REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1935/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB 03744272526, Savska cesta 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Gligić Rubes, odvjetnica u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-4363/99 od 7. travnja 1999. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 82,05 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-5,47 eura od 15. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 25. veljače 1998. do isplate

-5,47 eura od 20. ožujka 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. travnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. svibnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. lipnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. srpnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. kolovoza 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. rujna 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. listopada 1998. do isplate

-5,47 eura od 10. studenog 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. prosinca 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. siječnja 1999. do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje od 15. siječnja 1998. do 30. lipnja 2002. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96), po stopi koja se za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 2. studenog 2004. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), po stopi koja se za razdoblje od 3. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 151,54 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-4363/99 od 7. travnja 1999. naloženo je pravnoj prednici tuženika OG isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) po osnovi neplaćene pričuve glavnicu u iznosu od 618,30 kn sa zateznim kamatama od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, zatezne kamate na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa do podnošenja prijedloga za ovrhu (29. ožujka 1999.) koje izražene u apsolutnom iznosu iznose od 75,37 kn. Također joj je naloženo naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 120,00 kn sa zateznim kamatama od 7. travnja 1999. do isplate.

2. Tijekom postupka je umrla ovršenica RG. Stoga je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-4363/99-10 od 24. veljače 2015. (list 22 spisa) utvrđen prekid postupka, pozvani su nasljednici ovršenice FG (ovdje tuženik), DG i SG preuzeti postupak te je postupak nastavljen. Navedeno rješenje ostalo je pravomoćno 4. veljače 2021.

3. Ovdje tuženik podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem ističe prigovor zastare te predlaže pobijano rješenje ukinuti, pozvati sve nasljednike radi utvrđivanja činjeničnog stanja i daljnjeg postupanja.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-4363/99-23 od 27. listopada 2021. (list 68-69 spisa) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha u odnosu na FG (ovdje tuženika), ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, koje je postalo pravomoćno 12. studenog 2021. Rješenjem poslovni broj Ovrvz-4363/99-24 od 30. studenog 2021. postupak je razdvojen u odnosu na FG (ovdje tuženika) te je formiran ovaj spis.

5.1. U podnesku od 15. svibnja 2022. tužitelj ističe da nije osnovan prigovor zastare jer tražbina pričuve zastarijeva u roku 3 godine od dospijeća. Nadalje navodi da su suvlasnici zgrade svoje uzajamne odnose uredili Međuvlasničkim ugovorom od 24.l ožujka 1997. i Ugovorom o upravljanju od 25. kolovoza 1997. te da je čl. 3. Međuvlasničkog ugovora propisano da odluke vezane za poslove redovite uprave obvezuju sve suvlasnike ukoliko su se za njih izjasnili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti zajedničkih dijelova. Ističe da se visina pričuve za stambeni prostor izračunava sukladno čl. 13. Ugovora o upravljanju te da ista iznosi 41,22 kn mjesečno (25,6*1,00*1,60).

5.2. U podnesku od 22. listopada 2024. tužitelj ističe da je ovršni postupak u odnosu na preostale nasljednike pokojne RG (DG i SG) u prekidu jer su i oni umrli. Ujedno uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 82,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od:

-5,47 eura od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 25. veljače 1998. do isplate

-5,47 eura od 20. ožujka 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. travnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. svibnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. lipnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. srpnja 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. kolovoza 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. rujna 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. listopada 1998. do isplate

-5,47 eura od 10. studenog 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. prosinca 1998. do isplate

-5,47 eura od 15. siječnja 1999. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, upravitelja zgrade u [adresa], za isplatu iznosa od 82,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi pričuve za razdoblje od listopada 1997. do prosinca 1998. za stan koji je u to vrijeme bio u vlasništvu RG (pravne prednice tuženika).

9. Prije svega treba reći da je tužitelj kao upravitelj zgrade aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Naime, aktivna legitimacija upravitelja zgrade proizlazi iz odredbe čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP). Upućuje se i na stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. prema kojem je upravitelj ovlašten ex lege pokretati postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

10. Obveza plaćanja troškova pričuve zakonska je obveza. Ona proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. ZVDSP prema kojoj doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok su prema odredbi čl. 380. st. 4. ZV suvlasnici sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati mjesečno.

11. Čitanjem popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 99-100 spisa) utvrđeno je da je RG (pravna prednica tuženika) bila vlasnica stana u zgradi u [adresa], površine 25,76 m2, što također proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju (list 19-20 spisa) koji su naslijedili ovdje tuženik, DG i SG svaki u 1/3 dijela (list 19-21 spisa). Nadalje, čitanjem popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja utvrđeno je da je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine isti potpisala čime je potvrđeno da su usvojili međuvlasnički ugovor, da je tužitelj njihov upravitelj i da mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve iznosi 1,60 kn/m2 za stambeni prostor. Sukladno čl. 375. st. 3. ZVDSP odluke iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, s obzirom da je isti potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

12. Čitanjem ugovora o upravljanju zgradom u [adresa] od 25. kolovoza 1997. (list 124-127 spisa) utvrđeno je da pričuva za stambeni prostor iznosi 1,60 kn/m2, koja obveza dospijeva 15. u mjesecu za tekući mjesec (čl. 13.).

13. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu, a vjerodostojnost iste, kao niti naprijed navedene činjenice tuženik nije niti osporio.

14. Prema tome, mjesečna obveza plaćanja pričuve za predmetni stan u utuženom razdoblju od listopada 1997. do prosinca 1998. iznosila je 5,47 eura mjesečno (1,60 kn*25,76=41,22 kn odnosno 5,47 eura). Obveza plaćanja pričuve dospijeva petnaestog u mjesecu za tekući mjesec.

15. Najstarija utužena tražbina odnosi se na listopad 1997. koja je dospjela 15. listopada 1997., a ovaj postupak je pokrenut 29. ožujka 1999. Prema tome, nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, dalje ZOO/91). Stoga nije osnovan prigovor zastare.

16. Također treba reći da tuženik, kao jedan od nasljednika pokojne RG, solidarno s njima odgovara za njezine dugove (čl. 145. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, NN 71/99, 37/94 i 56/00, koji je bio na snazi u trenutku smrti ostaviteljice RG, odnosno 30. listopada 2001., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, list 19 spisa). Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je itko od njih i u najmanjem dijelu podmirio utuženu tražbinu. Čitanjem rješenja ovog suda poslovni broj Ovrvz-4363/99- 35 od 24. ožujka 2022. utvrđeno je da je ovršni postupak prekinut u odnosu na DG jer je umro (list 136 spisa), dok je čitanjem rješenja ovog suda poslovni broj Ovrvz-4363/99-41 od 14. listopada 2022. utvrđeno je da je ovršni postupak prekinut i u odnosu na SG jer je i ona umrla (list 138 spisa). Stoga sud nalazi utvrđenim da tražbina tužitelja nije podmirena niti djelomično. Kako je odgovornost tuženika za dugove ostaviteljice solidarna, on je dužan utuženu tražbinu podmiriti u cijelosti.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 380. ZVDSP u vezi s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) osnovan je zahtjev za isplatu iznosa od 82,05 eura (5,47 eura mjesečno za razdoblje od 15 mjeseci odnosno za razdoblje od listopada 1997. do prosinca 1998.).

18.1. Kao što je već navedeno u toč. 12. obrazloženja, svaka mjesečna obveza plaćanja pričuve u utuženom razdoblje dospjela je 15. u mjesecu za tekući mjesec. Stoga je na temelju čl. 277. st. 1. ZOO/91, unutar granica tužbenog zahtjeva, osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od:

-5,47 eura (po osnovi pričuve za listopad 1997.) od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za studeni 1997.) od 5. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za prosinac 1997.) od 15. siječnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za siječanj 1998.) od 25. veljače 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za veljaču 1998.) od 20. ožujka 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za ožujak 1998.) od 15. travnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za travanj 1998.) od 15. svibnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za svibanj 1998.) od 15. lipnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za lipanj 1998.) od 15. srpnja 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za srpanj 1998.) od 15. kolovoza 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za kolovoz 1998.) od 15. rujna 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za rujan 1998.) od 15. listopada 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za listopad 1998.) od 10. studenog 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za studeni 1998.) od 15. prosinca 1998. do isplate

-5,47 eura (po osnovi pričuve za prosinac 1998.) od 15. siječnja 1999. do isplate 18.2. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-4363/99 od 7. travnja 1999. naložena je isplata glavnice po osnovi neplaćene pričuve sa zateznim kamatama od podnošenja prijedloga za ovrhu (29. ožujka 1999.) do isplate kao i zateznih kamata na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa (opisan u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, list 6 spisa) do podnošenja prijedloga za ovrhu (29. ožujka 1999.) koje izražene u apsolutnom iznosu iznose od 10,00 eura. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj uređuje zahtjev za isplatu kamata na način da traži isplatu istih od dospijeća svakog pojedinog iznosa (opisan u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, list 6 spisa i u podnesku od 22. listopada 2024., a kako je to već navedeno u toč. 18.1. obrazloženja) do isplate. Posve je svejedno je li tijek zateznih kamata određen opisno za čitavo utuženo razdoblje ili je za dio razdoblja izražen u apsolutnom iznosu, a za dio utuženog razdoblja opisno (važno je samo da na kamate ne teku kamate). Dakle, tužitelj je suštinski već prijedlogu za ovrhu tražio kamate na pojedine iznose glavnice od datuma dospijeća (navedenih u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) do isplate, samo je taj zahtjev izrazio na drugačiji način nego u podnesku od 22. listopada 2024. (jer je za razdoblje od dospijeća do podnošenja prijedloga za ovrhu zahtjev izrazio u aspolutnom iznosu, a nakon toga, za razdoblje od 29. ožujka 1999. do isplate opisno). Stoga je zaključak ovog suda da se radi o jednom te istom zahtjevu i da nije došlo do preinake.

18.3. Slijedom svega navedenog, o tijeku zateznih kamata je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

19. Stopa zateznih kamata za razdoblje od 15. siječnja 1998. do 30. lipnja 2002. određuje se čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96), za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 2. studenog 2004. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), a za razdoblje od 3. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), O stopi zateznih kamata od 1. siječnja 2008. do isplate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO/05).

20. Postupak se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavio kao parnični postupak. Stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

21. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za čitav prvostupanjski postupak u iznosu 50 bodova (Tbr. 7/9) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 125,00 eura. Priznat mu je i trošak pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 13,27 eura te na presudu u iznosu od 13,27 eura. Navedeno sveukupno iznosi 151,54 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/05

22. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka odnosno umješač uredno obaviješten o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupio, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka odnosno umješač nije bio uredno obaviješten o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.