REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-226/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Crnički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. ugovora o kreditu broj 212782 sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika 6. prosinca 2007. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te se utvrđuje da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 2., 4. i 8. opisanog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovorena isplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 351,23 eura sa zateznim kamatama:
– na iznos od 4,44 eur od 20.01.2009. do isplate
– na iznos od 4,48 eur od 19.02.2009. do isplate
– na iznos od 4,50 eur od 10.03.2009. do isplate
– na iznos od 4,46 eur od 22.04.2009. do isplate
– na iznos od 4,45 eur od 12.05.2009. do isplate
– na iznos od 4,38 eur od 19.06.2009. do isplate
– na iznos od 4,31 eur od 08.07.2009. do isplate
– na iznos od 4,33 eur od 01.09.2009. do isplate
– na iznos od 4,24 eur od 15.09.2009. do isplate
– na iznos od 0,14 eur od 14.10.2009. do isplate
– na iznos od 3,03 eur od 14.10.2009. do isplate
– na iznos od 3,63 eur od 03.11.2009. do isplate
– na iznos od 6,62 eur od 16.11.2009. do isplate
– na iznos od 6,71 eur od 11.12.2009. do isplate
– na iznos od 6,80 eur od 13.01.2010. do isplate
– na iznos od 6,89 eur od 16.02.2010. do isplate
– na iznos od 6,86 eur od 15.03.2010. do isplate
– na iznos od 7,02 eur od 14.04.2010. do isplate
– na iznos od 6,98 eur od 19.05.2010. do isplate
– na iznos od 7,06 eur od 16.06.2010. do isplate
– na iznos od 7,50 eur od 13.08.2010. do isplate
– na iznos od 7,40 eur od 15.09.2010. do isplate
– na iznos od 7,77 eur od 21.10.2010. do isplate
– na iznos od 2,95 eur od 21.10.2010. do isplate
– na iznos od 4,13 eur od 12.11.2010. do isplate
– na iznos od 0,49 eur od 15.11.2010. do isplate
– na iznos od 7,43 eur od 15.11.2010. do isplate
– na iznos od 7,88 eur od 16.12.2010. do isplate
– na iznos od 8,16 eur od 10.01.2011. do isplate
– na iznos od 4,70 eur od 28.02.2011. do isplate
– na iznos od 3,26 eur od 15.03.2011. do isplate
– na iznos od 5,27 eur od 15.03.2011. do isplate
– na iznos od 1,73 eur od 01.04.2011. do isplate
– na iznos od 0,99 eur od 21.04.2011. do isplate
– na iznos od 7,84 eur od 21.04.2011. do isplate
– na iznos od 7,88 eur od 19.05.2011. do isplate
– na iznos od 8,38 eur od 16.06.2011. do isplate
– na iznos od 8,45 eur od 18.07.2011. do isplate
– na iznos od 9,00 eur od 17.08.2011. do isplate
– na iznos od 7,04 eur od 26.09.2011. do isplate
– na iznos od 1,75 eur od 24.10.2011. do isplate
– na iznos od 8,49 eur od 24.10.2011. do isplate
– na iznos od 8,48 eur od 11.11.2011. do isplate
– na iznos od 8,45 eur od 13.12.2011. do isplate
– na iznos od 8,56 eur od 09.01.2012. do isplate
– na iznos od 8,68 eur od 14.02.2012. do isplate
– na iznos od 8,69 eur od 07.03.2012. do isplate
– na iznos od 8,61 eur od 10.04.2012. do isplate
– na iznos od 8,64 eur od 10.05.2012. do isplate
– na iznos od 8,69 eur od 13.06.2012. do isplate
– na iznos od 8,64 eur od 10.07.2012. do isplate
– na iznos od 8,64 eur od 14.08.2012. do isplate
– na iznos od 8,60 eur od 14.09.2012. do isplate
– na iznos od 8,51 eur od 15.10.2012. do isplate
– na iznos od 8,61 eur od 14.11.2012. do isplate
– na iznos od 8,09 eur od 14.11.2012. do isplate
– na iznos od 1,55 eur od 14.11.2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje od 20. siječnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.399,27 eura sa zateznim kamatama:
– na iznos od 0,13 eur od 03.01.2008. do isplate
– na iznos od 3,38 eur od 01.02.2008. do isplate
– na iznos od 6,24 eur od 29.02.2008. do isplate
– na iznos od 8,81 eur od 04.04.2008. do isplate
– na iznos od 3,21 eur od 05.05.2008. do isplate
– na iznos od 1,35 eur od 06.06.2008. do isplate
– na iznos od 3,87 eur od 07.07.2008. do isplate
– na iznos od 0,44 eur od 10.09.2008. do isplate
– na iznos od 3,16 eur od 13.10.2008. do isplate
– na iznos od 19,21 eur od 12.11.2008. do isplate
– na iznos od 7,43 eur od 12.12.2008. do isplate
– na iznos od 20,51 eur od 20.01.2009. do isplate
– na iznos od 22,29 eur od 19.02.2009. do isplate
– na iznos od 23,18 eur od 10.03.2009. do isplate
– na iznos od 21,06 eur od 22.04.2009. do isplate
– na iznos od 20,75 eur od 12.05.2009. do isplate
– na iznos od 17,42 eur od 19.06.2009. do isplate
– na iznos od 14,49 eur od 08.07.2009. do isplate
– na iznos od 15,51 eur od 01.09.2009. do isplate
– na iznos od 17,54 eur od 15.09.2009. do isplate
– na iznos od 0,14 eur od 14.10.2009. do isplate
– na iznos od 13,36 eur od 14.10.2009. do isplate
– na iznos od 3,08 eur od 03.11.2009. do isplate
– na iznos od 15,24 eur od 16.11.2009. do isplate
– na iznos od 18,01 eur od 11.12.2009. do isplate
– na iznos od 20,64 eur od 13.01.2010. do isplate
– na iznos od 23,40 eur od 16.02.2010. do isplate
– na iznos od 22,68 eur od 15.03.2010. do isplate
– na iznos od 27,34 eur od 14.04.2010. do isplate
– na iznos od 26,14 eur od 19.05.2010. do isplate
– na iznos od 28,48 eur od 16.06.2010. do isplate
– na iznos od 34,72 eur od 19.07.2010. do isplate
– na iznos od 7,09 eur od 13.08.2010. do isplate
– na iznos od 13,97 eur od 13.08.2010. do isplate
– na iznos od 24,70 eur od 15.09.2010. do isplate
– na iznos od 0,63 eur od 15.09.2010. do isplate
– na iznos od 49,30 eur od 21.10.2010. do isplate
– na iznos od 40,83 eur od 21.10.2010. do isplate
– na iznos od 2,67 eur od 12.11.2010. do isplate
– na iznos od 0,49 eur od 15.11.2010. do isplate
– na iznos od 39,52 eur od 15.11.2010. do isplate
– na iznos od 53,11 eur od 16.12.2010. do isplate
– na iznos od 61,51 eur od 10.01.2011. do isplate
– na iznos od 52,16 eur od 28.02.2011. do isplate
– na iznos od 3,26 eur od 15.03.2011. do isplate
– na iznos od 55,47 eur od 15.03.2011. do isplate
– na iznos od 0,84 eur od 01.04.2011. do isplate
– na iznos od 51,94 eur od 21.04.2011. do isplate
– na iznos od 53,29 eur od 19.05.2011. do isplate
– na iznos od 68,16 eur od 16.06.2011. do isplate
– na iznos od 70,25 eur od 18.07.2011. do isplate
– na iznos od 86,71 eur od 17.08.2011. do isplate
– na iznos od 78,98 eur od 26.09.2011. do isplate
– na iznos od 1,75 eur od 24.10.2011. do isplate
– na iznos od 71,42 eur od 24.10.2011. do isplate
– na iznos od 71,18 eur od 11.11.2011. do isplate
– na iznos od 70,16 eur od 13.12.2011. do isplate
– na iznos od 73,54 eur od 09.01.2012. do isplate
– na iznos od 77,27 eur od 14.02.2012. do isplate
– na iznos od 77,38 eur od 07.03.2012. do isplate
– na iznos od 75,04 eur od 10.04.2012. do isplate
– na iznos od 75,99 eur od 10.05.2012. do isplate
– na iznos od 77,38 eur od 13.06.2012. do isplate
– na iznos od 75,88 eur od 10.07.2012. do isplate
– na iznos od 76,01 eur od 14.08.2012. do isplate
– na iznos od 74,62 eur od 14.09.2012. do isplate
– na iznos od 72,05 eur od 15.10.2012. do isplate
– na iznos od 75,18 eur od 14.11.2012. do isplate
– na iznos od 76,33 eur od 14.11.2012. do isplate
po stopi koja se za razdoblje od 3. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 637,51 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. travnja 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika 6. prosinca 2007. sklopio ugovor o kreditu broj 212782 za kupnju vozila. Ističe da je člankom 2.1. ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u iznosu od 5,3% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora dok je čl. 2.4. ugovorena redovna kamata po dospijeću koja je promjenjiva i to po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Nadalje navodi da je pravni prednik tuženika tužitelju odobrio kredit u iznosu od 16.437,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te ističe da je ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao i odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne ugovorne odredbe glede promjenjive kamatne stope i glede ugovorene valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak pobliže opisane u izreci. Traži i isplatu iznosa od 351,23 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u izreci po osnovi preplaćenih kamata, a po osnovi rasta tečaja iznos od 2.399,27 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u izreci. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru ističe prigovor zastare. Nadalje navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ugovorni odnos koji je predmet ovog spora, da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i da nema automatske vezanosti ovog suda na utvrđenja iz te presude. Ističe da ugovorne odredbe koje su predmet tužbenog zahtjeva nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Nadalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osporava da bi tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat te ističe da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo i da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, uočljiva i lako razumljiva. Ističe da je promjena kamatne stope ovisila isključivo o tržišnim uvjetima, da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i lako uočljiva te da je tužitelj mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njezin učinak na odnos ugovornih stranaka. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva za isplatu po osnovi odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenim između tužitelja kao fizičke osobe s pravnim prednikom tuženika 6. prosinca 2007. (list 16-21 spisa, dalje: ugovor o kreditu) utvrđeno je da je istim odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.437,54 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate (čl. 1.) te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za devize važećim na dan dospijeća (čl. 8. ugovora). Čl. 4. utvrđeno je da se kredit ugovara u valutu, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorena je kamatna stopa od 5,3%, koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2., toč. 2.1. ugovora). Također je ugovoreno da je redovna kamata po dospijeću promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2., toč. 2.4. ugovora). Također je utvrđeno da je namjena kredita kupnja vozila (čl. 3. ugovora).
6. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je pod toč. 8. izreke utvrđeno da je pravni prednik ovdje tuženika (kao VIII. tuženik u spomenutom postupku) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč. 8. izreke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.
8. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
11. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
12.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu i tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da se s tužiteljem o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, da je odredba o promjenjivosti iste jasna, uočljiva i lako razumljiva, da je odredba o valutnoj klauzuli razumljiva, jasna i lako uočljiva i da se tužitelj sam bio dužan informirati o posljedicama valutne klauzule.
12.2. Iz iskaza tužitelja (list 63-64 spisa) proizlazi da je trebao kredit za automobil i da su ga u auto kući uputili na poslovnicu pravnog prednika tuženika. Iskazao je da je sve podatke potrebne za kredit dao u auto kući, da je u poslovnicu došao gdje je ugovor već bio pripremljen i da je s tim ugovorom otišao na ovjeru kod javnog bilježnika. Iskazao je da mu nitko nije objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope kao niti o čemu ovisi promjena tečaja za valutu CHF te da ga nitko nije upozorio da bi postojao povećani rizik od rasta tečaja za valutu CHF. Također je iskazao da je predmetnim kreditom kupio automobil za osobne i obiteljske potrebe.
12.3. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit jer je logičan i životno uvjerljiv.
12.4. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Nadalje, glede ugovorene valutne klauzule, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi ga tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tuženik izvođenjem tog dokaza nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
13. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupovinu motornog vozila. Po ocjeni ovog suda tužitelj je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, a to proizlazi i iz njegovog iskaza. Za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve je neodlučno je li tužitelj kao potrošač sklopio ugovor o kreditu za kupnju vozila ili stana.
14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.
15. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamata stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (točka I izreke).
16. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika zbog rasta tečaja za valutu CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.
17. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Napominje se da je u odnosu na pravnog prednika tuženika (VOLKSBANK d.d.) tog dana postala pravomoćna presuda i u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, a kako je to naprijed već obrazloženo. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. travnja 2023. Slijedom svega navedenog, petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO nije protekao.
18. Između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnove rasta kamatne stope u iznosu od 321,23 eura (toč. II izreke), a s osnove rasta tečaja u iznosu od 2.399,27 eura (toč. III izreke).
19. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Tuženik je na ročištu održanom 2. srpnja 2024. učinio nespornim da je tužitelj pojedine preplaćene iznose po obje naprijed spomenute osnove platio na dane kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu. Stoga je o tijeku kamata odlučeno kao dijelu toč. II i III izreke. Stoga je o tijeku kamata, unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno u toč. II i IV izreke.
20. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.
22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1) te trošak pristupa na ročišta 02.07.2024. i 31.03.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u zatraženom iznosu od 2,00 eura iznosi 600,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,51 eura. Slijedom svega navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 637,51 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka odnosno umješač uredno obaviješten o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupio, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka odnosno umješač nije bio uredno obaviješten o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
