Poslovni broj: Us I-1048/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DHR, državljanin Demokratske Republike Nepal, smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Zagrebu, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1491, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 12. ožujka 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke, tužitelju DHR, rođen **.**.1989. državljaninu Demokratske Republike Nepal, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se ograničenje kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje za razdoblje najduže do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja ovog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je u obrazloženju rješenja pogrešno navedeno da je tužitelj 27. veljače 2025. bio nezakonito u Republici Hrvatskoj, a obzirom da mu je radna dozvola ukinuta tek idućeg dana 28. veljače 2025., te da tužitelj nije niti bio svjestan da radi neprijavljen i na taj način da krši zakone Republike Hrvatske, kada je legalno izdanom D vizom uz dozvolu za boravak i rad došao u Republiku Hrvatsku.
3. Dalje navodi da tuženik tužitelju nije ostavio vremena da po ukidanju dozvole legalno napusti Republiku Hrvatske, već ga je protuzakonito odmah strpao u zatvor te nije jasno zašto u konkretnom slučaju nije primijenjena odredba članka 184. stavka 3. Zakona o strancima u vezi prava na povratak.
4. Činjenica što je tužitelj zatražio u međuvremenu međunarodnu zaštitu ne bi se trebala apriori smatrati odugovlačenjem postupka protjerivanja ili vraćanja, jer se na taj način ne radi razlika između tražitelja međunarodne zaštite koji su došli u Republiku Hrvatsku putem krijumčarenja ljudi i onih koji su došli temeljem drugih pravnih osnova.
5. Tužitelja su iznevjerili i agencije i poslodavci i od njega iskamčili dodatan legalno zarađen novac, a tužitelj ima valjane azilne razloge, ne predstavlja nikakvu opasnost za javni poredak i ne krši nikakve prisilne propise na svjestan i namjeran način, te svo ovo vrijeme nije ni pokušao otići u neku drugu državu članicu Europske unije.
6. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, i da naloži tuženiku da ga odmah pusti iz Tranzitnog prihvatnog centra za strance u Trilju, te da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć i da naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužitelj boravio kao stranac u nezakonitom boravku od 20. prosinca 2024. jer mu je izdana radna dozvola ukinuta, te tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu već naknadno, a zbog čega je utvrđeno da tužitelj traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima, pa je bilo potrebno tužitelju ograničiti slobodu kretanja temeljem članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
8. Iz ponašanja tužitelja je razvidno da je još od dolaska u Josipdol i kontakta s prvim poslodavcem koji mu je ishodio dozvolu za boravak i rad bio svjestan da neće moći raditi u spomenutom objektu, te iako mu je radna dozvola ukinuta 28. veljače 2025., poslodavac je isto zatražio već 20. prosinca 2024. o čemu je i obavijestio tužitelja te mu je čak osigurao i smještaj u hostelu na nepoznatoj adresi u Zagrebu.
9. Po dolasku u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju tužitelj svojim ponašanjem nije dao do znanja da se želi dragovoljno vratiti u zemlju podrijetla već je u međuvremenu zatražio međunarodnu zaštitu, pa tvrdnja opunomoćenika tužitelja da je u ovom slučaju trebalo postupiti sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima i tužitelju ostaviti vremena da po ukidanju radne dozvole legalno napusti Republiku Hrvatsku, nije osnovana.
10. Sam opunomoćenik tužitelja navodi da je tužitelj namjeru za međunarodnom zaštitom izrazio kada mu je prestala druga osnova boravka što jasno govori o zlouporabi postupka, te u konkretnom slučaju nije od utjecaja tko i koliko plaća posredničkim agencijama prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku.
11. Tužitelj je 25. ožujka 2025. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom, te ispitni postupak tek treba biti proveden sukladno rokovima iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
12. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je sukladno obvezi iz članka 54. stavka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za hindi jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
15. Na raspravi tužitelj je saslušan uz prevoditelja za hindi jezik, te je odgovarao na postavljena pitanja suda i svog opunomoćenika, te opunomoćenice tuženika.
16. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 2. točke 7., te stavka 6. navedenog članka Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti.
17. Naime, iako tuženik pogrešno navodi da je tužitelj 27. veljače 2025. bio u nezakonitom boravku, a obzirom da mu je radna dozvola ukinuta tek sljedeći dan tj. 28. veljače 2025., nije sporno da je u odnosu na tužitelja po službenoj dužnosti doneseno rješenje o protjerivanju od 28. veljače 2025., te kako se tužitelja nije moglo odmah prisilno udaljiti radi osiguranja izvršenja prisilnog udaljenja tužitelju je rješenjem od 28. veljače 2025. određen smještaj u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju, te je tužitelj tek u tom postupku 12. ožujka 2025. izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
18. Člankom 54. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (točka 7.).
Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
20. Temeljem prethodno opisanog činjeničnog stanja, sud zaključuje da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 7., te stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za izricanje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance, jer je opravdano zaključeno da se drugim mjerama iz stavka 5. istog članka Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
21. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 (tri) mjeseca što je manje od zakonskog maksimuma i sud isti rok ocjenjuje primjerenim.
22. U obrazloženju osporavanog rješenja navedene su sve bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja te je navedeni propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za ograničenje kretanja na određeno vrijeme iz jednog od zakonskih nabrojanih razloga, pa se stoga tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima i nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
23. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć u iznosu od 1.250,00 eur. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i pristupa na ročište, uvećano za PDV sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika.
24. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, putem e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335
3. Tranzitni prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj
4. U spis
