REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-208/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Narodne Republike Bangladeš, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, zaključene istog dana, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/7488, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 20. prosinca 2024. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/7488, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 20. prosinca 2024. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da tuženik ne nudi nikakvo vjerodostojno obrazloženje radi čega tužiteljev iskaz u dijelu u kojem opisuje što se to njemu subjektivno događalo smatra nevjerodostojnim. Tužitelj je u svom iskazu povezao konkretnu opasnost u kojoj se nalazi s opće poznatim događajima, a okolnosti da su ti događaji publicirani su uzeti na teret i štetu tužitelja, iako on nije mogao imati nikakva utjecaja na to hoće li nešto biti objavljeno ili neće, obzirom da i sam tuženik našao podatke o neredima u tužiteljevu gradu podrijetla, a koji pak kronološki u cijelosti odgovaraju onome što je tužitelj navodio u svojim iskazima.

3. Tužitelj je našao na internetu upravo realnu potvrdu događanja u gradu Comilli, a koja je tužiteljev grad podrijetla dok je prebivao u zemlji podrijetla, a prema kojem dokumentu se događaj odvio upravo onako kako je to tužitelj u zapisnicima i naveo, a tuženik tvrdi da je to sve tužitelj mogao pročitati u medijima i iznijeti priču kakvu je iznio.

4. Tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao s odobrenom vizom za boravak i rad, te nije pripremao svoju priču, već je znao detalje tog događaja koje je kao takve i ispričao te je dovoljno detaljno opisao i pokušaj paljenja tužitelja i obitelji u njegovoj kući.

5. U odnosu na medicinsku dokumentaciju tuženiku uopće nije bio bitan sadržaj te predane dokumentacije, već je samo tražio na njoj pečate i potpise pojedinih liječnika, te da se radi o liječniku opće medicine.

6. Tužitelj je jasno ukazao tuženiku što bi ga moglo zadesiti ukoliko bi se vratio u državu podrijetla, te je u Republiku Hrvatsku želio doći legalno, te je u odnosu na nevjerodostojnost tužitelja trebalo primijeniti članak 99. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za odobrnje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, te naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje tužbene navode tužitelja, te ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze i potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10. Tuženik je sudu dostavio službenu bilješku od 17. siječnja 2025. da je tužitelj 13. siječnja 2025. samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu u koje se više nije vratio.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i prevoditelja za engleski jezik, te u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

14. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 20. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

15. U obrazloženju rješenja se navodi da se izvješće Human Rights Watch od 21. listopada 2021. ne može primijeniti na tužitelja koji je zemlju podrijetla napustio prvenstveno radi zaposlenja, a kada su nastali problemi sa zaposlenjem i produženjem dozvole za rad po savjetu odvjetnika zatražio je međunarodnu zaštitu.

16. Za probleme koje je naveo da je imao na Hindu Festivalu nije priložio niti jedan materijalni dokaz niti je ičim potkrijepio da je sudjelovao na tom festivalu, te je naveo da su ga muslimani navodno napali nakon tog festivala, a tužitelj je zemlju podrijetla napustio tek 7. srpnja 2022. zbog čega njegovi navodi gube na vjerodostojnosti, a naročito obzirom da su informacije o događajima na Hindu Festivalu dostupne u medijima i tužitelj je do njih mogao doći na navedeni način.

17. Tuženik opisuje da je na upit da objasni kontradiktornosti, jer je na zahtjevu naveo da je osobno vodio festival u Cumilli, a na saslušanju da je bio volonter na festivalu, izjavio da nije rekao da je vodio festival da je držao govor u ime svoje organizacije tijekom prosvjednog skupa u kojem je vrijeđao muslimansku vjeru.

18. Tuženik navodi da je po pitanju međuvjerske tolerancije u izvješću Freedom Report-a, Bangladeš 2023. international religious navedeno da je bangladeškim ustavom islam određen za državnu religiju, ali se podržava načelo sekularizma, zabranjuje vjerska diskriminacija i osigurava jednakost za sve religije, te su čelnici vjerskih manjinskih zajednica naveli da vlada često koristi zakone poput Zakona o digitalnoj sigurnosti u odnosu na hinduse radi povređivanja vjerskih osjećaja muslimanskog stanovništva, međutim navod iz izvješća se ne bi mogao primijeniti na tužitelja koji je sam naveo da je provocirao i vrijeđao pripadnike muslimanske zajednice što ničim nije potkrijepio, iako sam smatra da nije u redu vrijeđati nečije vjerske osjećaje.

19. Vezano za napad na njegovu obitelj i podmetanje požara u kući njegovih roditelja, naveo je da su se roditelji obratili policiji koja im nije pomogla, ali je na upit odgovorio da on i njegova obitelj nisu sigurni tko je podmetnuo požar, ali misli da su to bili muslimani, a iz čega proizlazi da se radi o tužiteljevom subjektivnom mišljenju te da on nema nikakve konkretne informacije o tome kako je došlo do požara na njegovoj obiteljskoj kući.

20. Tužitelj je priložio preslike liječničkog nalaza i propisane terapije Županijskog centra za zdravlje iz Cumille, dr. MZ, kao dokaz napada muslimana na njega, ali je uvidom u tu dokumentaciju utvrđeno da istu nije potpisao specijalist određenog medicinskog područja kvalificiranog za pregled ozljeda već liječnik opće prakse, te iz navedene medicinske dokumentacije nije moguće zaključiti na koji način i kada su nastale tužiteljeve ozljede.

21. Tuženik je izvršio uvid u izvješće Državnog tajništva Sjedinjenih američkih država, Ureda za konzularne poslove u kojem se navodi da zemlja ostaje meta nekoliko stranih terorističkih organizacija, ali su neke europske zemlje kao što su Cipar, Malta, Grčka i Slovenija, stavile Bangladeš na prvu listu sigurnih zemalja podrijetla za koja se podrazumijeva da u njima nema djela proganjanja niti rizika od trpljenja od ozbiljne nepravde, te se u izvješću ACLED-a za srpnja 2024. navodi da nisu pronađena izvješća o nesigurnoj sigurnosnoj situaciji u Bangladešu.

22. Tuženik zaključuje da analizom izjava tužitelja, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg rizika nije utvrđeno postojanje osnovanog strana od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te tužitelj nije dao uvjerljivo obrazloženje da su njegovi problemi koje spominje razlogom odlaska iz zemlje podrijetla povezani s jednom ili više konvencijskih osnova, te nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, naime tužitelj je legalno napustio Republiku Bangladeš, a njegovi navodi nisu uvjerljivi, te nisu potkrijepljeni vjerodostojnim dokazima, pa je odlučeno kao u točci 1. izreke.

23. Kako tužitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj temeljem članka 183. stavka 1. točke 3., a u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. Zakona o strancima odlučeno je kao u točci 2. izreke, te se prilikom određivanja roka za napuštanje Europskog gospodarskog prostora vodilo računa da to bude primjeren rok u odnosu na osobne okolnosti tužitelja koji je punoljetna osoba koja ne posjeduje osobne isprave, ali koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

24. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

25. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

26. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

27. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

28. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

29. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

30. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

31. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj nije u upravnom postupku dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu.

32. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

33. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

34. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

35. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

36. Stoga je pružatelju pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

37. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis