REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-4/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o., OIB 83938812619, sa sjedištem u Rijeci, Blaža Polića 2, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Vukić i partneri, sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, OIB 00781927135, sa sjedištem u Rijeci, Korzo 35/II, radi zabrane štrajka, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1/2025-4 od 3. travnja 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba tuženika te se ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-1/2025-4 od 3. travnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem određena privremena mjera kojom je zabranjeno tuženiku kao sindikatu provođenje štrajka kod tužitelja kao poslodavca najavljenog za 9. travnja 2025. Ujedno je riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje, a trajanje privremene mjere je određeno do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-1/2025 radi zabrane nezakonitog štrajka ili do drugačije odluke suda.
2. Protiv ovog rješenja žalbu podnosi tuženik pobijajući ga u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači odbijanjem prijedloga za određivanje privremene mjere.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski je sud odredio predloženu privremenu mjeru smatrajući da su za to ostvarene pretpostavke propisane odredbama članka 346. stavka 1. i članka 347. stavka 2. OZ. U primjeni navedenih zakonskih odredbi, sud je prvog stupnja najprije cijenio da je tužitelj kao predlagatelj predmetne mjere osiguranja, inače predložene unutar parničnog postupka koji se vodi radi zabrane provođenja štrajka u smislu odredbe članka 217. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje: ZR), određeno naveo nenovčanu tražbinu čije osiguranje traži, a to je nečinjenje u vidu neprovođenja (zabrane provođenja) štrajka od strane tuženika kao protivnika osiguranja te da je učinio vjerojatnom postojanje te tražbine. Potom je ocijenio i da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim i daljnji kumulativni uvjet, a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete pri čemu je imao na umu da je tužitelj je komunalno društvo koje obavlja poslove održavanja prometnica, što uključuje prometni centar i semafore na području grada Rijeke, usluge naplate parkinga i pauk službu, tržnice na malo i održavanje vozila. Provođenjem štrajka, prema ocjeni prvostupanjskog suda, dovela bi se u pitanje sigurnost prometa na području grada Rijeke, kako za vozila, tako i za pješake, posebno stoga što je tuženik za vrijeme štrajka predvidio samo po jednog radnika za poslove servisiranja semafora, za poslove prometnog operatera i za poslove ophodara, što je, prema shvaćanju suda prvog stupnja, nedovoljno jer je riječ o poslovima nužnim za sigurnost prometa i koji se ne smiju prekidati, pa bi se u slučaju štrajka ugrozila sigurnost prometa i moglo bi doći do nenadoknadive štete. Ujedno je ocijenjeno da sigurnost prometa u gradu, koja bi najavljenim štrajkom bila ugrožena, ne može ni u kojem kontekstu biti metoda prisile prema poslodavcu.
5. Osnovano tuženik kao protivnik osiguranja prigovara pravilnosti pobijanog rješenja ukazujući opisno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kroz izostanak razloga koji opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ispunjenja subjektivne pretpostavke za određivanje predmetne mjere osiguranja u dijelu koji se tiče utvrđenja opasnosti za sigurnost prometa i nenadoknadive štete provođenjem najavljenog štrajka.
6. Odredbom je članka 346. stavka 1. OZ propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
7. Prema odredbi članka 347. stavka 2. OZ, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
8. U primjeni naprijed navedenih pretpostavki za određivanje privremene mjere, ovaj sud, postupajući kao žalbeni, ocjenjuje da zaključak o vjerojatnosti nastupanja nenadoknadive štete i opasnosti od ugrožavanja prava drugih osoba kroz zaključak o ugrožavanju sigurnosti prometa, mora biti utemeljen na rezultatima dokazivanja. Iz sadržaja pobijanog rješenja, međutim, nije razvidno na kojim je dokazima sud prvog stupnja utemeljio svoju ocjenu o ispunjenju subjektivne pretpostavke za određivanje privremene mjere jer su razlozi za to dani na općenit način, bez preciznog konkretiziranja.
9. Točno jest da je tuženik u dopisu od 1. travnja 2025. upućenom tužitelju kojim najavljuje štrajk za dan 9. travnja 2025. (sud se ne poziva ni na taj dokaz) naveo da sindikat „određuje da su poslovi koji se ne smiju prekidati: a) poslovi servisiranja semafora (jedan serviser)…, b) poslovi Prometnog operatera (jedan radnik) iz Prometnog centra, c) poslovi Ophodara (jedan tim) u Odjelu prometne signalizacije“. Međutim, sve i kad bi spomenuti zaključak suda bio utemeljen na ovom dopisu kao dokazu, tada bi utvrđenje suda da je „tuženik za vrijeme štrajka predvidio samo po jednog radnika za poslove servisiranja semafora, za poslove prometnog operatera i za poslove ophodara“ djelomično bilo u proturječju s navodima iz dopisa jer u dopisu stoji da je tuženik predvidio za poslove Ophodara jedan tim, a ne jednog radnika. No i pored toga, ovakvo utvrđenje, u kontekstu ocjenjivanja vjerojatnosti nastanka nastupanja nenadoknadive štete i opasnosti od ugrožavanja prava drugih osoba zbog ugrožavanja sigurnosti prometa, nije dovedeno u vezu s odredbom članka 214. ZR kojom su propisana pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, a koja ne uključuju samo aktivnosti tuženika kao sindikata, već i aktivnosti poslodavca. O tome sud prvog stupnja nije vodio računa.
10. Osim toga, sud nije dao ni razloge o tome zašto bi po jedan radnik na svakom od navedenih mjesta bio nedovoljan, pa tako, među ostalim, nije poznato ni koliko radnika sada obavlja te poslove, kao ni koliko ih je minimalno potrebno da bi se moglo ocijeniti je li jedan radnik odnosno jedan tim nedovoljan. To tim i više što prvostupanjski sud nije uopće dao razloge o tome na temelju čega je utvrđenje da se navedeni poslovi (servisiranja, operatera i ophodara) ne smiju prekidati bilo u vezi s ugrožavanjem sigurnosti prometa kada nije ni utvrdio da bi se ti poslovi prekinuli, već samo da bi ih obavljao po jedan radnik, odnosno jedan tim (poslovi ophodara).
11. U takvim su okolnostima izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezanim uz ispunjenje subjektivne pretpostavke za određivanje predmetne mjere osiguranja. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ.
12. U nastavku će postupka sud prvog stupnja otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno ocijeniti osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere imajući na umu da je pravo na štrajk ustavno pravo u skladu s odredbom članka 61. stavka 1. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), a da se može ograničiti samo zakonom radi ostvarenja ciljeva propisanih odredbom članka 16. Ustava (da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje).
Zagreb, 22. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
