počinio time što bi dana 05.rujna 2022.godine u 11,45 sati, na javnoj površini u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika.
II. Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Upravni odjel za komunalne djelatnosti,promet mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika izdao je protiv okrivljenika obavezni prekršajni nalog radi prekršaja opisanog u izreci. Nakon prigovora okrivljenika, obavezni prekršajni nalog je stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.
2. Okrivljenik u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, članak 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora,tzv. ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je u skladu s člankom 2. stavkom 1. točke 2. Odluke, informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge li djelatnosti potecijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamirao proizvod , usluga ili djelatnost potencijalnim kupcima-i ako da –koju. Okrivljenika se optužuje da bi usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što se okrivljeniku točno stavlja na teret obzirom da: se inkriminacija sastoji od usmenog reklamiranja, dijeljenja prospekta i prodavanja aranžmana i usluga-iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti navedene radnje, a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj, inkriminira se da je to sve radio "za potrebe turističke agencije", ali nije jasno koje agencije i za kakve potrebe, a ako bi se nešto radilo za potrebe turističke agencije onda se OPN morao izdati protiv pravne i odgovorne oosbe, a ne okrivljenika kao fizičke osobe, nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao, odnosno koje prospekte je navodno dijelio itd., odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz članka 41. Odluke. Odnosno, činjenični se opis OPN- a sastoji od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Nadalje, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnom postupku i suočiti ih s okrivljenikom. Okrivljenik u svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao/dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to- javne i dostupne svima- te okrivljeniku niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.
3. U dokaznom postupku pročitana je spisu priložena službena zabilješka koju je sastavio komunalni redar VM, te je u svojstvu svjedoka ispitan isti komunalni redar.
4. Svjedok VM iskazuje da se s obzirom na protek vremena ne sjeća detaljno događaja od dana 05.rujna, međutim kao i obično toga dana bio je na [adresa] i obavljao svoj posao, kontrole iz svog radnog djelokruga, između ostalog i ilegalno bukiranje. Vidio je tada na [adresa] AM čiji identitet je utvrdio uvidom u njegovu osobnu iskaznicu, usmeno je reklamirao dijeleći letke, da li za svoje potrebe ili za nekoga za koga je tada radio, to mu nije poznato. Bio je u njegovoj neposrednoj blizini daleko oko metar, metar ipo.
Sačinio je tada službenu bilješku.
5. Na poseban upit branitelja svjedoku, svjedok izjavljuje da se ne sjeća, ne sjeća se da li je radio za sebe ili za nekoga drugoga niti to utvrđuje na mjestu, već se samo izda obavezni prekršajni nalog. Reklamirao je turu po gradu. Nije nikada vidio da AM vozi neki City tour, a iz svog rada na [adresa] zna da ima ljudi koji voze city tour sigurno 5-6. Sjeća se da je AM govorio stranim jezikom. Zna da je sačinio fotosnimke ali s koje udaljenosti je fotografirao, ne zna.
6. Na daljnji upit svjedoku da li zna može li se za reklamiranje na [adresa] dobiti odobrenje, svjedok izjavljuje da nije siguran ali da misli da se ne može dobiti odobrenje.
7. Branitelj nema daljnjih pitanja dok ističe da je iz iskaza svjedoka je vidljivo, a kada se dovede u vezu sa činjeničnim opisom iz OPN da nikad nije ustanovljeno je li riječ o bukiranju za osobne ili za potrebe neke druge osobe niti je razvidno što bi se točno i na koji način (kojim riječima) reklamiralo dok okrivljenik naravno spori da je bilo ikakvog reklamiranja.
8. Nakon provedenog postupka, a na temelju danog činjeničnog opisa , okrivljenik se nije mogao proglasiti krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret pravno kvalifikacijom.
9. Okrivljenik poriče prekršaj,a u obrani u bitnom navodi da je činjenični opis nerazumljiv jer iz istog ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja., te da je činjenični opis paušalan i proturječan sam sebi i iz istog se ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja. Obrana okrivljenika je osnovana. Naime, prema članku 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika zabranjeno je usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora,tzv. ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Činjeničnim opisom okrivljeniku se doista paušalno ,kako to u obrani navodi okrivljenik, stavlja na teret da je usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, a da se pritom ne precizira o kojim bi to uslugama, potencijalne korisnike informirao, predstavljao ih ili opisivao,te za potrebe koje turističke agencije da bi se radilo o reklamiranju koje je propisano odredbom članka 2.točka 2. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika. Svjedok, komunalni redar se ne sjeća detalja konkretnog događaja ,potom je paušalno opisao konkretni događaj a ni u službenoj zabilješci nije konkretizirano ponašanje okrivljenika te zgode, radnja počinjenja opisana je paušalno, kao u činjeničnom opisu optužnog akta. Osim toga, naprijed citirana odredba članka 41.iste Odluke je nedvosmislena, jer je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv.ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, dakle Odlukom nije propisano da se navedeno reklamiranje može odobriti od strane Grada Dubrovnika, pa je taj dio činjeničnog opisa suvišan. Slijedom navedenog, kako činjenični opis nije preciziran to djelo na način na koji je opisano nije određeno i ne predstavlja prekršaj jer sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu, da bi iz istog proistjecala obilježja prekršaja za koji se okrivljenik tereti pravnom kvalifikacijom. Stoga, okrivljenik se na temelju danog činjeničnog opisa nije mogao proglasiti krivim radi čega ga je trebalo osloboditi od optužbe i primjenom odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Dubrovniku, 22.travnja 2025. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Martina Rudan
Mirjana Milković Srhoj
Pravna pouka:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- ovlaštenom tužitelju,
- branitelju,
- spis.
