Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-99/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po skrbniku CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Brlečiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s trenutnim boravištem u Kaznionici u Glini, Glina, Vinogradska ulica 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 22. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 eur (pedeset tisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 50.000,00 eur do utuženog iznosa od 75.000,00 eur, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.275,06 eur (tisuću dvjesto sedamdeset pet eura i šest centi), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbe od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je tuženik presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021-38, a koja je potvrđena presudom Visokog kaznenog suda RH poslovni broj Kžzd-8/2022-8 od 14. travnja 2022., pravomoćno proglašen krivim što je dana 10. travnja 2021. oko 15,00 sati u [adresa], u [adresa], na štetu mldb. tužiteljice počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta teškim kaznenim dijelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisano u čl. 166. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 166. st. 2 KZ/11, dakle da je izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina uz primjenu sile, kojim je kaznenim djelom narušen djetetov tjelesni i emocionalni razvoj i djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, da je tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina te se isti trenutno nalazi na odsluženju iste u kaznionici u Glini, Vinogradska ulica 2, da je kaznenim djelom zbog kojeg je tuženik pravomoćno osuđen nedvojbeno povrijeđeno dostojanstvo i čast mldb. tužiteljice, da nitko u ovom trenutku ne može pojmiti kakve će štetne posljedice na daljnji život, intelektualni i emocionalni razvoj i život mldb. tužiteljice postupanje tuženika imati, da su posljedice štetnog događaja tj. kaznenog djela po mldb. tužiteljicu vidljive njezinim skrbnicima (baki i djedu) s kojima živi, te se za sada ukazuju kao povućenost u sebe, odbijanje igranja sa svojim vršnjacima, iskazivanje nepovjerenja prema odraslim osobama, kao i da nikakav iznos novca ne može popraviti štetu koja joj je nepovratno uzrokovana, no da ima pravo na naknadu neimovinske štete, koja je izvan svake sumnje nastala, a slijedom čega predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 10.000,00 eur na ime naknade štete.

2. Valja napomenuti da je tuženik uredno zaprimio tužbu s pozivom na davanje odgovora na istu, no da u za to ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 19. veljače 2025., a temeljem iskaza zakonskog zastupnika tužiteljice te uvida u spis Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 75.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pri čemu se navedenoj preinaci tužbe tuženik nije protivio. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) raspravnim rješenjem od 8. travnja 2025. prihvatio preinaku tužbe, a s obzirom da je ocijenio da tužiteljica prije izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužiteljice i vršenjem uvida u spis Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021 nije mogla naznačiti konačnu visinu tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao u izreci gornjeg rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021-38 od 3. prosinca 2021. (list 11-28 spisa), te u spis ŽS u Varaždinu Kzd-10/2021, te je saslušan svjedok CV (list 73-74 spisa).

5. Valja napomenuti da sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem, a s obzirom da je isti ocijenio neekonomičnim, to imajući u vidu da je sud odluku o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnost tužiteljice, vodeći se prvenstveno prirodom štetne radnje i svim okolnostima konkretnog slučaja, utemeljio na činjenicama koje proizlaze iz spisa Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021, te iskaza zakonskog zastupnika tužiteljice (sudska praksa rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/2006 od 19. prosinca 2007.).

6. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. st. 2. u svezi čl. 158. st. 5. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 166. st. 2. KZ/11.

8. S obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, niti pristupio na održana ročišta, odnosno propustio se tijekom ovog postupka usmenim ili pisanim putem očitovati o odlučnim činjenicama, to sud spornim utvrđuje i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Sukladno čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Sukladno čl. 1102. ZOO pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa.

11. Sukladno čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12. Uvidom u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021-38 od 3. prosinca 2021., pravomoćna od 14. travnja 2022., sud je utvrdio da je tuženik proglašen krivim što je dana 10. travnja 2021., oko 15,00 sati, u [adresa], u [adresa], svoju susjedu mldb. tužiteljicu, rođenu **.**.2010., koju poznaje, u cilju da nad njom izvrši nasilni spolni odnos, usprkos tome što je bio svjestan da se radi o maloj, nježnoj i spolno nezreloj djevojčici starosti svega 11 godina, dječjeg, fizičkog i psihičkog razvoja, bez spolnih obilježja i znanja o spolnosti koja mu se ne može oduprijeti i koja živi s bakom i djedom kojima je on susjed i da će time nanijeti štetu njezinom psihičkom i fizičkom napretku, najprije pozvao rukom kad je ona došla do njegove ograde i pitala ga što treba pa kad joj nije odgovorio krenula otići, došao do nje i rukom ju jako uhvatio za lakat i odvukao u svoju kuću u kuhinju, zaključavši ulazna vrata, gdje joj je nudio tortu, držeći u ruci velik nož, što je na odbijala osjećajući ogroman strah za svoj život i krenula otići, da biju on čvrsto uhvatio za ručni zglob i odvukao u sobu, gdje joj je spustio tajce i gaćice do koljena, dok se ona pokusala natrag obući, sebi skinuo hlače i gaće, na što je ona uplašena počela vrištati, plakati, govoriti mu da prestane, zvati baku i djeda, da bi joj potom ruku stavio preko usta, bacio ju na krevet, u čemu se pokusala pridići i otići, okretao ju lijevo desno po krevetu, dirao ju rukama po tijelu, preko majice u predjelu grudi pa preko trbuha i po spolovilu prema nogama, a potom legao na ju snažno ju pritišćući svojim tijelom te ju rukama obuhvatio oko leđa i svoje spolovilo, usprkos njezinom plakanju i vikanju, nasilno gurao u njezino spolovilo, nanoseći joj fizičku bol, tugu, jad, strah, sram i neugodu, a potom joj jezikom lizao spolovilo te ju dovukao na stolicu i gurao joj svoj prst jako duboko u spolovilo, prouzročivši joj vrlo jaku bol, jad, neugodu i sram te je cijelo vrijeme plakala, vikala, zvala baku i djeda, govorila mu da ju jako boli, da prestane, na što joj je govorio da šuti jer ju nitko ne može čuti, da bi se, kad mu je rekla da bude išao u zatvor, odmaknuo od nje i otišao na krevet kamo ju je vukao za sobom, no ona je pod izlikom da mora na WC pobjegla iz kuće, pri čemu ju je uhvatio za ruku govoreći joj da nikome ne smije reći što joj je radio jer će najebati i vidjeti što on može i na što može biti sposoban, uslijed čega je tužiteljica doživjela reakciju na teški stres, emocionalni poremećaj i osjećala strahove i probleme sa spavanjem, čime je ugrožen njezin psihofizički napredak, dakle, što je izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mladim od petnaest godina uz primjenu sile, a kaznenim djelom je narušen djetetov tjelesni i emocionalni razvoj i djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, a čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u čl. 166. st.2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi s st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po čl. 166. st. 2. KZ/11, te je za počinjeno kazneno djelo tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, pri čemu je temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine" broj 152/08.,76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12.,56/13.,145/13., 152/14., 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) tužiteljica sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

13. Zakonski zastupnik tuženice – djed tuženice u svojem iskazu u bitnome navodi da tužiteljica s njim živi od svoje 4. godine, da joj je on trenutno jedini skrbnik, da je tužiteljica prije štetnog događaja bila kao i svako drugo dijete, veselo, razigrano, nije bila povučena, nije bolovala od ikakvih duševnih smetnji, uvijek je postupala s povjerenjem u ljude i razvijala prijateljske odnose, u školi je bila dobra učenica, primjerenog ponašanja, izvan škole se voljela baviti cvjećarstvom, te je pohađala likovne grupe, odlazila je na pjevački zbor, da je nakon štetnog događaja tužiteljica odlazila na razgovore psihijatru i psihologu, i to u trajanju od 2-3 godine, da se trenutno ne može očitovati o tome koje lijekove je pila jer je o tome brigu vodila njegova pokojna supruga, baka tužiteljice, no da je pila neke lijekove za smirenje, da trenutno popije po potrebi tabletu za smirenje, da nakon štetnog događaja, pa i dan danas, tužiteljica ne može spavati zbog noćnih mora jer sanja štetni događaj, da po njegovom saznanju tužiteljica nema neke trajnije fizičke posljedice, osim onih koje su nastale u štetnom događaju, da je nakon štetnog događaja tužiteljica postala izuzetno povučena, da i nadalje polazi školu, da trenutno ide u srednju školu Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar za osobe s posebnim potrebama u Varaždinu, ali da više ne odlazi na svoje izvannastavne aktivnosti, dakle da više ne odlazi na zbor, ne bavi se cvjećarstvom, nema nikakve hobije, nema više nikakvih ranijih interesa, nema više volje ni za što, da tužiteljica nakon štetnog događaja više ne održava prijateljske odnose, da ga svaki dan pita hoće li se tuženik vratiti, da je stalno u strahu, da je nakon štetnog događaja izgubila povjerenje u ljude, da se izvan kuće boji drugih ljudi, da malo priča s ljudima, da je trenutno u školi dobra učenica, ali da sa djecom u školi nije razvila prijateljske odnose, da nakon štetnog događaja počinje često u razgovoru plakati bez nekog razloga, da je baš ništa ne veseli te nema nikakve planove za budućnost, da je prije štetnog događaja tužiteljica imala dobre ocjene u školi, no da nakon štetnog događaja nije mogla učiti te su se ocjene pogoršale, te je zbog ocjena mogla bodovni prag proći samo u srednjoj školi ZV, a i da je bila preporuka psihijatra da upiše lakšu srednju školu zbog psihičkih posljedica štetnog događaja, da su tužiteljicu po povratku u školu nakon štetnog događaja zadirkivale kolege iz razreda, pa čak i neki profesori, tako da uopće nije htjela izlaziti iz kuće, da ne vidi nikakav napredak kod tužiteljice s obzirom na protek vremena od štetnog događaja, dakle ona je u istom psihičkom stanju u kakvom je i bila neposredno nakon štetnog događaja, te je i nadalje povučena, osjeća strahove, na primjer ne usuđuje se ni sama otići u dućan, odnosno stalno je unutar kuće, a iz kuće izlazi isključivo u njegovoj pratnji, da ju on vodi u školu i dolazi po nju, dakle osim odlaska u školu tužiteljica ne izlazi iz kuće, osim s njim, te se boji ostati sama kod kuće tako da svugdje ide s njim, da još dan danas tužiteljicu u selu ljudi zadirkuju zbog štetnog događaja, pričaju o njoj, stalno ju pitaju o štetnom događaju, na primjer da ju je čak i vjeroučiteljica pitala da joj prepriča štetni događaj pred svima u razredu, da sa razredom ne odlazi na izlete, ali odrađuje praksu, ali da ju on vodi na praksu i odlazi po nju jer se sama boji odlaziti iz kuće, pri čemu obrazlaže da joj se praksa održava 500 m od kuće, pa da se čak boji sama 500 m hodati po cesti, da je tuženik živio dvije kuće od njihove kuće, da se tužiteljica i dan danas boji prolaziti pokraj tuženikove kuće, da odbija komunicirati s odraslim osobama iz straha, da profesori u tužiteljičinoj srednjoj školi navode da surađuje s njima, ali da je povučena, puno mirnija od ostalih učenika, pri čemu napominje da su preostali učenici u razredu osobe s posebnim potrebama, te ih je samo šest u razredu, da tužiteljica nije osoba s posebnim potrebama, da tužiteljica ima problema sa spavanjem, zna biti budna do 3- 4 ujutro, a budi se u 6 sati, da se povremeno pomokri u školi u donji veš, odnosno ne može kontrolirati mokrenje, da je kasnije ušla i u pubertet, da ju dječaci uopće ne zanimaju, da odbija kontakt sa dječacima, da se ne želi s njima družiti, da uopće ne može uspostaviti emocionalnu vezu sa djecom suprotnog spola, da je prije štetnog događaja govorila da bi htjela jednog dana imati supruga i djecu, odnosno obitelj, a da danas odbija takvu pomisao, te navodi da se nikad neće udavati, kad je unutar kuće da u pravilu crta i piše zadaću, da joj je nedavno kupio kompjutor da isproba Internet, ali da nema volju za to, da više ne pjeva, ne pleše, odnosno ne radi ništa veselo po kući, da joj je nabavio mobitel i predložio da pokuša instalirati neke aplikacije preko kojih bi komunicirala sa vršnjacima, no da je rekla da to nju ne zanima, kao i da tijekom kaznenog postupka tuženik nije iskazao pokajanje, nije se ispričao tužiteljici te da je osporavao počinjenje kaznenog djela.

14. Valja napomenuti da sud u cijelosti prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužiteljice, a s obzirom da isti iskazuje detaljno i dosljedno, a njegov iskaz nije kontradiktoran ostalim izvedenim dokazima, niti sud u istome nalazi kakve nelogičnosti, odnosno ne nalazi razloga koji bi doveli u pitanje vjerodostojnost istog.

15. Polazeći od presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-10/2021-38 od 3. prosinca 2021., a temeljem čl. 12. st. 3. ZPP, sud je utvrdio postojanje odgovornosti tuženika za počinjenje štetne radnje - kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u svezi čl. 158. st. 5. u svezi st. 1. KZ/11, a kojom je štetnom radnjom tužiteljici neupitno povrijeđeno njezino pravo osobnost, i to pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo.

16. Sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade u obzir prvenstveno uzeo okolnost da štetna radnja predstavlja jedan od najtežih oblika nasilja s dalekosežnim posljedicama po žrtvu takvog čina, da je tužiteljica u vrijeme počinjenja štetne radnje bila dijete u dobi od 11 godina, a što ju je činilo posebno ranjivom žrtvom kojoj je ugrožen njezin tjelesni i emocionalni razvoj, da je štetna radnja rezultirala negativnim posljedicama na svim područjima života tužiteljice, počevši od promjena u njezinoj osobnosti, interesima, ambicijama, u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa, kao i u pristupu obrazovanju, a time i njezinom profesionalnom razvoju, a koje će promjene imati dugoročne posljedice u odnosu na kvalitetu tužiteljičinog življenja, pri čemu je sud vrednovao i činjenicu da stranke žive u maloj sredini u kojoj je svima poznat štetni događaj, kao i da je tuženik bio tužiteljičin susjed, dakle njoj poznata osoba za koju se može očekivati da će nakon izdržane kazne zatvora ponovno doseliti na svoju adresu prebivališta, dakle da je tužiteljica izložena, odnosno da će biti izložena i u budućnosti posljedicama proživljene traume.

17. Polazeći od gore iznesenog, sud je ocijenio osnovanim tužiteljici dosuditi iznos od 50.000,00 eur s osnova naknade zbog povrede prava osobnost, a s obzirom da težina povrede prava osobnosti i sve gore iznesene okolnosti slučaja isto opravdavaju, pri čemu se dosuđenom naknadom ostvaruje njezin cilj i društvena svrha, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 1103. ZOO i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, a slijedom čega je sud na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici dosudio i zateznu kamatu tekuću od 12. listopada 2023., kao dana podnošenja tužbe.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, sukladno kojem ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U smislu čl. 154. st. 2. ZPP sud utvrđuje da je tužiteljica u pogledu osnove zahtjeva uspjela sa 100%, a s visinom zahtjeva da je uspjela s 66,67%, dakle ukupno 166,67%, dok je tuženik uspio u odnosu na visinu zahtjeva sa 33,33%, te da razlika postotka uspjeha u sporu iznosi 66,67% (166,67% - 33,33% = 133,34% / 2 = 66,67%) u korist tužiteljice.

21. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 26. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura i 19. veljače 2025. u iznosu od 1.130,00 eur po tbr. 9. t. 1. Tarife, a koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 382,50 eura, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,50 eura.

22. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio troškove ovog postupka u iznosu od 1.275,06 eur (1.912,50 eur x 0,6667).

23. Slijedom navedenog, a iz iznesenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica, po punomoćniku Predragu Brlečiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva

Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina

2/ Tuženik OV, iz [adresa], s trenutnim boravištem u Kaznionici u Glini