Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Poslovni broj Ovr-1140/2023-29

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb - dioničko društvo, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, koju zastupaju punomoćnici iz OD Pavlak i partneri, iz Rijeke, protiv 1. ovršenika FF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. LF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci; 3. ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, 22. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Usvaja se prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe, te se ovrha odgađa do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-3406/2019.

Obrazloženje

U prijedlogu za odgodu ovršenik predlaže odgodu do okončanja parnice pod posl.br. P-3406/2019 povodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti dijela predmetne ovršne isprave (Ugovora o kreditu), da nekretnine predstavljaju njegov Dom u kojem živi. Poziva se na Odluku C407/18 od 26. lipnja 2019, te smatra da sud u ovršnom postupku nema mogućnosti ispitivanja ništetnosti ovršne isprave, hipotekarnom stambenom kreditu u kojem su ugovorene nepoštene ugovorene odredbe pa se postupak ovrhe mora prekinuti sve dok se pravomoćno ne utvrdi nepoštenost ugovorenih odredaba.

S druge strane ovrhovoditelj se usprotivio prijedlogu za odgodu ovrhe te u bitnom ističe da potrošač koji je s bankom sklopio dodatak ugovora kojim je provedena konverzija u skladu sa zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) nema pravo na restituciju isplatom temeljem ništetnih odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu (Zaključak Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2023.)

Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

Također, valja naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i o odredbi čl. 77. OZ-a, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

Nadalje, u odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu da je potrebno imati u vidu utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stambenu nekretninu potrošača i njegove obitelji koja bi tada bila konačno izgubljena. Takva zaštita stoga da ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. Potrebno je pozvati se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021.

Zbog prednjeg ovaj ovršni sud ,primjenom naprijed citirane Direktive EEZ te u vezi s njom donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, našao da je potrebno, s obzirom da se ovrha provodi na nekretninama ovršenika namijenjena za stanovanje (jer je se radi o stambenom kreditu) ovu ovrhu odgoditi do okončanja parničnog postupka poslovni broj P-3406/2019 koji je u tijeku i izvest će se dokaz financijskim vještačenjem na okolnost stanja dugovanja.

U Rijeci, 22. travnja 2025.

Sudac

Ines Kundić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana, a od dana dostave ovjerenog prijepisa istoga. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj rješava nadležni Županijski sud.

Dna:

- pun.ovrhovoditelju

- pun. ovršenika