REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-435/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika pod 1. ĐG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] HS 1067 P-Z. Amsterdam, 2. FG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HS 1067 P.Z. Amsterdam, Nizozemska, zastupani po punomoćniku Dori Uzinić Ninčević, odvjetnici u Trogiru, 3. PG. Nikole, OIB: [osobni identifikacijski broj], Australia, 14 Hathem street, Leichhardt 2040 N.S.W, zastupana po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, 4. ČG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci OG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pu P-12/2021-17 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pu P-12/2021-17 od 18. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za jednu polovinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i za polovinu jedne kuće prizemnice sa podrumom veličine 11x12 m, te jedne kuće prizemnice veličine 8x5 m, podignute na opisanom zemljištu, što su tuženici dužni priznati, pa se ostavinski postupak koji se vodi kod općinskog suda u [adresa] posl.broj O-110/71 ima raspraviti i dosuditi samo u pogledu jedne polovine imovine GG u odnosu na opisane nekretnine.

Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove ukoliko se usprotive ovoj tužbi.", dok je toč. II. određeno da je tužitelj dužan u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženicu PG iznos od 750,00 eura, a toč. III. da je dužan u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženicima FG i ŽG iznos od 440,00 eura.

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je sud pogrešno primijenio odredbe ZPP i ZOO kada je dopustio OG zastupanje ČG, da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka; da je DG na temelju zakona i građenjem na tuđem zemljištu kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva izgrađenih kuća koje predstavljaju jedinstvenu nekretninu; da je građenjem kuća stvorena nova nekretnina i suvlasnički odnosi; da je DG pok. M bio u izvanbračnoj zajednici s pok. BG, da je tužitelj dostavio izvadak iz zemljišne knjiga, pa je razvidno da je kč. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je očito omaška u tužbi kada je 1854 naznačeno kao katastarska čestica; da je u ostavinskom postupku Općinskog suda u Trogiru posl. br. O-110/1971 iza pok. BG došlo do spora glede predmetnih kuća; da je zemljište BG donijela kao miraz u izvanbračnu zajednicu, da je izvanbračna zajednica trajala od 1937. do 1971., da svjedoci UG i LG potvrdili su navode o gradnji dviju kuća na zemljištu BG dok je bila u zajednici s DG; da je DG stekao vlasništvo osnovnom pravih pravila OGZ-a. Ističe i da je neprihvatljiv zaključak da je tužitelj tek na zadnjem ročištu predložio saslušanje stranaka i očevid, da je dokaze sud odbio s obzirom na dugotrajnost postupka od 19. siječnja 1973., da se tužitelju predbacuje ne uređivanje tužbenog zahtjeva, a odbija se provesti dokaze koji bi omogućili postavljenje urednog zahtjeva. Predlaže ukinuti presudu i vratiti na ponovno raspravljanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu ĐG i FG ističu da je nekretnina bila u isključivom vlasništvu pok. BG, da je iza iste vođen ostavinski postupak; da MG nije pokrenuo parnicu radi utvrđenja da nekretnina u ½ dijela nije ostavina pok. BG, da je vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Dodaju da iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije ništa gradio već samo renovirao manju kuću, da dakle građenja nije bilo, ukazuju na odredbu čl. 419. OGZ, da je sva imovina koju su imali pok. BG i DG potjecala od imovine pok. GG, da je u svezi poboljšica na nekretnini pok. DG radio kao držalac, a ne posjednik nekretnine; da tadašnji propisi nisu štitili položaj i učinke izvanbračne zajednice, pa je DG znao da imovina nije u njegovom vlasništvu. Ukazuju na odredbu čl. 321. OGZ, da svakako DG nije bio pošteni posjednik jer je znao da stvar koju posjeduje nije njegova. Ističu da tužitelj nema stvarnopravni zahtjev, a niti obveznopravni zbog nastupa zastare. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmetni postupak započet je podnošenjem tužbe sada pok. DG radi utvrđenja da je tužitelj DG vlasnik u ½ dijela kč. zem. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i za polovnu jedne kuće prizemnice s podrumom veličine 11x12 m i jedne kuće prizemnice veličine 8x5m podignute na zemljištu, što su tuženi (tada SG, HG, JG (Tomaš), VG i IG) dužni priznati te se u ostavinskom postupku Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O- 110/71 ima raspraviti i dosuditi samo u pogledu jedne polovine imovine BG u odnosu na te nekretnine. Tuženici, su dakle, tada bili SG, HG, JG, VG i IG, i to SG, PG, JG i VG kao djeca sada pok. DG i pok. BG i IG, kao sin BG.

6. Protekom vremena, kako slijedi, nije sporno da su preminuli tužitelj DG **.**.2006., tužena SG **.**.1991., ŠG (SG) **.**.2008., VG **.**.2014., KG **.**.1984. da su nasljednicima na ostaviti pok. BG (pa i predmetnoj nekretnini) utvrđeni PG za 11/30 dijela, ČG za 10/30 dijela, ĐG za 4/30 dijela (unuk po kćeri SG), FG za 4/30 dijela (unuka po kćeri SG) i [adresa] dijela i da su tako danas i upisani u zemljišne knjige kao suvlasnici.

7. Nije sporno niti da je u ostavinskom postupku iza pok. DG nasljednicima su utvrđeni PG u 34/96, MG u 28/96, ĐG u 17/96 i FG u 17/96, kao i da je sud bio uputio nasljednika MG da pokrene parnicu protiv nasljednika PG, ČG, ŽG i FG (ovdje tuženici) radi utvrđenja da je ½ dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ostavina ostaviteljice BG već DG (dakle ranije u ovoj parnici tužitelja).

8. Sporno je, je li nekretnina kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela bila vlasništvo pok. DG.

9. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja s obrazloženjem da u svezi tužbenog zahtjeva slijedi da je kč. [katastarska čestica] upisana u zk ul. [broj ZK uloška], a kč. [katastarska čestica] ne postoji u zemljišnim knjigama već samo kč. [katastarska čestica] i kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su upisane sasvim druge osobe; da je pok. otac tužitelja DG zahtijevao utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela, da je predmetnu nekretninu kč. [katastarska čestica] pok. BG donijela u izvanbračnu zajednicu s pok. DG, da je nekretninu stekla nasljeđivanjem od tete EG; da je u braku GG i DG rođeno četvero djece TG, ĆG, PG i ŠG, dok je IG sin iz prvog braka BG, da su zajedničkim radom napravili dvije kuće na nekretnini, dva bunara, sadilo se loze; da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje suvlasništva jer je već uknjižen u suvlasničkom dijelu i to ne kao nasljednik pok. DG već kao polubrat kćeri ĆG; da je tužitelj MG bio upućen u ostavinskom postupku na parnicu radi utvrđenja da ½ dijela kč. [katastarska čestica] nije ostavina pok. BG već njegova oca DG, da parnicu nije pokrenuo, da tužitelja veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju O-1113/21 od 1. travnja 2021. kojim je raspoređena imovina pok. BG i pok. DG; da tužbeni zahtjev u ovom postupku nije isti jer je tužbu podnio DG radi utvrđenja da bi on bio vlasnik ½ dijela zemlje i kuća, da tužitelj MG nije uredio tužbeni zahtjev, pa je isti nejasan i neodređen iako odrediv, da tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila suvlasništvo DG i da bi isti ulaganjem i građenjem stekao suvlasništvo na istima, da se radi o posebnoj imovini pok. BG, da tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila suvlasništvo DG, da je nekretnina bila posebna imovina pok. BG, da u odnosu na ulaganja i gradnju nisu izvedeni drugi dokazi, a tužitelj je tek na zadnjem ročištu predložio saslušanje stranka i očevid, a što je sud odbio kao nepotrebno s obzirom na dugotrajnost postupka i stanje spisa.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 60. Zakona o preuzimanju ZPP „Narodne novine“ 53/91, čl. 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 117/03, čl. 52. st. 1. ZIDZPP „Narodne novine“ 84/08, 123/08, čl. 53. st. 1. ZIDZPP „Narodne novine“ 57/11 i čl. 102. st. 1. ZIDZPP „Narodne novine“ 25/13, utvrđenje je ovoga suda da se odluka suda prvog stupnja ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed nepotpuno, time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i počinjene povrede postupka. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2., osim one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/11 jer presuda ima nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati.

11. Naime, presuda je nerazumljiva u dijelu kada sud navodi da tužitelj MG nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer je već upisan kao suvlasnik, a nastavno tužbeni zahtjev odbija, dakle ipak o istom meritorno odlučuje.

11.1. Nadalje, proturječna je i podacima u spisu kada se navodi da tužitelj tek na zadnjem ročištu predlaže saslušanje stranaka, kada je takav dokazni prijedlog sadržan već i u tužbi.

11.2. Posljedično tome, a kako se ukazuje u žalbi, proturječno je i nerazumljivo obrazloženje suda kada odbija tužbeni zahtjev jer da tužitelj nije dokazao da bi nekretnina bila suvlasništvo pok. DG; a da su dokazni prijedlozi predloženi na zadnjem ročištu - saslušanje stranaka (iako predloženo u tužbi) i uviđaj nepotrebni s obzirom na dugotrajnost i cjelokupno stanje u spisu; kada se radi o dokazima podobnima da dokažu navode tužitelja i koji su predloženi na vrijeme, u tužbi, a u podnesku od 22. ožujka 1976. kada tužitelj predlaže vještačenje vještaka za poljoprivredu i građevinarstvo. Uviđaj je predložen na glavnoj raspravi 14. siječnja 2025., ali i to je pravovremeno cijeneći odredbu čl. 299. st. 2. ZPP/11 da stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali sud dužne naknaditi troškove…

12. Nadalje, nije sporno da je MG u ostavinskom postupku iza pok. BG i pok. DG (koji su postupci bili spojeni) bio upućen u parnicu rješenjem Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Trogiru poslovni broj O-4711/2016 od 2. travnja 2020. radi utvrđenja da ½ dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja ostavinu ostavitelja pok. DG, a ne pok. BG.

12.1. DG je preminuo 2006., pa se na njegovu ostavinu primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju „Narodne novine“ br. 48/2003, 163/2003, 35/2005 u kojem je odredom čl. 232. st. 5. propisano da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

12.2. Odredbom čl. 225. st. 1.-5. ZN propisano je da sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim; da ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud; da ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen; da ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena. Stavkom 5. propisano je da ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak. U bitnom istovjetno je bilo propisano i Zakonom o nasljeđivanju iz 1955. godine.

12.3. Dakle, slijedi da tužitelj sada MG nije vezan rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1113/2021-10 od 1. travnja 2021. u svezi pitanja je li predmetna kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela suvlasništvo pok. DG, odnosno sada njegovih nasljednika u određenim suvlasničkim dijelovima jer je upravo radi toga bio upućen u parnicu, a upravo i radi toga je tada već i bila pokrenuta ova parnica koju je MG preuzeo kao tužitelj još 1. srpnja 2008. kada se podneskom javlja u parnici da preuzima istu kao nasljednik prednika pok. DG. Dakle, daleko prije nego li je doneseno rješenje o upućivanju u parnicu 2020. Time što MG nije pokrenuo parnicu, već preuzeo onu koja je već bila pokrenuta u istoj pravnoj stvari i to i prije nego li je upućen u parnicu u ostavinskom postupku, nije ona činjenica koja je bila sporna u ostavinskom postupku (radi li se o nekretnini pok. GG ili pok. DG u ½ dijela), postala nesporna.

13. U konkretnoj situaciji, predmetnu parnicu pokrenuo je još pok. DG radi utvrđenja da kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odnosno kuće na istoj) predstavljaju u ½ dijela njegovo vlasništvo, predmetni postupak je bio u prekidu rješenjem poslovni broj P- 10/73 od 19. ožujka 1985. zbog smrti IG, nastavno rješenjem Pu P- 12/2021 od 6. lipnja 2023. utvrđen je prekid zbog smrti tužitelja DG, tužene SG, ŠG i VG te su ujedno pozvani nasljednici preuzeti postupak koji je u konačnici nastavljen rješenjem od 11. prosinca 2024. (na glavnoj raspravi). Stoga je sada na tužitelju MG da s tim novonastalim okolnostima i uredi tužbeni zahtjev u granicama kojeg onda sud valja odlučivati.

13.1. S obzirom na trajanje postupka valja primijetiti da FG i ĐG protive se tužbenom zahtjevu te ustraju u navodima pok. SG (podnesak od 29. rujna 2004.), da je SG potvrdila da je pok. DG svojim sredstvima i radnom sagradio kuću dimenzija 8x5m s podrumom, dok je prizemnica dimenzija 11x12m napravljena sredstvima IG (glavna rasprava 7. svibnja 1982.), da se tim navodima pridružio NG na raspravi 18. studenog 1984.; da PG u podnesku 10. veljače 2023. osporava tužbeni zahtjev, da se tuženik ČG pridružio navodima ostalih tuženika (glavna rasprava 11. prosinca 2024.), da je pok. DG prema navodima tužbe zahtjev temeljio na učinjenim „poboljšicama i gradnji“; da se primjenom odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ 97/96, na predmetni odnos (za sada barem vjerojatno) imaju primijeniti odredbe bivšeg Općeg građanskog zakonika, OGZ, koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), paragraf 417.-419. budući da je izvanbračna zajednica pok. DG i pok. GG trajala 1937. do 1970. (smrti pok. GG). S obzirom na takvu materijalnopravnu situaciju valja samo ukazati na stariju sudsku praksu u smislu da ukoliko se radi o građenju na tuđem zemljištu prema stavu prakse bitno je ne samo poštenje graditelja, već i držanje vlasnika zemljišta u tijeku gradnje kao i pitanje odnosa vrijednosti građevine(a) i zemljišta. Ukoliko je vrijednost zgrade sagrađene na tuđem zemljištu znatno veća od vrijednosti zemljišta, onda graditelj koji je gradio svojim sredstvima, čak i u slučaju ako vlasnik zemljišta nije znao za građenje, stječe pravo vlasništva ne samo zgrade nego i zemljišta koje zgrada pokriva kao i toliko okolnog zemljišta koliko je potrebno za normalno korištenje zgrade. Naime, iako OGZ u pravnom pravilu 418. ne govori o okolnom zemljištu koje je potrebno za redovno korištenje zgrade, zauzeto pravno stajalište u sudskoj praksi polazi od toga da ukoliko po pravnim pravilima OGZ postoje pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem, ako je podignuta zgrada vrednija od zemljišta na kojem leži i od zemljišta okolo nje, da tada graditelj stječe i vlasništvo zgrade i vlasništvo zemljišta koje je potrebno za redovno korištenje zgrade kao i zemljišta nad kojim je podignuta zgrada (tako VSRH Rev 874/1992).

14. Glede navoda u odluci u svezi kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] valja ukazati da se očito radi o omašci i da je predmet tužbenog zahtjeva (izvjesno; ali je na tužitelju da to ispravi) samo kč. [katastarska čestica] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da je tome tako slijedi već i iz činjenice da se u ostavinskom postupku poslovni broj O-7/07 iza pok. DG već navodi da se radi o grešci u ovom tužbenom zahtjevu, pa glede toga nije trebalo biti dvojbe, iako, valja ponoviti, na tužitelju je da zahtjev uredi, određeno postavi u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.

15. Žalbeni navodi u svezi punomoći ČG nisu osnovani jer u spisu postoji punomoć dana majci OG. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZPP/03 punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna…, a i prema vremenu izdavanja i dostave punomoći primjenom odredbe čl. 89.a st. 3. ZPP/11, stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji. Osim toga, odredbom čl. 354. st. 3. ZPP/11 propisano je da zato što punomoćnik nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u postupku žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Dakle, sve i da ima nedostataka, taj žalbeni razlog ne može isticati tužitelj. Valja dodati i da je rješenje poslovni broj Pu P- 12/2021 od 6. lipnja 2023. dostavljeno tuženiku ČG **.**.2023., dakle, nakon što je izdana punomoć 15. svibnja 2023.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP/11 valjalo je odlučiti kao u izreci.

17. S obzirom na protek vremena i sada činjenicu da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog počinjene bitne povrede, u ponovnom postupku valja istu otkloniti; tužitelja valja pozvati da postaviti određeni tužbeni zahtjev; nakon toga valja provesti dokaze koje predlože stranke, a ukažu se potrebnima radi pravilnog utvrđenja bitnog činjeničnog stanja te donijeti novu valjano obrazloženu odluku, zajedno s odlukom o troškovima postupka.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja dužan je održati i pripremno ročište u skladu s odredbom članka 108. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) u roku od šest mjeseci od dostave ove drugostupanjske odluke.

U Puli 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško