REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-466/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matiji Milošu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja poslovni broj: P-1306/2019-41 od 23. prosinca 2024. Općinskog suda u Puli-Pola, u sjednici održanoj 22. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se tuženikova žalba protiv presude poslovni broj: P-1306/2019-41 od 23. prosinca 2024. Općinskog suda u Puli-Pola pa se ta presuda ukida i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.
II. Tuženikova se žalba odbija kao neosnovana protiv rješenja kojim se utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 454,10 eura sa zateznim kamatama pa se to rješenje potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka isplatiti tužiteljici BN iznos od 2.560,03 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 2. studenog 2007. do zaključno 2. svibnja 2015. pa do isplate dok su tuženikovi prigovori radi prebijanja po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta kao i razlike u depozitu u iznosu od 2.622,85 kuna (sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 9. ožujka 2005. do zaključno 8. listopada 2009.) te iznosa od 846,34 švicarska franka (5.551,32 kune) sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 2. studenog 2011. do 2. rujna 2015. pa do isplate odbijeni kao neosnovani.
1.1. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.659,85 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova te takav tuženikov zahtjev u cijelosti.
1.2. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 454,10 eura sa zateznim kamatama.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga posebno ističući postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). I dalje smatra da se ne radi o nepoštenim pa time ni ništetnim odredbama potrošačkog ugovora te ističe kako je nastupila zastara i da se radi o zahtjevu za naknadu štete, a ne restitucijskom zahtjevu te da slijedom toga i zastarni rok iznosi tri godine pa je u konkretnom slučaju nastupila zastara i po toj osnovi odnosno istekao je i objektivni zastarni rok od tri godine. Posebno pobija i odluku o početku tijeka zateznih kamata smatrajući da bi te kamate eventualno mogle početi teći najranije od dana podnošenja tužbe. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio i kada je odbio njegove prigovore radi prebijanja smatrajući neosnovanima navode suda kako tužiteljica ništa nije primila po osnovi anuiteta pa da ne postoji ni obveza vraćanja, pri čemu upućuje na odluke drugih županijskih sudova.
2.1. Tuženik posebno pobija i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna/2,00 eura na radnje učinjene prije 2. studenog 2022., jer smatra kako bi retroaktivna primjena te vrijednosti boda bila protivna pozitivnim propisima.
2.2. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude i rješenja odbijanjem tužbenog zahtjeva odnosno odbacivanjem toga zahtjeva a podredno predlaže ukidanje pobijane odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojemu osporava tuženikove žalbene navode predlažući da drugostupanjski sud odbije tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje te postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eura.
4. Žalba nije osnovana protiv rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 454,10 eura a osnovana je protiv presude.
5. Predmet je spora tužiteljičin zahtjev protiv tuženika za isplatu iznosa od 2.560,00 eura sa zateznim kamatama na pojedine dijelove toga iznosa od dospjelosti (u razdoblju od 2. studenog 2007. do 2. svibnja 2015.) do konačne isplate, po osnovi preplate zbog ništetnosti odredaba o promjenjivoj stopi redovnih kamata i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.
5.1. Zahtjev se odnosi na ništetne odredbe Ugovora o kreditu koji su tužiteljica kao korisnik kredita – potrošač i tuženik kao davatelj kredita – trgovac sklopili 17. veljače 2005. na iznos od 31.250,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti (dalje: Ugovor o kreditu).
5.2. Predmet je odlučivanja i tuženikov prigovor istaknut radi prebijanja u iznosima od 2.622,85 kuna (po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta te razlike u depozitu) i 846,34 švicarskih franaka/5.551,32 kuna (po osnovi smanjenja stope redovnih kamata) sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tih iznosa od dospjelosti (u razdobljima od 9. ožujka 2005. do 8. listopada 2009. te od 2. studenog 2011. do 2. rujna 2015.) do isplate.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužiteljičin zahtjev (u točki I. izreke), dok je tuženikov prigovor istaknut radi prebijanja odbijen u cijelosti kao neosnovan (u točkama II. i III. izreke) nakon što je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi (prema odlukama tuženika) i valutnoj klauzuli u švicarskim francima kako je utvrđeno u presudama donesenima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, uslijed čega je sud vezan za ta pravna utvrđenja i u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica na njih pozvala prema članku 502.c ZPP pa tužiteljica ima pravo na vraćanje preplaćenih iznosa, dok tuženik nema pravo na prijeboj jer tužiteljica nije od njega ništa stekla a on je kao trgovac i kriv za sklapanje ništetnog ugovora.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu i rješenje (kojim je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 454,10 eura) u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. te na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana protiv presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a neosnovana protiv rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za tužbeni zahtjev u iznosu od 454,10 eura.
8. U konkretnom se slučaju radi o zahtjevu tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača protiv tuženika kao davatelja kredita i trgovca za isplatu preplaćenih iznosa kredita po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu u švicarskim francima, i to iz Ugovora o kreditu za koji je provedena konverzija prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015.).
9. Konverzija je izvršena Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu od 3. veljače 2016. iz kojega je vidljivo i da je utvrđena preplata u iznosu od 4.792,41 kune te postignut sporazum o raspolaganju tom preplatom (članci 5.3. i 7. 1. i 7. 2.).
9.1. Iz prvostupanjske presude međutim nije vidljivo da je ta preplata uzeta u obzir a to se ne može zaključiti ni iz nalaza i mišljenja vještaka. Prvostupanjski je sud samo (u točki 19.) naveo kako je za iznos preplate od 4.792,41 kune umanjena tužiteljičina obveza po konvertiranom kreditu, što bi značilo da je preplata konzumirana, ali nije utvrđeno je li za iznos te preplate, koja svakako predstavlja obeštećenje, smanjen iznos preplate po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba.
9.2. Iz nalaza se vještaka doduše može zaključiti da je do 1. svibnja 2015. tužiteljica praktički platila sve anuitete kredita do 30. rujna 2015., ali nije jasno rečeno je li i nakon svibnja 2015. nastavila plaćati anuitete pa je li na taj način uzeta u obzir preplata priznata u konverziji, tako da to u svakom slučaju treba razjasniti.
10. Zbog navedenih nejasnoća proizlazi da je činjenično stanje u pogledu visine tužiteljičina zahtjeva ostalo nepotpuno utvrđeno pa je zato valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu (u točki I. izreke) ali i u preostalom dijelu koji se odnosi na prigovor prijeboja (jer se radi o akscesornosti) a sadržan je u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude. Ovdje treba skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu na odredbu članka 333. stavka 3. ZPP (presuda bi trebala sadržavati deklaratornu odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja).
11. Prvostupanjska je presuda stoga ukinuta samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva pa je samo u vezi s tim potrebno provesti razjašnjenje i samo po potrebi (ako i dalje bude sporno), a pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, nadopuniti dokazni postupak.
12. Žalba nije osnovana protiv rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 454,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
12.1. Tužiteljica je naime u podnesku od 27. svibnja 2024. smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 2.560,03 eura/19.288,56 kuna a to se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe na koje se primjenjuju pravila o povlačenju tužbe iz članka 193. ZPP.
12.2. Tuženik je uredno primio tužiteljičin podnesak od 27. svibnja 2024. u kojem je djelomično povučena tužba, nakon čega je na ročištu 2. prosinca 2024. samo naveo kako se "opreza radi" protivi navodima iz tog podneska, pa se može smatrati da se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, a ni tuženik u žalbi ne tvrdi da se protivio.
13. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te ostaviti da se i o troškovima nastalima u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci a potvrditi prvostupanjsko rješenje te time, na temelju članaka 370. i 380. točke 2. te 166. stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 22. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić