REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-119/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženika FEROIMPEX d.o.o., OIB: 94630634508, Savska cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Frane Gavranić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.076,61 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-510/2024-5 od 11. studenoga 2024., 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-510/2024-5 od 11. studenoga 2024. u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskoga suda naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.076,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 3. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na glavnični iznos od 2.076,61 EUR preko dosuđene stope (točka II. izreke).

2. Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 11. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka preko dosuđene stope kao i tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka (točke IV. i V. izreke).

3. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za koristi koje je tuženik kao nepošteni posjednik ostvario korištenjem suvlasničkog dijela tužiteljeve nekretnine bez pravne osnove (u naravi poslovni prostor u Zagrebu, Medulićeva ulici 14 C) u razdoblju od 1. travnja 2020. do 7. svibnja 2021.

4. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj neuspješno obraćao tuženiku u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, zbog čega su ispunjenje procesne pretpostavke dopustivosti tužbe (čl. 186.a Zakona o parničnom postupku).

5. Zatim je utvrdio da je tuženik propustio u danom roku odgovoriti na tužbu premda su mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu zakonito obavljeni primjenom odredbe čl. 134.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/2011 - pročišćeni tekst 25/2013 i 89/2014). Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da je neosnovano stajalište ovoga suda danog u uputi rješenja poslovnog broja Pž-4023/2022 od 29. veljače 2024. da je za tuženika kao pravnu osobu bila obavezna dostava putem elektroničke komunikacije. Naime, unatoč tome što je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019) stupio na snagu 1. rujna 2019., te što su sukladno odredbi čl. 118. st. 2. pravne osobe bile dužne do 1. rujna 2020. podnijeti zahtjev ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik to nije učinio, te da čak niti danas nije korisnik tog sustava.

6. Zato je ocijenio da je dostava pismena pravilno obavljena sukladno odredbama čl. 134.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/2011 - pročišćeni tekst 25/2013 i 89/2014), odnosno slanjem pismena putem pošte na adresu navedenu u tužbi, koja je ujedno adresa tuženikovog sjedišta. Prvostupanjski sud je ponovio pokušaj dostave, iako to nije bio dužan prema odredbama zakona zbog istovjetnosti adrese navedene u tužbi adresi upisanog sjedišta u sudskom registru. Nakon što je dostava dvaput bila neuspješna, dostava je obavljena stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču sudova te protekom roka od 8 dana, a tuženik nije u danom roku od 45 dana podnio odgovor na tužbu.

7. Prvostupanjski sud je dalje utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, za koje se presumira da ih je tuženik svojom pasivnošću priznao, te da činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Zbog toga su ostvarene sve pretpostavke propisane u odredbi čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na glavni zahtjev.

8. Zato je prvostupanjski sud, primjenom mjerodavnog materijalnog prava - odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014), ocijenio osnovan glavni tužbeni zahtjev. Tom je odredbom propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

9. U odnosu na sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata prvostupanjski sud je ocijenio da je neosnovan u dijelu koji prelazi stopu koja se primjenjuje u ostalim odnosima i propisana je u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021), jer je riječ o potraživanju koje nema osnovu u trgovačkom ugovoru.

10. Protiv pobijane presude u točkama I., III. i V. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

11. Tuženik je u žalbi naveo kako smatra da mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu nisu uredno i zakonito dostavljeni zbog čega su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 5. i 6. Zakona o parničnom postupku.

12. Tuženik je naveo da je ovome sudu putem sudskog registra dostavio adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte]. Zbog toga smatra da mu je dostava trebala biti obavljena putem elektroničke komunikacije.

13. Međutim, sve i da je dostava trebala biti obavljena putem pošte, tuženik napominje da mu nakon neuspjele dostave nije ostavljena obavijest da pismeno može preuzeti u nadležnom poštanskom uredu. Zato je on tek po primitku prvostupanjske presude saznao za ovaj spor.

14. Također, kako je prvostupanjski sud pokušao obaviti dostavu u dva navrata 28. veljače 2022. i 14. ožujka 2022., te da između navedenih pokušaja dostave nije protekao rok od 15 dana, tuženik drži da je dostava neuredna. Napominje da prvostupanjski sud nije slijedio upute višeg stupnja i obavio dostavu elektroničkim putem.

15. Konačno, tuženik drži da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi visinu naknade za korištenje tuđe stvari isključivo na temelju tužiteljevih tvrdnji, već je ovu odlučnu činjenicu trebalo utvrditi izvođenjem dokaza vještačenjem po stručnjaku građevinske struke.

16. Tuženikova žalba nije osnovana.

17. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka (čl. 356. ZPP-a).

18. Ovaj sud je provjerom u informacijskom sustavu e-Spis utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nema otvoren sigurni elektronični pretinac, što podrazumijeva da mu nadležno ministarstvo nije dodijelilo pravo pristupa sustavu elektroničke komunikacije. Iako je tuženik postupio u skladu sa zakonskom obavezom propisanom Zakonom o sudskom registru i obavijestio sudski registar o svojoj adresi elektroničke pošte, on je ujedno bio dužan prema Zakonu o parničnom postupku dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa kao administratoru informacijskog sustava elektroničke komunikacije obvezne podatke propisane u odredbi čl. 8. st. 6. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 5/2020 i 139/2021; dalje: Pravilnik). Obvezni podaci su ime i prezime, osobni identifikacijski broj i adresa elektroničke pošte osoba ovlaštenih za zastupanje pravne osobe. Dostavom takvih podataka, administrator sustava bi tuženiku otvorio sigurni elektronički pretinac i omogućio pristup sustavu (čl. 8. st. 8. Pravilnika). Tuženik nije tvrdio da bi to učinio niti je o tome dostavio bilo kakve dokaze.

19. Također, kako je ovaj postupak započeo 9. veljače 2022., na pravila dostave se primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019).

20. Unatoč tome što je tim zakonom dodavanjem st. 5. čl. 133. ZPP-a uvedena obvezna dostava pismena elektroničkim putem informacijskog sustava, između ostalima, i pravnim osobama, ujedno je u prijelaznim i završnim odredbama (čl. 118.) propisano kako će se obavljati dostava dok se za to ne ispune predviđene uvjeti. Tako je propisano da će se obvezna elektronična komunikacija sudova i pravnih osoba primjenjivati na sve postupke u tijeku kada ministar nadležan za poslove pravosuđa donese odluku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komunikaciju (stavak 1.). Ujedno je propisana obveza za sve pravne osobe da u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog Zakona zatraže pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. Dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju dostava se pravnim osobama obavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/2011 - pročišćeni tekst 25/2013 i 89/2014).

21. Slijedom navedenoga, s obzirom na to da tuženikovim propustom nisu bili ostvareni uvjeti za dostavu putem elektroničke komunikacije, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravila o dostavi pravnim osobama propisana u čl. 134.a ZPP-a („Narodne novine“ broj: 57/2011 - pročišćeni tekst 25/2013 i 89/2014). Tako je u stavku 1. propisano da se pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-Oglasnu ploču suda. U stavku 2. je propisano da ako je adresa upisanog sjedišta pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka adresa navedena u tužbi, dostava iz stavka 1. ovog članka neće se ponoviti na tu adresu, već će se obaviti stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču suda.

22. Suprotno tuženikovu shvaćanju, citirana pravila dostave pravnim osobama, za razliku od fizičkih osoba, ne podrazumijevaju obvezu ostavljanja pisane obavijesti po poštanskom službeniku o pokušanoj dostavi, već je dovoljno da je dostava pokušana i da je ostala bezuspješna. To zato što se za pravne osobe podrazumijeva da one moraju organizacijski urediti svoje poslovanje na način da su dostupne za primitak pismena. Također, neodlučne su žalbene tvrdnje o tome da između dva pokušaja dostave nije protekao rok od 15 dana, s obzirom na to da kod pravnih osoba taj rok nije propisan kao uvjet uredne dostave. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je adresa navedena u tužbi tada bila istovjetna adresi tuženikova sjedišta koja je upisana u sudskom registru. Zato prvostupanjski sud, prije objave pismena na e-Oglasnoj ploči nije uopće bio dužan ponavljati dostavu, što je ipak učinio.

23. Tuženikove žalbene tvrdnje kojima dovodi u sumnju pravilnost utvrđene visine naknade za korištenje tuđe stvari predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Po toj se osnovi ne može pobijati presuda zbog ogluhe (čl. 353. st. 2. ZPP-a). Osim toga, tuženikovim propustom da odgovori na navode tužbe, smatra se da je tuženik priznao istinitost u tužbi navedenih činjenica pa tako i one o visini koristi ostvarenih neovlaštenom uporabom suvlasničkog dijela tužiteljeve nekretnine.

24. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjenje sve pretpostavke propisane u odredbi čl. 331.b st. 1. t. 1. -4. ZPP-a te kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 22. travnja 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac