Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-131/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: K-103/2022 od 26. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe optuženog MS, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) u svezi s čl. 33. KZ-a

optuženi MS (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se optužbe

što bi dana 6. ožujka 2021. u 09,37 sati, u Dubrovniku, sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] nazvao ES na njegov mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], a vezano za skidanje vanjske jedinice klima uređaja sa zida obiteljske kuće ES, i tom prilikom ES rekao kako ne želi skinuti klima uređaj sa zida jer ga nema gdje drugo postaviti, a nakon što ga je ES pitao: „Što hoćeš, da ti je ja otkinem“, u nakani da kod ES izazove osjećaj straha i prepasti mu rekao: „ Ja ću tebi glavu otkinuti“, koje riječi su kod ES izazvale osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 2. KZ-a.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-a, nužni izdaci optuženog MS te nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je na temelju čl. 455. st. 1. ZKP-a (valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti broj „Narodnih novina“ 36/24 jer se radi o izmjenama i dopunama ZKP-a koje su također bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženi MS proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a (sud prvog stupnja je pogrešno naznačio broj „Narodnih novina“ 84/21, jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda na način da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP-a optuženi MS obvezan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, a koji iznos je dužan uplatiti na račun državnog proračuna Republike Hrvatske koji je preciziran u točki II izreke pobijane presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP-a odlučeno je da nužni izdaci oštećenika te nagrada i nužni izdaci njegova opunomoćenika padaju na teret optuženog MS o čemu će se sukladno čl. 148. st. 4. ZKP-a donijeti posebno rješenje nakon pribavljanja podataka o troškovima.

2. Protiv te presude je optuženi MS putem branitelja Oskara Benussija, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženik bude oslobođen optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3 Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je u odgovoru na žalbu navelo da je predmetna žalba neosnovana i predložilo da županijski sud istu u potpunosti odbije.

4. Odgovor na žalbu podnio je i oštećeni ES putem opunomoćenika Ante Kačića, odvjetnika, mada u skladu s odredbom čl. 473. ZKP-a nije ovlašten na njegovo podnošenje, budući da u smislu čl. 202. st. 13. ZKP-a nije stranka u kaznenom postupku.

5. Optuženik i njegov branitelj nisu se očitovali na odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-150/2025 od 12. ožujka 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

7. Žalba je osnovana.

8. Iako je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik je ne obrazlaže, već samo reproducira zakonski tekst bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih proceduralnih povreda na koje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Sadržaj predmetne žalbe se iscrpljuje u prigovorima činjenične naravi, što znači da je ona uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U sklopu te žalbene osnove optuženik u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nisu sporne izgovorene njegove riječi u inkriminiranom događaju, budući da se u konkretnom slučaju radilo o isprovociranoj reakciji optuženika na oštećenikovu poruku: „a što ako ti ja iščupam i bacim ti je dole“, misleći na klima uređaj, te da mu je na to odgovorio: „onda ću ti iščupati glavu“. Optuženik smatra izrazito bitnim da je u razgovoru s oštećenikom kritične zgode uporabio istu riječ kao i oštećenik u svojoj upitnoj rečenici („iščupati“), što sugerira da je optuženikov odgovor bio isprovociran. Drugim riječima, prema stavu žalitelja, kada se na takav ispravan način analiziraju njegove riječi, tada se nedvojbeno dolazi do zaključka da su one predstavljale svojevrsnu obranu optuženika na ničim izazvanu samovlast oštećenika, bez posebne namjere da potonjem prijeti. Oštećenik je najavio žalitelju da slijedi uklanjanje vanjske jedinice klima uređaja i optuženik nije imao nikakvu mogućnost promijeniti tu samovlast oštećenika, što pak u konačnici ukazuje na pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je oštećenik najavio uklanjanje spomenutog uređaja kao eventualnu opciju. Nadalje žalitelj drži da je pobijanom presudom u potpunosti zanemarena činjenica da je odmah nakon inkriminiranog telefonskog razgovora on otišao u prostorije MUP-a s ciljem da zatraži intervenciju službenih osoba i otkloni mogućnost da dođe do ozbiljnijeg incidenta, te da je tek nakon toga oštećenik reagirao podnošenjem kaznene prijave protiv njega zbog kaznenog djela prijetnje. S obzirom na iznijeto optuženik smatra da njegove izgovorene riječi objektivno nisu mogle kod oštećenika izazvati osjećaj straha i uznemirenosti te da stoga nije počinio predmetno kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

10. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke dao uvjerljive i argumentirane razloge koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju.

11. Optuženik je u predmetnom slučaju proglašen krivim jer je kritične zgode u telefonskom razgovoru zaprijetio oštećenom ES: „Ja ću tebi glavu otkinuti.“, što je bio odgovor na oštećenikov prethodni upit „da li treba sam iščupati klimu?“. Te činjenice je prvostupanjski sud opravdano prihvatio vjerodostojnim na temelju iskaza naprijed imenovanog oštećenika koji je glede njih ostao dosljedan i decidiran.

11.1. Optuženik u obrani tvrdi da mu se tijekom telefonskog razgovora oštećenik u jednom trenutku povišenim tonom obratio: „A što ako ti je (klima uređaj) ja iščupam i bacim dole“, na što je on reagirao s riječima: „Ako je iščupaš onda ću ti ja iščupati glavu“.

11.2. Kao što je ranije istaknuto sud prvog stupnja je osnovano prihvatio oštećenikovu verziju dijaloga između njega i optuženika, no valja odgovoriti žalitelju da je i u njegovoj varijanti razmijenjene komunikacije ostvareno obilježje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a. To poradi toga što oštećenikov upit, kako ga prezentira optuženik, nije bio izrečen u kondicionalu, već kao određena buduća opcija, na što je optuženik reagirao sasvim određenom prijetnjom kojom se drugoj osobi stavlja u izgled kvalificirano zlo u smislu čl. 139. st. 2. KZ-a. Prema tome, ne može se prihvatiti žalbena teza da je ovdje bila riječ o „svojevrsnoj obrani na ničim izazvanu samovlast oštećenika“. Njegova jedina ispravna i zakonita reakcija je bila ona koja je tek uslijedila

– da je u cilju otklanjanja samovlasti oštećenika zatražio policijsku intervenciju.

11.3. Dakle, niti u optuženikovoj verziji događaja nije isključeno počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, no, valja ponoviti, sud prvog stupnja je u ovom slučaju opravdano prihvatio iskaz oštećenog ES vezano za konkretno izgovorene riječi između njega i optuženika koje su razmijenjene u inkriminiranom telefonskom razgovoru 6. ožujka 2021. u 9,37 sati. Ovdje se svakako radi o prijetnji kojom se oštećeniku stavlja u izgled zlo koje će ga zadesiti ako samovoljno ukloni predmetni klima uređaj. Sud prvog stupnja pak pravilno rezonira kada ustvrđuje da riječi: „Ja ću tebi glavu otkinuti.“ u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju u smislu čl. 139. st. 2. KZ-a, neovisno o tome kakav su stvarni učinak izazvale kod oštećenika. Naime, kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ-a je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja djela prema objektivnim mjerilima i standardima predstavlja ozbiljnu prijetnju, bez obzira kakav je realni efekt prouzročila kod osobe kojoj je upućena i je li je počinitelj uistinu namjeravao ostvariti.

11.4. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

12. Dakle, sud prvog stupnja je odlučne činjenice u pobijanoj presudi pravilno utvrdio, no prema ocjeni ovoga žalbenog suda trebalo je na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ipak donijeti drukčiju presudu. Drugim riječima, sud prvog stupnja je prema pravnom stajalištu ovoga žalbenog suda u konkretnom slučaju na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon iz čl. 453. t. 1. ZKP-a jer je propustio primijeniti odredbu čl. 33. KZ-a koja regulira materijalno-pravni institut beznačajnog djela. Prema naprijed naznačenom zakonskom propisu nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

12.1. Inkriminirana radnja optuženika u kaznenopravnom smislu postoji, ona odgovara radnji iz zakonskog bića počinjenog kaznenog djela, međutim njena konkretna manifestacija nije takvog značaja, kvalitete i intenziteta da bi, zajedno sa svim propisanim elementima beznačajnog djela koji su u ovom slučaju kumulativno ispunjeni, s položaja interesa zaštite ugroženog ili povrijeđenog pravnog dobra i socijalno-etičkog zahtjeva bilo nužno optuženiku kažnjavanjem uputiti prijekor. Imajući u vidu cjelokupni kontekst događaja koji je prethodio inkriminiranoj radnji i okolnosti pod kojima je došlo do izricanja predmetne prijetnje, a riječ je o neslaganju između optuženika i oštećenika o uklanjanju klima uređaja sa zida obiteljske kuće oštećenika, pri čemu valja primijetiti da je ranija komunikacija između njih dvojice s tim u vezi bila normalna i primjerena dobrosusjedskim odnosima, što potvrđuju SMS poruke s lista 83 prvostupanjskog spisa, konkretna prijetnja koju je optuženik uputio oštećeniku ima bagatelni značaj, jer je očito izgovorena u trenutku kada se optuženik osjetio isprovociranim, a osim toga u okvirima postojeće situacije može se objektivno zaključiti da su izgovorene prijeteće riječi imale neznatne posljedice kada je u pitanju ugrožavanje zaštićenog pravnog dobra kod kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a. Kada se k svemu tome pridoda i nepobitna činjenica da optuženik do sada nije bio osuđivan, što znači da se konkretna inkriminacija ukazuje kao izolirana nemila epizoda u njegovom dosadašnjem životu, tada nema dvojbe da su u ovom slučaju uistinu ispunjeni svi zakonski uvjeti da se predmetno ponašanje u smislu čl. 33. KZ-a ocijeni kao beznačajno djelo.

13. Optuženik je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali je nije obrazložio, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud iz naprijed izloženih razloga na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a odlučio kao u izreci ove presude, postupajući pri tome u skladu s čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-a po službenoj dužnosti.

U Varaždinu, 22. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović